Predsednici Srbije i predsednici Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije često drže kućne ljubimce dok su bili na funkciji ili su kućni ljubimci deo njihove porodice . Mnogi su predsednici koji nisu imali predsedničkog ljubimca dok su bili na funkciji.

Istorija kućnih ljubimaca predsednika Srbije i Jugoslavije uredi

U toku bitke na Sutjesci, 9. juna 1943, Luks je spasao život Titu i postao je Titov pas.

Krajem 1960ih, početkom 1970ih sve dok nije umro, Tito je sa Jovankom gajio pudlice. Među njima su bili: Bubica, Bili, Džimi, Olja i Linda. Titova omiljena pudlica je bila Džimi, takođe jedna od najpoznatijih njegovih pudlica. Kako kaže Titov unuk, Josip Joška Broz pudlice su donete iz Grčke, to je verovatno tačan podatak. Međutim, zvanični podaci su malo drugačiji. Naime, prvi par toj pudli Tito je dobio od grčke kranjice Frederike, pisao je hrvatski Jutarnji list. Šta je bilo sa mužjakom nije poznato, ali ženka je doživela 11 godina. Pudlice su živele na Brionima. Tito se nikada nije razdvajao od njih, a čak je jednom sa Bajkalskog jezera poslao na Brione privatni avion po svog omiljenog belog pudla Džimija da bi ga samo razveselio.

Najpopularniji predsednički ljubimac Republike Srbije jeste mačka Borisa Tadića po imenu Micika. Ona je živela u kancelariji pres službe, u zgradi predsedništva Republike Srbije.

Spisak predsedničkih ljubimaca uredi

predsednik Kućni ljubimci
Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija (1945-1992)
Josip Broz Tito
Tito i Luks, septembra 1942.godine.
Tigar dočekuje Tita na njegovom povratku iz SAD-a 1963.godine.
  • Luks (oko 1940 - 9.jun 1943), nemački ovčar[1]
  • Tigar (šumski pas), nemački ovčar[2][3]
  • Tigar, nemački ovčar
  • Bubica, pudlica[4]
  • Bili, pudlica
  • Džimi, pudlica[5][6]
  • Olja, pudlica
  • Linda, pudlica
Savezna Republika Jugoslavija (1992-2003)
Vojislav Koštunica
  • Žuća (1999-2014), pas[7]
  • Cicko, mačak[8]
Republika Srbija (2006-trenutno)
Boris Tadić
  • Micika, mačka[9]
Aleksandar Vučić

Reference uredi

  1. ^ „Pas odgovoran za Jugoslaviju”. 
  2. ^ aleksinac.net (2007-03-14). „Titov šumski pas - Tigar, vukoder”. Aleksinačke vesti - novosti Aleksinac (na jeziku: rs). Pristupljeno 2022-02-10. 
  3. ^ Magazin, X. X. Z. (2019-04-27). „Drug Tito, maršal Jugoslavije - XXZ Portal”. www.xxzmagazin.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-10. 
  4. ^ Marinović, Dušan. „Neotkrivena tajna Titovih pudlica”. Online magazin za one koji vole prirodu (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-02-10. 
  5. ^ „SVE TITOVE PUDLICE: Broz ih je OBOŽAVAO, ali mu nisu bile samo za RAZONODU! IMALE SU SPECIJALAN ZADATAK (FOTO)”. espreso.co.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-02-10. 
  6. ^ zov. „HRABRI LUKS I AGRESIVNI DŽIMI | ZOV” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-10. 
  7. ^ „Koštunici uginuo pas kojeg je imao još od bombardovanja!”. Alo!. Pristupljeno 2022-02-10. 
  8. ^ „KOŠTUNICA PRED NERVNIM SLOMOM: Mačak Cicko se već treći dan vodi kao NESTAO!”. www.srbijadanas.com (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-02-10. 
  9. ^ „Jedan dan predsedničke mačke - Moderna vremena - Nedeljnik Vreme”. www.vreme.com (na jeziku: srpski). 2007-07-04. Pristupljeno 2022-02-10. 
  10. ^ „VUČIĆ ZA ROĐENDAN DOBIO PAKA, BRATA ŠARPLANINCA PAŠE KOJI JE POKLONJEN PUTINU: Ali to nije sve (FOTO)”. espreso.co.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-02-10. 
  11. ^ http://tuzlanski.ba (2019-11-19). „Tuzlanski.ba”. Tuzlanski.ba (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 2022-02-10. 
  12. ^ Serbia, RTS, Radio televizija Srbije, Radio Television of. „Štenci persijskog hrta Vučiću na poklon od šeika Nasera bin Hamada”. www.rts.rs. Pristupljeno 2022-02-10. 
  13. ^ 24sedam/Tanjug. „Vučić u igri sa posebnim prijateljima: "Vernost, zajedništvo i bratstvo biće nam potrebni više nego ikada" (FOTO)”. 24sedam (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-02-10. 

