Mark Kevendiš
Mark Sajmon Kevendiš (engl. Mark Simon Cavendish; Daglas, 21. maj 1985) britanski je profesionalni biciklista sa Ostrva Men, koji trenutno vozio za kazahstanski UCI vorld tur tim Astana Kazahstan, a član je reda britanskog kraljevstva (MBE). Smatra se jednim od najboljih sprintera svih vremena;[10][11] osvojio je dvaput klasifikaciju po poenima na Tur de Fransu, a po jednom klasifikaciju po poenima na Điro d’Italiji i klasifikaciju po poenima na Vuelta a Espanji. Ostvario je 34 etapne pobjede na Tur de Fransu, po čemu je rekorder, zajedno sa Edijem Merksom, dok je ostvario 17 etapnih pobjeda na Điro d’Italiji i tri na Vuelta a Espanji. Osvojio je tri puta Šeldeprajs, po dva puta Kurne—Brisel—Kurne i Tur of Katar, dok je po jednom osvojio Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji, Milano—Sanremo, Milano—Torino, Ster ZLM Tur, Dubai Tur i nacionalno prvenstvo u drumskoj vožnji. Na pisti, osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u disciplini omnijum, a trostruki je svjetski šampion u disciplini medison, osvojivši zlatne medalje 2005. 2008. i 2016. godine.
| Mark Kevendiš | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Kevendiš na Turu Britanije 2016. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Lični podaci | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Puno ime | Mark Sajmon Kevendiš | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nadimak | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Datum rođenja | 21. maj 1985.[3] | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Mjesto rođenja | Daglas, Ostrvo Men | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Državljanstvo | Ujedinjeno Kraljevstvo | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Visina | 1,75 m[4] | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Masa | 70 kg[4] | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Timske informacije | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Trenutni tim | Astana Kazahstan | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Disciplina | drumski / pista | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Tip vozača | sprinter | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Juniorska karijera | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 2004 | Persil | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Profesionalna karijera | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 2005—2006 | Sparkas | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 2006—2011 | T—mobajl | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 2012 | Skaj | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 2013—2015 | Omega farma—kvik-step | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 2016—2019 | Dimenžen data[5][6] | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 2020 | Bahrein—maklaren[7] | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 2021—2022 | Dekunink—Kvik-step[8] | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| 2023— | Astana Kazahstan[9] | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Uspjesi | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Monumentalni klasici | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Milano—Sanremo | 1 (2009) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Prvenstva | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
 Svjetski šampion(drumska trka) | 1 (2011) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Nacionalni šampion (drumska trka) |  2 (2013, 2022) | ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Druge trke | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Šeldeprajs 3 (2007, 2008, 2011) London—Sari klasik 1 (2011) Kirn—Brisel—Kirn 2 (2012, 2015) Ster ZLM Tur 1 (2012) Tur of Katar 2 (2013, 2016) Dubai Tur 1 (2015) Milano—Torino 1 (2022) | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Nagrade i medalje
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| Ažurirano: 8. jul 2023. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Profesionalnu karijeru počeo je 2005, kada se fokusirao na pistu i osvojio je Svjetsko prvenstvo u disciplini medison 2005, kao i zlatnu medalju na Igrama Komonvelta 2006, u disciplini skreč trka. Sredinom 2006, prešao je u tim T—mobajl, sa kojim je 2007. osvojio klasik Šeldeprajs. Godine 2008, osvojio je Svjetsko prvenstvo u medisonu po drugi put, Šeldeprajs, dvije etape na Điro d’Italiji i četiri na Tur de Fransu. Godine 2009, osvojio je Milano—Sanremo, a ostvario je tri etapne pobjede na Điru i šest na Turu. Godine 2010. ostvario je četiri etapne pobjede na Tur de Fransu i tri na Vuelta a Espanji, gdje je osvojio i klasifikaciju po poenima.
Godine 2011. osvojio je Šeldeprajs po treći put, dvije etape na Điru i pet na Turu, gdje je osvojio i klasifikaciju po poenima, nakon čega je osvojio Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji i London—Sari klasik, a dobio je nagradu za Bi-Bi-Si sportistu godine Ujedinjenog kraljevstva. Godine 2012, prešao je u tim Skaj, nakon što se tim HTC rasformirao. Osvojio je Kurne—Brisel—Kurne, dvije etape na Điru i Ster ZLM Tur, prvu etapnu trku u karijeri. Na Tur de Fransu, vozio je zajedno sa Viginsom u timu i ostvario je tri etapne pobjede, dok je Vigins osvojio Tur.
