Ksenija Aleksandrovna
Kneginja Ksenija Aleksandrovna (rus. Ксения Александровна Романова; Sankt Peterburg, 6. april 1875 — Palata Hempton Kort, 20. april 1960) bila je ruska velika kneginja, kćerka imperatora Aleksandra III Aleksandroviča i imperatorke Marije Fjodorovne.
Ksenija Aleksandrovna | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 6. april 1875. |
Mesto rođenja | Sankt Peterburg, Ruska Imperija |
Datum smrti | 20. april 1960.85 god.) ( |
Mesto smrti | Palata Hempton Kort, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Grob | Rokebrun Kap Martin |
Porodica | |
Supružnik | Aleksandar Mihailovič |
Roditelji | Aleksandar III Aleksandrovič Marija Fjodorovna |
Dinastija | Romanov |
Biografija
urediVelika vojvotkinja Ksenija Aleksandrovna je 6. aprila 1875. godine u carskoj palati u Sankt Peterburgu. Ona je bila starija ćerka od šestoro dece cara Aleksandra III i Marije Fjodorovne. Posle smrti njenog dede Aleksandra II, njen otac dolazi na presto. Kao dete Ksenija je bila veoma stidljiva a obrazovanje je sticala kod privatnih učitelja. Naročito je dobro izučila jezike pa je pored ruskog znala i engleski, francuski i nemački jezik. Slobodno vreme je provodila u crtanju, gimnastici, plesanju i sviranju klavira. Sa celom porodicom, odmore je provodila u njihovom zamku u Danskoj, gde je upoznala svoju rođaku Mariju, ćerku grčkog kralja Đorđa I i njegove supruge Olge, rodom ruskinje.
Još kao relativno mlada se zaljubila u daljeg rođaka Aleksandra Mihailoviča. Već sa svojih 15 godina je želela da se uda ali roditelji nisu dozvolili. Ipak je i do toga došlo sa njenih 19 godina, 6. avgusta 1894. godine.[1] Medeni mesec su proveli u palati na Krimu. Tokom medenog meseca umire joj otac, a najstari brat Nikolaj preuzima presto. Ksenija je za to vreme bila uključena u mnoge humanitarne akcije. Posebno se interesovala za bolnice za obolele od tuberkuloze, bolesti od koje je umro njen brat 1899. Takođe bila je pokrovitelj udruženja koje je brinulo o udovicama i deci poginulih mornara.
Prvi svetski rat je počeo tokom Ksenijinog boravka u Francuskoj. Vrativši se u Rusiju, Ksenija je organizovala bolnički voz i otvorila bolnicu za ranjenike. Bila je pod uticajem beznađa koje je tih godina zahvatilo carsku porodicu. Nakon februarske revolucije zajedno sa majkom i sestrom bila je prinuđena da pobegne na Krim. Nakon pugubljenja prodice njenog brata cara Nikolaja, Crvena armija se sve više približavala Krimu i ons e su uz pomoć britanske mornarice izbegle 11. aprila 1919. godine.[2]
Dana 17. maja 1920. godine, Ksenija je dobila potvrdu da je kao najstarija sestra naslednica imanja njenog brata Nikolaja u Engleskoj, vrednosti od oko petsto britanskih funti. Za to vreme njen suprug je živeo u Parizu. Finansijska situacija Ksenije je bila vrlo teška. Kralj Džordž V, koji je bio njen rođak joj je dosta pomagao preko raznih fondova. 26. februara 1933. umire njen muž koga su sahranili u Rokebrun Kap Martin na jugu Francuske. Marta 1937 godine Ksenija se seli u palatu Hempton Kort gde je i umrla 1960. godine.[3]
Porodično stablo
urediPotomci
urediKsenija i Aleksandar su imali sedmoro dece, jednu ćerku i šest sinova:
- Irina Aleksandrovna (15. jul 1895—26. februar 1970)
- Andrej Aleksandrovič (24. januar 1897—8. maj 1981)
- Fjodor Aleksandrovič (23. decembar 1898—30. novembar 1968)
- Nikita Aleksandrovič (16. januar 1900—12. septembar 1974)
- Dmitri Aleksandrovič (15. avgust 1901—7. jul 1980)
- Rostislav Aleksandrovič (2. novembar 1902—31. jul 1978)
- Vasil Aleksandrovič (6. jul 1907—23. jul 1989)
Reference
uredi- ^ (jezik: ruski)„Velikaя knяginя Kseniя Aleksandrovna Romanova (video)”. Pristupljeno 11. 11. 2017.
- ^ „Izbegla je pokolj Romanovih, ali ih nikad nije prežalila”. B92. 27. 5. 2017. Pristupljeno 11. 11. 2017.
- ^ „Xenia Alexandrovna Romanova, Grand Duchess of Russia”. geni.com. Pristupljeno 11. 11. 2017.