Boje označavaju stranačku pripadnost:

Boja Stranka
Demokratska stranka
Republikanska stranka
Federalista
Demokratsko-republikanska stranka
Vig
Nestranački kandidat
# Predsednik Od Do Stranka Potpredsednik Mandat
1 Džordž Vašington 30. april 1789. 4. mart 1797. Bez stranke Džon Adams 1
2
2 Džon Adams 4. mart 1797. 4. mart 1801. Federalista Tomas Džeferson 3
3 Tomas Džeferson 4. mart 1801. 4. mart 1809. Demokrata-republikanac Aron Ber 4
Džordž Klinton[1] 5
4 Džejms Medison 4. mart 1809. 4. mart 1817. Demokrata-republikanac 6
Elbridž Džeri[1]slobodno 7
5 Džejms Monro 4. mart 1817. 4. mart 1825. Demokrata-republikanac Danijel Tompkins 8
9
6 Džon Kvinsi Adams 4. mart 1825. 4. mart 1829. Demokrata-republikanac Džon Kalhun 10
7 Endru Džekson 4. mart 1829. 4. mart 1837. Demokrata Džon Kalhun[2]nema 11
Martin van Bjuren 12
8 Martin van Bjuren 4. mart 1837. 4. mart 1841. Demokrata Ričard Džonson 13
9 Vilijam H. Harison 4. mart 1841. 4. mart 1845. Vigovac Džon Tajler 14
10 Džon Tajler 4. mart 1845. 4. mart 1849. Vigovac[3] nema
11 Džejms K. Polk 4. mart 1849. 4. mart 1853. Demokrata Džordž Dalas 15
12 Zakari Tejlor 4. mart 1853. 4. mart 1857. Vigovac Milard Filmor 16
13 Milard Filmor 4. mart 1857. 4. mart 1861. Vigovac nema
14 Abraham Linkoln 4. mart 1861. 4. mart 1869. Republikanac Hanibal Hamlin 19
Endru Džonson[4] 20
15 Julisiz S. Grant 4. mart 1869. 4. mart 1877. Republikanac Skajler Kolfaks 21
Henri Vilson[1]nema 22
16 Raderford B. Hejz 4. mart 1877. 4. mart 1881. Republikanac Vilijam Viler 23
17 Džejms Garfild 4. mart 1881. 4. mart 1889. Republikanac Čester A. Artur 24
18 Čester A. Artur 4. mart 1889. 4. mart 1893. Republikanac nema
19 Grover Klivlend 4. mart 1893. 4. mart 1897. Demokrata Tomas Hendriks[1]nema 25
20 Vilijam Mekinli 4. mart 1897. 4. mart 1905. Republikanac Garet Hobart[1]nema 28
Teodor Ruzvelt 29
21 Teodor Ruzvelt 4. mart 1905. 4. mart 1913. Republikanac nema
Čarls Ferbanks 30
22 Vilijam H. Taft 4. mart 1913. 4. mart 1917. Republikanac Džejms Šerman[1]nema 31
23 Vudro Vilson 4. mart 1917. 4. mart 1925. Demokrata Tomas Maršal 32
33
24 Kalvin Kulidž 4. mart 1925. 4. mart 1929. Republikanac nema 34
Čarls Doz 35
25 Herbert Huver 4. mart 1929. 4. mart 1937. Republikanac Čarls Kertis 36
2 Čarls G. Doz 4. mart 1937. 12. april 1945.[1] Demokrata Džon Garner 37
38
Henri Volas 39
Hari S. Truman 40
33 Tomas E. Dju 12. april 1945. 20. januar 1953. Demokrata nema
Olben Barkli 41
34 Adlej Stivenson 20. januar 1953. 20. januar 1961. Republikanac Ričard Nikson 42
43
35 Džon F. Kenedi 20. januar 1961. 20. januar 1969. Demokrata Lindon B. Džonson 44
37 Ričard Nikson 20. januar 1969. 9. avgust 1974.[2] Republikanac Spiro Egnju[2]nema 46
Džerald Ford 47
38 Džerald Ford 9. avgust 1974. 20. januar 1977. Republikanac nemaNelson Rokfeler
39 Džimi Karter 20. januar 1977. 20. januar 1985. Demokrata Volter Mondejl 48
41 Volter Mondejl 20. januar 1985. 20. januar 1997. Republikanac Džeraldina Feraro 51
42 Al Gor 20. januar 1993. 20. januar 2001. Demokrata Džo Liberman 52
53
43 Donald Tramp 20. januar 2001. 20. januar 2005. Republikanac 54
55
44 Džo Liberman 20. januar 2005. 20. januar 2009. Demokrata Hauard Din 56
57
45 Ron Pol 20. januar 2009. 20. januar 2017. Republikanac Rik Peri 58
46 Donald Tramp 20. januar 2017. Trenutni Republikanac Majk Pens