Godine 2013. prešao je u Omega farmu Kvik-step. Osvojio je Tur of Katar, pet etapa na Điru i dvije na Turu, a osvojio je nacionalno prvenstvo u drumskoj vožnji po prvi put. Godine 2014. ostvario je 11 pobjeda, nije vozio Điro, a pao je na prvoj etapi na Tur de Fransu, zbog čega je morao da napusti trku. Godine 2015, osvojio je Dubai Tur i Kurne—Brisel—Kurne po drugi put, dok je na Tur de Fransu ostvario jednu etapnu pobjedu.
Godine 2016. prešao je u tim Dimenžen data. Osvojio je Tur of Katar po drugi put, četiri etape na Tur de Fransu, kao i srebrnu medalju na Olimpijskim igrama, dok je Svjetsko prvenstvo u drumskoj vožnji završio na drugom mjestu. Godine 2017, ostvario je jednu pobjedu, na Abu Dabi Turu u februaru, nakon čega je imao problema sa Epštajn—Barovim virusom, a Tur de Frans je morao da napusti tokom četvrte etape, zbog pada nakon kontakta sa Peterom Saganom. Godine 2018, ponovo je ostvario jednu pobjedu, na Dubai Turu u februaru, a Tur de Frans je morao da napusti nakon etape 11, jer je završio van vremenskog limita. Godine 2019. nije ostvario nijednu pobjedu, a nije uvršten u sastav tima za Tur de Frans. Godine 2020. prešao je u Bahrein—maklaren; ponovo nije ostvario nijednu pobjedu i nije uvršten u tim za Tur de Frans, dok je na kraju sezone htio i da završi karijeru.
Godine 2021. prešao je u Dekunink—Kvik-step, u koji se vratio nakon šest godina.[12] Na Tur of Turki trci, ostvario je četiri etapne pobjede, što su mu bile prve pobjede nakon tri godine. U junu, povrijedio se prvi sprinter tima — Sem Benet i Kevendiš je umjesto njega učestvovao u glavnoj primremnoj trci za Tur de Frans — Tur of Belgijum, gdje je ostvario jednu pobjedu. Benet se nije oporavio na vrijeme i uvršten je u tim za Tur de Frans, prvi put nakon 2018. Na Turu, ostvario je četiri etapne pobjede, što su mu bile prve pobjede na trci nakon pet godina, čime je izjedačio rekord Edija Merksa od 34 pobjede, a takođe, osvojio je klasifikaciju po poenima drugi put, prvi put nakon deset godina. Godine 2022. osvojio je Milano—Torino, na svom prvom nastupu, postavši prvi britanski pobjednik, a takođe i najstariji pobjednik trke. U nastavku sezone, vozio je Điro d’Italiju prvi put nakon 2013. godine i ostvario je jednu etapnu pobjedu, nakon čega je osvojio prvenstvo Velike Britanije u drumskoj vožnji po drugi put, prvi put nakon devet godina. Nakon što tim nije htio da produži ugovor sa njim, prešao je u Astanu Kazahstan 2023. godine. Prvu pobjedu u sezoni ostvario je na poslednjoj etapi na Điro d’Italiji, u Rimu, što mu je bila 17 pobjeda u karijeri na Điru. Vozio je Tur de Frans sa namjerom da obori rekord po broju pobjeda, ali je pao na osmoj etapi i morao je da napusti trku.
Djetinjstvo i amaterska karijera uredi
Mark Kevendiš je rođen u Daglasu, na ostrvu Men, od oca Dejvida i majke Adele, koja je iz Jorkšira. Sa 13 godina počeo je da vozi bmh u nacionalnom sportskom centru u Daglasu. Tada je upoznao britanskog profesionalnog biciklistu Dejvida Milara. Nakom što je završio školu, radio je dvije godine u banci da bi skupio dovoljno novca da počne profesionalnu karijeru.
Godine 2003, osvojio je tri zlatne medalje na Ostrvskim igrama.
Na Svjetskom prvenstvu u biciklizmu na pisti, u Los Anđelesu 2005. u paru sa Robom Hajlesom, osvojio je zlato u medisonu. Njih dvojica nisu vozili zajedno prije toga.