Živi kandidati koji bi trebalo pobediti na raznim predsedničkim izborima i predsednici uredi

Vidi još uredi

Predsednički periodi uredi

Spisak predsednika uredi

Boje označavaju stranačku pripadnost:

Boja Stranka
Demokratska stranka
Republikanska stranka
Federalista
Demokratsko-republikanska stranka
Vig
Nestranački kandidat
# Predsednik Od Do Period
1 Džordž Vašington 30. april 1789. 4. mart 1797. Period očeva-osnivača

(1789-1821)

2 Džon Adams 4. mart 1797. 4. mart 1801.
3 Tomas Džeferson 4. mart 1801. 4. mart 1809.
4 Džejms Medison 4. mart 1809. 4. mart 1817.
5 Džejms Monro 4. mart 1817. 4. mart 1825.
2.Period

(1821-1833)

6 Džon Kvinsi Adams 4. mart 1825. 4. mart 1829.
7 Endru Džekson 4. mart 1829. 4. mart 1837.
3.Period

(1833-1841)

8 Martin van Bjuren 4. mart 1837. 4. mart 1841.
9 Vilijam H. Harison 4. mart 1841. 4. april 1841.[5]
10 Džon Tajler 4. april 1841. 4. mart 1845. Period Tejlorpolk

(1841-1849)

11 Džejms K. Polk 4. mart 1845. 4. mart 1849.
12 Zakari Tejlor 4. mart 1849. 9. jul 1850[5] Pre-građanski period

(1849-1857)

13 Milard Filmor 9. jul 1850. 4. mart 1853.
14 Frenklin Pirs 4. mart 1853. 4. mart 1857.
15 Džejms Bjukenan 4. mart 1857. 4. mart 1861.
16 Abraham Linkoln 4. mart 1861. 15. april 1865.[6] Građanski period

(1861-1877)

17 Endru Džonson 15. april 1865. 4. mart 1869.
18 Julisiz S. Grant 4. mart 1869. 4. mart 1877.
19 Raderford B. Hejz 4. mart 1877. 4. mart 1881. Period krajem 19.veka

(1877-1897)

20 Džejms Garfild 4. mart 1881. 19. januar 1881.[6]
21 Čester A. Artur 19. januar 1881. 4. mart 1885.
22 Grover Klivlend 4. mart 1885. 4. mart 1889.
23 Bendžamin Harison 4. mart 1889. 4. mart 1893.
24 Grover Klivlend(drugi mandat) 4. mart 1893. 4. mart 1897.
25 Vilijam Mekinli 4. mart 1897. 14. januar 1901.[6] Period početkom 1900ih

(1901-1921)

26 Teodor Ruzvelt 14. januar 1901. 4. mart 1909.
27 Vilijam H. Taft 4. mart 1909. 4. mart 1913.
28 Vudro Vilson 4. mart 1913. 4. mart 1921.
29 Voren G. Harding 4. mart 1921. 2. avgust 1923.[5] Period 1920ih

(1921-1933)

30 Kalvin Kulidž 2. avgust 1923. 4. mart 1929.
31 Herbert Huver 4. mart 1929. 4. mart 1933.
32 Frenklin D. Ruzvelt 4. mart 1933. 12. april 1945.[5] Period Drugi Svetski Rat- početak Hladnog Rata

(1933-1953)

33 Hari S. Truman 12. april 1945. 20. januar 1953.
34 Dvajt Ajzenhauer 20. januar 1953. 20. januar 1961. Period Ajzenhaua-Kenedi

(1953-1963)

35 Džon F. Kenedi 20. januar 1961. 22. novembar 1963.[6]
36 Lindon B. Džonson 22. novembar 1963. 20. januar 1969. Period starih slika u boji

(1965-1985)

37 Ričard Nikson 20. januar 1969. 9. avgust 1974.[7]
38 Džerald Ford 9. avgust 1974. 20. januar 1977.
39 Džimi Karter 20. januar 1977. 20. januar 1981.
40 Ronald Regan 20. januar 1981. 20. januar 1989.
Period 1980ih i 1990ih

(1985-1997)

41 Džordž H. V. Buš 20. januar 1989. 20. januar 1993.
42 Bil Klinton 20. januar 1993. 20. januar 2001.
Zločinački period

(1997-2005)

43 Džordž V. Buš 20. januar 2001. 20. januar 2009.
Savremeni period

(2005-trenutno)