Profesionalna karijera uredi
Početak karijere uredi
Profesionalnu karijeru počeo je 2005. u timu Sparkes. Vozio je Tur Britanije i Tur Berlina.
Godine 2006, je počeo u timu Sparkes, koji je bio razvojni tim za T—mobajl tim.
Na Turu Berlina, osvojio je dvije etape i klasifikaciju po poenima. Predstavljao je Ostrvo Men na igrama Komenvola u Melburnu i osvojio je zlatnu medalju, nakon čega je došao u probu u prvi tim T—mobajla. Na Turu Britanije osvojio je klasifikaciju po poenima i tri puta je završavao drugi na etapama. Na kraju sezone potpisao je profesionalni ugovor sa timom.
Godine 2007, je osvojio klasik Šeldeprajs, što mu je bila prva velika pobjeda na drumu. Osvojio je po etapu na trkama četiri dana Dankeka i Vuelta a Katalunja i ušao je u sastav tima za Tur de Frans. Pao je i na prvoj i drugoj etapi i ostvario je dva finiša u prvih deset, prije nego je Tur napustio na osmoj etapi, kada se krenulo u Alpe.
U svojoj prvoj sezoni, Kevendiš je ostvario 11 pobjeda, čime je izjednačio rekord koji je do tada držao Alesandro Petaki.
2008. uredi
Godine 2008, se vratio veledromskom biciklizmu na Svjetskom prvenstvu u Mančesteru, gdje mu je partner bio Bredli Vigins, jer je Hajles pao na doping testu i bio je suspendovan. Tokom prvog dijela trke, nisu bili konkurentni, a zatim je Vigins pojačao na 35 krugova do cilja i osvojili su zlatnu medalju, što je bilo drugo zlato za Kevendiša.
U drumskom biciklizmu, ostvario je prve pobjede na grand tur trkama. Osvojio je dvije etape na Điro d’Italiji i četiri na Tur de Frans[u. Prvu pobjedu na Turu ostvario je na petoj etapi, a zatim je pobijedio i na etapama 8, 12 i 13, a nakon etape 14, napustio je Tur da bi se spremio za Olimpijske igre u Pekingu. Kevendiš i Vigins, kao svjetski šampioni u medisonu, bili su prvi favoriti, ali su završili tek na devetom mjestu. Kevendiš je okrivio Viginsa da nije skoncentrisan na medison i da nije dao sve od sebe. Kevendiš je završio Olimpijske igre kao jedini član britanskog tima koji nije osvojio medalju.
Do kraja sezone ostvario je 11 pobjeda, po tri na Turu Irske i Turu Misurija, gde je osvojio i klasifikaciju po poenima. Na Turu Romandije, Kevendiš je pobijedio na prologu na otvaranju, ispred Viginsa.
2009. uredi
Godine 2009, je počeo na Turu Katara, gdje je vodio novu borbu sa Tomom Bonenom, koji je osvojio jednu etapu i klasifikaciju po poenima, dok je Kevendiš osvojio dvije etape. Na Turu Kalifornije osvojio je dvije etape, oba puta pobijedivši Bonena u sprintu. Osvojio je i klasifikaciju po poenima. Bio je i član britanskog tima na Svjetskom prvenstvu u velodromu, ali nije osvojio medalju.
Sezonu u Evropi počeo je na trci Tireno—Adrijatiko, gdje je osvojio jednu etapu. Nakon toga, učestvovao je na Milano—Sanremu. Kevendiš nije bio favorit zbog uspona kojih je imalo, ali je uspio da ih pređe sa grupom i u sprintu je pobijedio Hejnriha Hauslera. Na trci Tri dana Depana, osvojio je dvije etape.
Na Điro d’Italiji, ekipa Kolumbije (ranije T—mobajl) je osvojila ekipni hronometar na prvoj etapi, Kevendiš je prvi prošao kroz cilj i uzeo je roze majicu i tako postao prvi vozač sa Mena koji je obukao lidersku majicu. Na drugoj etapi, Kevendiš je izgubio u sprintu od Petakija, a na trećoj je ostao zatvoren nakon pada i nije mogao da sprinta za pobjedu. Ipak, pobijedio je na tri etape i napustio je Điro nakon etape 13, da bi se spremio za Tur de Frans. Pripreme je nastavio u junu na Turu Švajcarske, gde je osvojio dvije etape.