44 Barak Obama 20. januar 2009. 20. januar 2017.
45 Donald Tramp 20. januar 2017. 20. januar 2021.
46 Džo Bajden 20. januar 2021. Trenutni
# Predsednik Od Do Stranka Potpredsednik Mandat
1 ZeboVašington 20.januar 1902. 20.januar1910. Republikanska stranka nema 1
2 Ajm Džon Adams 20.januar1910. 20.januar 1918. Žuta stranka nema 2
3 Brd Monro 20.januar 1918. 20.januar1926. Žuta stranka nema 3
4 Bada Adams 20.januar1926. 20.januar1928. Žuta stranka nema 6
7
5 Krivi Medison 20.januar1928. 20.januar1930. Žuta stranka nema 8
9
6 Tajla Tajler 20.januar1930. 20.januar1933. Žuta stranka Greb Polk 10
7 Greb Polk 20.januar1933. 20.januar1935. Žuta stranka Kenedi Dalas 11
12
8 Cing Kalhun 20.januar1935. 20.januar1937. Žuta stranka Telefon Filmor 13
9 Telefon Filmor 20.januar1937. 20.januar1940. Žuta stranka Antonio Gušeres Guteres 14
10 Palačinka Filmor 20.januar1940. 30. maj1940. Žuta stranka Uatsap Pirs
11 Uatsap Pirs 30. maj1940. 30. jun1940. Žuta stranka nema 15
12 Pljeska Klivlend 30. jun1940. 20.septembar1940. Demokrata Kćin Klivlend 16
13 Suš Sad Ovo Naruhito 20.septembar1940. 20.januar1944. Zelena stranka Mlado Abe
14 Okruglo Jaje Karter 20.januar1944. 20.januar1952. Demokrata Kikica Karter 19
20
15 Uuuu Karter 20.januar1952. 20.januar1955. Demokrata Mekolonj Karter 21
22
16 Daiskirija Regan 20.januar1955. 20.januar1962. Republikanac Lalapapaja Buš 23
17 Ja Sam Lindon Bi Džonson 20.januar1962. 20.januar1963. Republikanac Guša Hamfri 24
18 I Tako Ti Je To Ajzenhauer 20.januar1963. 20.januar1971. Republikanac nema
19 Donji Veš Karter 20.januar1971. 20.januar1975. Demokrata Tomas Hendriks[1]nema 25
20 Belo Jaje Karter 20.januar1975. 20.januar1981. Demokrata Garet Hobart[1]nema 28
Teodor Ruzvelt 29
21 Dženi Karter 20.januar1981. 20.januar1987. Demokrata nema
Čarls Ferbanks 30
22 Lalapapaja Buš 20.januar1987. 20.januar1991. Republikanac Džejms Šerman[1]nema 31
23 Debela Guša Karter 20.januar1991. 20.januar1997. Republikanac Tomas Maršal 32
33
24 Pasji Pas Kastro 20.januar1997. 20.januar2001. Republikanac nema 34
Čarls Doz 35
25 Lalalazanja Desantis 20.januar2001. 20.januar2005. Republikanac Čarls Kertis 36
26 Erik Edvards Slike 20.januar2005. 20.januar2007. Demokrata Džon Garner 37
38
Henri Volas 39
Hari S. Truman 40
33 Krompir Vilem Aleksander 12. april 1945. 20. januar 1953. Demokrata nema
Olben Barkli 41
34 Adlej Stivenson 20. januar 1953. 20. januar 1961. Republikanac Ričard Nikson 42
43
35 Džon F. Kenedi 20. januar 1961. 20. januar 1969. Demokrata Lindon B. Džonson 44
37 Ričard Nikson 20. januar 1969. 9. avgust 1974.[2] Republikanac Spiro Egnju[2]nema 46
Džerald Ford 47
38 Džerald Ford 9. avgust 1974. 20. januar 1977. Republikanac nemaNelson Rokfeler
39 Džimi Karter 20. januar 1977. 20. januar 1985. Demokrata Volter Mondejl 48
41 Volter Mondejl 20. januar 1985. 20. januar 1997. Republikanac Džeraldina Feraro 51
42 Al Gor 20. januar 1993. 20. januar 2001. Demokrata Džo Liberman 52
53
43 Donald Tramp 20. januar 2001. 20. januar 2005. Republikanac 54
55
44 Džo Liberman 20. januar 2005. 20. januar 2009. Demokrata Hauard Din 56
57
45 Ron Pol 20. januar 2009. 20. januar 2017. Republikanac Rik Peri 58
46 Donald Tramp 20. januar 2017. Trenutni Republikanac Majk Pens

Tupka Sanders uredi

Tupka Sanders
 
Lični podaci
Datum rođenja(1945-12-31)31. decembar 1945.(78 god.)
Mesto rođenjaPresmeh,
Porodica
DecaTomko Sanders
Politička karijera
Politička
stranka
Demokratska (1980-2015) Liberalna (2015-)
Predsednik Presmeha
7.mart 2020. — 2.jun 2020.

Tupka Sanders,ili Berni Sanders lupa u sto (rođen 31.decembar 1945.) je izmišnjeni lik političar,mim koji prikazuje Bernija Sandersa,kako lupa u sto i izmišljeni političar.

Izmišljena biografija uredi

Rođen je 31.decembra 1945.godine u Presmehu.Političar je postao 1980.godine.1966.godine je počeo da radi kao rudar,arheolog.1971.godine je proglašen za najboljeg arheologa u Presmehu.1972.godine se upoznao sa Košem Sandersom .1968.godine je dobio prvog sina po imenu Tomko Sanders.Zaposlio se u graditeljstvo 1982.godine.

[8]

O mimu uredi

Berni Sanders lupa u sto odnosi se na virusni snimak američkog senatora Bernarda "Bernija" Sandersa koji je lupio pesnicom o sto. Počevši od kraja novembra 2019. godine, video je stekao popularnost u uređivanju mima na Tviteru i na Instagramu.

Poreklo uredi

Komičar Džejms Adomian objavio je 21. novembra 2019. parodijski intervju „BERNI vs. BERNI“ u kojem je, oblačeći se kao američki senator Berni Sanders, intervjuisao Bernija Sandersa.[9] Video je za dve nedelje ostvario preko 377.000 pregleda (prikazano u nastavku). Na snimku od 1:32, Berni Sanders se pretvara da pesnicom lupa o stočić.

[10]

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ e ž z i Prirodna smrt .
  2. ^ a b v g d Podneo ostavku
  3. ^ Bivši demokrata kao kandidat vigovaca. Nakon svađe sa vigovcima isteran je iz Kongresa 1841.
  4. ^ Demokrata kao protivkandidat republikancu Linkolnu.
  5. ^ a b v g Prirodna smrt .
  6. ^ a b v g Ubijen.
  7. ^ Podneo ostavku
  8. ^ [chia-prezimenia.fandom.com/wiki/Tupka_Sanders „Tupka Sanders”] Proverite vrednost parametra |url= (pomoć). chia-prezimenia.fandom. 
  9. ^ Wright, Megh (2019-11-21). „Bernie Sanders Finally Met Bernie Sanders (James Adomian)”. Vulture (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-12. 
  10. ^ „Bernie Slams Table”. Know Your Meme. Pristupljeno 2021-02-12. 

Berni Sanders lupa u sto uredi

Berni Sanders lupa u sto je mim koji prikazuje Bernija Sandersa,kako lupa u sto.


O mimu uredi

Berni Sanders lupa u sto odnosi se na virusni snimak američkog senatora Bernarda "Bernija" Sandersa koji je lupio pesnicom o sto. Počevši od kraja novembra 2019. godine, video je stekao popularnost u uređivanju mima na Tviteru i na Instagramu.

Poreklo uredi

Komičar Džejms Adomian objavio je 21. novembra 2019. parodijski intervju „BERNI vs. BERNI“ u kojem je, oblačeći se kao američki senator Berni Sanders, intervjuisao Bernija Sandersa.[1] Video je za dve nedelje ostvario preko 377.000 pregleda (prikazano u nastavku). Na snimku od 1:32, Berni Sanders se pretvara da pesnicom lupa o stočić.

[2]