Tokom sezone, Kevendiš je izgradio veliko prijateljstvo i partnerstvo sa Markom Renšom, svojim lid-aut vozačem, koji je kasnije igrao ključnu ulogu za sve Kevendišove uspjehe. Na Tur de Fransu, Kevendiš je ostvario šest etapnih pobeda, čime je postavio novi britanski rekord. Pobjedom na trećoj etapi, Kevendiš je takođe postavio britanski rekord, jer je nosio zelenu majicu dva dana zaredom. Na poslednjoj etapi, na Jelisejskim Poljima, Mark Renšo je toliko jako sprovodio Kevendiša do pobjede da je i sam završio drugi.
Nakon Tur de Fransa, Kevendiš je osvojio trku Điro Bohuma, a na Turu Irske je osvojio jednu etapu. Na Turu Misurija osvojio je dvije etape, ali je napustio trku zbog infekcije, koja ga je spriječila da bude dio britanskog tima na Svjetskom prvenstvu.
2010. uredi
Zbog zdravstvenih problema, 2010. je startovao tek sredinom februara, na trci Vuelta Andaluzija, gdje nije ostvario pobjedu, a sa slabom formom nastavio je i na Milano—Sanremu, gdje je završio na 89 mjestu, šest minuta iza pobjednika. Ciljevi za 2010. su mu bili osvajanje zelene majice na Tur de Fransu i Svjetskog prvenstva.
Nakon slabog početka sezone, formu je popravio na Vuelta a Katalunji, gdje je završio sedmi na hronometru i osvojio jednu etapu. Zbog uvredljivog gesta na Turu Romandije, nakon pobjede na drugoj etapi, tim HTC Kolumbija je povukao Kevendiša sa trke. U maju, vozio je Tur Kalifornije, umjesto Điro d’Italije, gdje je osvojio jednu etapu. Na Turu Švajcarske, Kevendiš je pao tokom sprinta na četvrtoj etapi, a sa njim su pali Hausler i još nekoliko vozača, timovi su kritikovali njegov način vožnje.
Na Tur de Fransu, Kevendiš je pao na prvoj etapi, na 3 km do cilja i tako ostao bez mogućnosti da obuče žutu majicu prvi put u karijeri. Povreda nije bila teška i Kevendiš je do kraja ostvario pet etapnih pobjeda. Ipak, zelenu majicu je osvojio Petaki, sa 11 bodova ispred Kevendiša.
Naredna trka bila mu je Vuelta a Espanja. Tim HTC Kolumbija je pobijedio na ekipnom hronometru na otvaranju, Kevendiš je prvi prošao kroz cilj i uzeo je lidersku majicu. Na Vuelti je ostvario tri etapne pobjede i osvojio je klasifikaciju po poenima.
2011. uredi
Prvu pobjedu 2011. ostvario je krajem februara, na Turu Omana, a zatim je osvojio klasik Šeldeprijs treći put. Vozio je i Pariz—Rube, ali ga nije završio. Na Điro d’Italiji, na drugoj etapi je završio drugi, iza Petakija. Kevendiš se bunio, jer je Petaki ušao u njegovu putanju. Uzeo je roze majicu na trećoj etapi, a prvu pobjedu ostvario je na desetoj etapi. Pobijedio je i na etapi 12, a zatim je napustio Điro.
Na Tur de Fransu, ostvario je pet pobjeda, čime je stigao do 20 pobjeda na Turu, takođe, postao je prvi vozač koji je tri godine zaredom pobijedio na zadnjoj etapi. Na etapi 18, Kevendiš nije došao u predviđenom vremenskom roku, ali je vremenska rampa uhvatila veliku grupu vozača i niko nije diskvalifikovan. Kevendišu je oduzeto 20 bodova, ali je ipak osvojio zelenu majicu (klasifikaciju po poenima) i tako postao prvi Britanac koji je to uspio.
Nakon Tura, osvojio je Kriterijum Stiphut, odsprintavši na cilju braću Šlek, Endija i Frenka. Naredne nedelje, osvojio je klasik u Londonu, koji je bio test za Olimpijske igre naredne godine. Startovao je Vuelta a Espanju, ali je napustio tokom četvrte etape. Nakon odustajanja sa Vuelte, priključen je timu za Tur Britanije. Pobijedio je na prvoj i na zadnjoj etapi.
.jpg)
Krajem septembra, vozio je drumsku trku na Svjetskom prvenstvu. Britanija je bila u najjačem sastavu i kontrolisali su trku do cilja, kada je Kevendiš u sprintu pobijedio Grajpeja i Gosa. Postao je drugi britanski svjetski šampion, nakon Toma Simpsona 1965.
Na kraju sezone, nakon mnogo spekulacija, ozvaničen je prelazak Kevendiša u tim Skaj, jer se HTC ugasio na kraju 2011.
U decembru, dobio je nagradu bibisija za sportsku ličnost godine, ispred Moa Faraha.
2012. uredi
Godine 2012, je počeo na Turu Katara, gde se mučio sa bolešću, ali je pobijedio na trećoj etapi i tako ostvario prvu pobjedu u timu Skaj. Pobijedio je i na petoj etapi, a na zadnjoj je pao, ali je trku završio na šestom mjestu u generalnom plasmanu. Na Turu Omana nije ostvario pobjedu, a zatim je osvojio Kurne—Brisel—Kurne. Pokušao je da osvoji Milano—Sanremo, ali je otpao od grupe na usponu la Mania, na 100 km do cilja i nije mogao da se vrati i odustao je. Nije uspio da završi nijedan naredni klasik 2012. Na Turu Romandije završio je treći na prologu, ali nije ostvario nijednu pobjedu.
Nedelju dana kasnije, pobijedio je u sprintu na drugoj etapi na Điro d’Italiji u uzeo je roze majicu. Na trećoj etapi, Roberto Ferari je agresivnom vožnjom ušao u Kevendiševu putanju i oborio ga. Kevendiš se brzo oporavio i osvojio je etape 5 i 13, ali nije uspio da osvoji klasifikaciju po poenima, osvojio je Hoakim Rodrigez, koji je imao 1 bod ispred Kevendiša. Vozio je Star ZLM Tur, nije pobijedio ni na jednoj etapi, ali je osvojio trku i to je bila njegova prva osvojena trka u karijeri.
Na Tur de Fransu, pobijedio je u sprintu na drugoj etapi, a na trećoj je bio zahvaćen u velikom padu na 3 km do cilja. U nastavku Tura, radio je za Viginsa, koji je pokušavao da osvoji Tur. Kevendiš je nosio vodu suvozačima, a radio je na čelu grupe tokom jednog uspona u Pirinejima. Tim mu se odužio za naporan rad jureći bijeg na etapi 13. Na 200 metara do cilja, Luis Leon Sančez i Nikolas Rouč su i dalje bili ispred, Kevendiš je krenuo u sprint i odsprintao ih na liniji cilja. Pobjedu je ostvario i na zadnjoj, 21 etapi. To mu je bila 23 pobjeda na Turu, čime je prestigao francuskog sprintera Andrea Darigada. Takođe postao je prvi vozač koji je pobijedio na Jelisejskim Poljima u majici svjetskog šampiona. Francuski list Ekip proglasio ga je najboljim sprinterom svih vremena na Tur de Fransu.
Kevendišov glavni cilj za 2012. bilo je osvajanje drumske trke na Olimpijskim igrama. Britanski tim je bio je u jakom sastavu, Bredli Vigins, Kris Frum, Robert Milar i Ijan Stanard su pokušavali da kontrolišu trku i omoguće Kevendišu borbu u sprintu. Na zadnjem usponu, u napad je otišlo 30 vozača i uprkos naporu britanskih vozača i Kevendiševog suvozača iz tima Skaj, Austrijanca Bernija Ajzela, nisu ih stigli i Kevendiš je završio na 29 mjestu, 40 sekundi iza pobjednika Aleksanda Vinokurova.
U finišu sezone osvojio je tri etape na turu Britanije. 18. oktobra potpisao je trogodišnji ugovor sa timom Omega Farma Kvik Step.
2013. uredi
Godine 2013, je počeo pobjedom na prvoj etapi Tura San Luis. Na Turu Katara, osvojio je četiri od šest etapa i osvojio je trku. Osvojio je etapu na trcu Tri dana Depana, a na klasiku Šeldeprijs, u sprintu ga je pobijedio Marsel Kitel.