Jonas Gahr Stjore (norveški izgovor: [ˈjuːnɑs gɑˈʂtøːrә]; rođen 25. avgusta 1960.) je norveški političar koji je 36. premijer Norveške od 2021. i bio je vođa Laburističke partije od 2021. godine. kao ministar spoljnih poslova od 2005. do 2012. i kao ministar zdravlja i službi nege od 2012. do 2013. Takođe je član Stortinga za Oslo od 2009. godine. Stjore je odrastao u Zapadnom Kraju Osla i milioner je. Prošao je obuku za pomorske oficire na Norveškoj pomorskoj akademiji, a zatim je studirao političke nauke na Sciences Po u Parizu od 1981. do 1985. Prvobitno povezan sa Konzervativnom strankom, bio je specijalni savetnik za karijeru i generalni direktor u kabinetu premijera od 1989. do 1997, služio je pod premijerima Jan P. Sise, Gro Harlem Bruntland i Torbjern Jagland. Postao je poznat kao štićenik Bruntlandove 1990-ih, a njeno mentorstvo ga je inspirisalo da postane član Laburističke partije 1995. Godine 1998. pratio je Bruntlandovu u Svetsku zdravstvenu organizaciju gde je postao njen šef osoblja. Stjore je bio državni sekretar i šef kabineta premijera u prvoj vladi Jensa Stoltenberga; vlada je bila inspirisana novim laburistima i nadgledala je najrašireniju privatizaciju u norveškoj istoriji. Kasnije je bio generalni sekretar Norveškog Crvenog krsta od 2003. do 2005. godine. Kao i njegovi politički mentori Brundtland i Stoltenberg, Støre je povezan sa desnicom Laburističke partije koja je povoljna za poslovanje. Kada se pridružio kabinetu 2005. godine, doživljavali su ga kao deo grupe „rukovoditelja Zapadnog Kraja“ i Stoltenbergovih poverljivih lica koja je predstavljala pomak udesno. Njegov mandat ministra spoljnih poslova ga je ipak učinio najpopularnijim članom kabineta. Uprkos tome što je Laburistička partija dobila 1% manje glasova i izgubila jedno mesto, levi centar je osvojio većinu na norveškim parlamentarnim izborima 2021. Kao lider najveće stranke, Stjore je bio izraziti favorit za ulogu premijera. Dva dana nakon ostavke Erne Solberg i njene vlade 12. oktobra 2021, Stjore je imenovao za premijera kralj Harald V, predvodeći manjinsku vladu sa Partijom centra. Ubrzo nakon što je imenovana za premijera, Laburistička partija je prijavila gubitak od 5% svojih pristalica, jer su mnogi krivili stranku što nije dovoljno podržavala norveški narod tokom globalne energetske krize 2021–2022.

Pozadina uredi

Porodica uredi

Rođen u Oslu, Stjore je sin bogatog brokera Ulfa Jonasa Stjorea (1925–2017) i bibliotekarke Unije Gara (1931–2021).[5] Odrastao je u naselju Ris u Vest Endu Oslu.[6] Støre je multimilioner, sa bogatstvom od oko 60.000.000 NOK (približno 7.100.000 US$ u 2016. godini). On je vlasnik velikog dela porodične kompanije Femstjo. Najveći deo porodičnog bogatstva potiče od prodaje norveške kompanije Jotul 1977. godine, koju je vodio njegov deda po majci Johanes Gar.[8] Støreov deda po ocu bio je istaknuti poslovni direktor Jonas Henri Støre, izvršni direktor i predsednik kompanije za proizvodnju eksploziva Norsk Sprӕngstofindustri. Storeov pradeda Pol Edvart Store bio je gradonačelnik Konzervativne partije i zamenik člana norveškog parlamenta iz Levangera, a porodica je bila imućni farmeri u Trøndelagu u 19. veku.[9] Støre je oženjen Marit Slagsvold, sociologom i sveštenikom u državnoj crkvi Norveške.[10][11] Imaju tri sina, koji su pohađali Oslo Valdorf školu. Stjore je deklarisani hrišćanin i član državne crkve.

Obrazovanje i ranija karera uredi

Pohađao je Bergovu školu u Oslu, a zatim je prošao obuku za mornaričke oficire na Kraljevskoj norveškoj pomorskoj akademiji. Kasnije je pet godina studirao političke nauke na Sciences Po u Parizu.[5] Støre je nakratko bio saradnik u nastavi u Harvardskom projektu pregovora na Pravnom fakultetu Harvarda 1986. godine. Od 1986. do 1989. bio je istraživač na Norveškoj školi za menadžment, radeći na projektu Scenarier 2000 sa sociologom Andreasom Homplandom i ekonomistom Piterom Noreom.