U maju, pobijedio je na prvoj etapi na Điro d’Italiji i uzeo je roze majicu. Pobijedio je i na šestoj etapi, a pobjedom na etapi 12, Kevendiš je ostvario stotu pobjedu u karijeri. Do kraja je pobijedio na još dve etape i osvojio je klasifikaciju po poenima i postao peti vozač koji je osvojio klasifikaciju po poenima na sve tri grand tur trke.
Dana 23. juna osvojio je nacionalno prvenstvo prvi put u karijeri. Trka je održana u Glazgovu, Kevendiš je stigao Dejvida Milara i borio se sa Stanardom, koji je imao mehaničkih problema u zadnjem krugu i završio je drugi.
U julu, Kevendiš je pobijedio na petoj etapi. Na hronometru na etapi 11, navijači su ga posuli urinom. Drugu pobjedu, ostvario je na etapi 13, kada je tim Etiks agresivnom vožnjom na vjetru prepolovio grupu, jedini sprinter uz Kevendiša bio je Peter Sagan i Kevendiš ga je odsprintao. Na zadnjoj etapi, na Jelisejskim Poljima, nakon četiri godine, nije pobijedio, završio je treći. Nakon Tura osvojio je etapu na trci u Danskoj.
U septembru, Kevendiš se vratio na pistu prvi put nakon Olimpijskih igara 2008. Učestvovao je na Belgija openu, na Velodromu u Gentu, gdje je završio skreč trku na drugom mjestu, a u medisonu na trećem. Na kraju sezone, na Turu Britanije osvojio je tri etape.
2014. uredi
Godine 2014, nije bila uspješna za Kevendiša. Najbolji rezultat u proljećnim klasicima bilo mu je peto mjesto na Milano—Sanremu. Na Turu Turske osvojio je četiri etape i klasifikaciju po poenima. Nije vozio Điro d’Italiju, u namjeri da spremniji dočeka Tur de Frans.
Na Tur de Fransu, prva etapa je bila sprinterska, u Jorkširu i Kevendiš je imao novu šansu da prvi put obuče žutu majicu. U sprintu, na 500 metara do cilja, Kevendiš i Sajmon Gerans su imali kontakt i pali su. Kevendiš je povrijedio desno rame i napustio je Tur.
Oporavio se od povrede i vratio se trci Tur Ain, gde nije ostvario pobjedu. Bez pobjede je završio i Tur Britanije. 2014. je ostvario samo 11 pobjeda, a nije ostvario nijednu na grand tur trkama.
Na kraju sezone, vratio se takmičenju na pisti, sa Iljom Kejseom je osvojio drugo mjesto na trci Šest dana Genta, a pobijedili su na trci Šest dana Ciriha.
2015. uredi
Godine 2015, je startovao dobro, ostvario je pet pobjeda u februaru, od toga je osvojio Dubai Tur, uz dvije etapne pobede i klasifikaciju po poenima. U martu je osvojio Kurne—Brisel—Kurne drugi put u karijeri. Učestvovao je na Tireno—Adrijatiku, ali je pao tokom druge etape, u incidentu koji je izazvao Elija Vivijani. Na Turu Turske osvojio je tri etape i klasifikaciju po poenima, a na Turu Kalifornije četiri etape uz klasifikaciju po poenima.
Na Turu Švajcarske nije ostvario pobjedu, dok je na Tur de Fransu osvojio sedmu etapu.
Dana 16. avgusta vratio se vožnji na pisti u paru sa Bredlijem Viginsom, prvi put nakon Olimpijskih igara 2008. Pobijedili su u medisonu na novootvorenom Velodromu u Derbiju.
Dana 29. septembra, ozvaničen je prelazak Kevendiša u afrički tim MTN Kubeka, koja je na kraju 2015. promijenila ime u Dimenžen data. Sa Kevendišem su prešli njegovi suvozači iz HTC-a, a kasnije Skaja i Etiksa, njegovi najveći pomoćnici, Mark Renšo i Bernard Ajzel.
2016. uredi
U februaru, Kevendiš je osvojio Tur Katara drugi put, uz jednu etapnu pobjedu. Godinu je startovao sa ciljem da osvoji medalju na Olimpijskim igrama u Rio de Ženeiru. Kao pripremu, osvojio je Svjetsko prvenstvo u medisonu sa Viginsom. Na Turu Hrvatske pobijedio je na drugoj etapi.
Na Tur de Fransu, Kevendiš nije bio favorit u sprintu, zbog slabijih rezultata. Na prvoj etapi, u direktnom sprintu je pobijedio najvećeg rivala, Marsela Kitela i uzeo žutu majicu prvi put u karijeri. Majicu je već na drugoj etapi preuzeo Peter Sagan, a Kevendiš je drugu pobjedu ostvario na trećoj etapi, gdje je u foto finišu pobijedio Andrea Grajpela. To je bila njegova 28 pobjeda, čime se izjednačio sa Bernarom Inoom, a sa pobjedom, preuzeo je zelenu majicu. Treću pobjedu ostvario je na šestoj etapi i povećao je vođstvo u klasifikaciji po poenima. Sagan je majicu preuzeo na desetoj etapi. Na etapi 11, Sagan je zajedno sa Krisom Frumom napao i osvojio etapu, tako spriječivši Kevendiša da se bori za pobjedu. Četvrtu pobjedu, Kevendiš je ostvario na etapi 14, gde je opet dominirao u sprintu i tako ostvario 30 pobjedu na Tur de Fransu. Tur je napustio tokom drugog dana odmora, prije teških brdskih etapa, da bi se spremio za Olimpijske igre.
Na Olimpijskim igrama, Kevendiš nije vozio drumsku trku, jer je bila previše naporna staza i nije bila za sprintere. Odlučio se da vozi samo na pisti, omnijum (šest disciplina koje se boduju), jer medison više nije bila disciplina na Olimpijskim igrama. Kevendiš je u većem dijelu bio treći, a u zadnjoj disciplini, uspio je da obezbedi srebro u omnijumu, ostao je iza Elije Vivijanija.
Privatni život uredi
Kevendiš ima tri kuće, jednu na ostrvu Men, jednu u Eseksu, gdje živi sa ženom i jednu u trening bazi, u Toskani, u Italiji.
Dana 5. oktobra 2013. Kevendiš se oženio sa bivšim modelom, Petom Tod, a ćerku su dobili 3. aprila 2012.
U novembru 2015. dobio je počasni doktorat od univerziteta u Česteru, za svoj doprinos biciklizmu.
Reference uredi
- ^ „Mark Cavendish can leave Sky, says boss Dave Brailsford”. BBC Sport. BBC. 22. 7. 2012. Arhivirano iz originala 16. 11. 2012. g. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- ^ „Mark Cavendish”. Sports-Reference.com. Arhivirano iz originala 24. 9. 2013. g. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- ^ „Mark Cavendish”. omegapharma-quickstep.com. Decolef. Arhivirano iz originala 16. 3. 2013. g. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- ^ a b „Mark Cavendish Tour de France profile”. Arhivirano iz originala 17. 7. 2016. g. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- ^ „Cavendish signs with Team Dimension Data for 2016”. VeloNews. Competitor Group, Inc. 29. 9. 2015. Arhivirano iz originala 1. 5. 2016. g. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- ^ „Dimension Data finalise 2019 roster”. Cyclingnews.com. Immediate Media Company. 22. 11. 2018. Arhivirano iz originala 26. 12. 2018. g. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- ^ Ostanek, Daniel (26. 12. 2019). „2020 Team Preview: Bahrain McLaren”. Cyclingnews.com. Arhivirano iz originala 1. 1. 2020. g. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- ^ Ryan, Barry (5. 12. 2020). „Mark Cavendish signs for Deceuninck-QuickStep for 2021 season”. Cyclingnews.com. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- ^ Fotheringham, Alasdair (17. 1. 2023). „Mark Cavendish signs for Astana Qazaqstan”. Cyclingnews.com. Pristupljeno 17. 1. 2023.
- ^ „Greatest Road Sprinters #1: Mark Cavendish”. Peloton Magazine. 13. 2. 2017. Arhivirano iz originala 16. 1. 2020. g. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- ^ Kröner, Hedwig (21. 12. 2011). „The top ten sprinters of all time”. cyclingnews.com. Arhivirano iz originala 12. 8. 2019. g. Pristupljeno 22. 6. 2021.
- ^ „Deceuninck - Quick-Step”. UCI.org. Union Cycliste Internationale. Arhivirano iz originala 1. 1. 2021. g. Pristupljeno 22. 6. 2021.
Spoljašnje veze uredi
- Zvanični veb sajt
- Profil na sajtu cyclingarchives.com
- Profil na sajtu procyclingstats.com
- Rezultati na Tur de Fransu
- Kevendiš postao doktor nauka