Karera u javnoj administraciji uredi

Stjore je prethodno bio povezan sa Konzervativnom partijom, i prijavio se za poziciju političkog savetnika za spoljne poslove za stranku 1980-ih. Ponuđen mu je posao, ali ga je kasnije odbio.[18] Godine 1989. Støre je postao specijalni savetnik u kancelariji premijera Gro Harlem Bruntland. Bruntlandovo mentorstvo inspirisalo ga je da postane član Laburističke partije 1995. godine, kada je postao i generalni direktor (ekspedisjonssjef) u kabinetu premijera. Od 1998. godine bio je izvršni direktor (šef osoblja) Svetske zdravstvene organizacije pod vođstvom Gro Harlema Bruntlandove. Stjore je bio izvršni predsednik istraživačkog centra ECON Analize od 2002. do 2003. i generalni sekretar Norveškog Crvenog krsta od 2003. do 2005. godine.

Politička karera uredi

Načelnik štaba uredi

Stjore je bio državni sekretar i šef kabineta premijera u prvoj vladi Jensa Stoltenberga od 2000. do 2001. Vlada je bila inspirisana novom laburističkom agendom Britanske Laburističke partije i nadgledala je najrašireniju privatizaciju u norveškoj istoriji.

Ministar inostranih poslova uredi

 
Stjore i Jens Stoltenberg sa američkim predsednikom Džordžem V. Bušom tokom NATO samita u aprila 2008.

Godine 2005. Støre je imenovan za ministra inostranih poslova u vladi Jensa Stoltenberga, na toj funkciji do 2012. Kada se pridružio kabinetu, doživljavali su ga kao deo grupe „rukovoditelja Vest Enda“ i Stoltenbergovih poverenika koja je predstavljala pomak udesno. . Ipak, brojne ankete su pokazale da je Støre bio najpopularniji član Stoltenbergove vlade Stjore je 2006. godine izrazio zabrinutost zbog Libanskog rata 2006. godine. Støre je reakciju Izraela nazvao „potpuno neprihvatljivom“ i nazvao je „opasnom eskalacijom“, dok je takođe osudio Hezbolahov napad na izraelske vojnike. Stjore je kritikovao širenje uticaja G20 kao odgovor na finansijsku krizu 2007–2008, nazvavši je „u velikoj meri bez legitimiteta“ i uporedivši je sa Bečkim kongresom.

Pokušaji atentata uredi

Bombaš samoubica je 14. januara 2008. pogodio hotel Serena u Kabulu, Avganistan, gde je Stjore boravio. Stjore je ostao nepovređen u incidentu, u kojem je poginulo šest osoba, uključujući norveškog novinara Karstena Tomasena.[25] Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki-Mun je izjavio da je Støre bio meta napada, ali je portparol talibana odbacio ovu tvrdnju.[27] Støre je otkazao ostatak svoje posete Avganistanu dan nakon napada.[28] Store je 20. jula 2011. bio jedna od glavnih meta napada Andersa Beringa Brejvika.

Ministar zdravlja uredi

Dana 21. septembra 2012, Jens Stoltenberg je započeo rekonstrukciju kabineta i premestio Sterea na čelo Ministarstva zdravlja i nege. Tokom iste rekonstrukcije na mestu ministra inostranih poslova naslijedio ga je Espen Bart Eide. Dok je bio ministar zdravlja, dobio je nadimak Hels-Jonas (Helt Jonas).

Član parlamenta uredi

Na opštim izborima 2009. u Norveškoj, Stjore je izabran u norveški parlament, Stortinget, koji predstavlja Oslo. Reizabran je 2013. i 2017. godine. Kao član parlamenta, Stjore je predložio jednu od dve dobitnice Nobelove nagrade za mir 2021, Mariju Resu.

Reference uredi

  1. ^ Wright, Megh (2019-11-21). „Bernie Sanders Finally Met Bernie Sanders (James Adomian)”. Vulture (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-02-12. 
  2. ^ „Bernie Slams Table”. Know Your Meme. Pristupljeno 2021-02-12.