Martin Špegelj (11. novembar 192711. maj 2014) bio je general hrvatske vojske i političar koji je bio drugi ministar odbrane Hrvatske, a kasnije i načelnik Generalštaba novorođene hrvatske vojske i generalni inspektor vojske. Njegovi napori da organizuje i opremi vojsku od nule smatrani su ključnim za pomoć Hrvatskoj da preživi prvu godinu rata u Hrvatskoj. Delimično zbog nesuglasica sa predsednikom Franjom Tuđmanom penzionisan je 1992. godine. [1] Vinovnik je takozvanih Špegeljevih traka u kojima razgovara sa pomoćnikom o naoružavanju Hrvata u pripremi za otcepljenje Hrvatske i predstojećem građanskom ratu.

Martin Špegelj
Martin 2011. godine
Lične informacije
Rođenje(1927-11-11)11. novembar 1927.
Stari Gradac, KSHS
Smrt11. maj 2014.(2014-05-11) (86 god.)
Zagreb, Hrvatska
Vojna služba
Radni staž1941–1989
1990–1992
Bitke/ratoviDrugi svetski rat
Rat u Hrvatskoj

Biografija

uredi

Martin Špegelj je rođen 11. novembra 1927. u Starom Gradcu, Pitomača. Bio je partizanski borac tokom Drugog svetskog rata. Na kraju je postao general Kopnene oblasti Pete Jugoslovenske armije (JNA) sa sedištem u Zagrebu, Hrvatska.

Nakon prvih slobodnih izbora u Hrvatskoj, bio je drugi ministar odbrane. Špegelj je bio jedan od retkih u najvišem rukovodstvu Hrvatske koji je nadolazeći rat doživljavao kao neizbežan. Zajedno sa slovenačkom komandom, Špegelj je formulisao zajednički plan odbrane u slučaju da bilo koju zemlju napadne JNA. Istovremeno je krijumčario oružje u Jugoslaviju, naoružavao paravojne trupe i organizovao ih za napade na legitimne snage JNA.

Na početku rata u Hrvatskoj sredinom 1990. godine, hrvatski Srbi su održali oružanu pobunu (poznatu kao Balvan revolucija), odbijajući da prihvate vlast hrvatske vlade. Pošto ih je podržavala JNA (najpre prikriveno, a zatim otvoreno), hrvatske snage su bile slabo naoružane, pa je Špegelj preduzeo kampanju nabavke oružja preko zajednice crnog tržišta, uvozeći oružje iz bivših zemalja Varšavskog pakta poput Mađarske i Rumunije.

Uhvaćen je na snimku oktobra 1990. kako razgovara sa pomoćnikom koji je zapravo bio tajni operativac KOS-a. U to vreme rat u Hrvatskoj još nije počeo. U razgovorima Špegelj govori o naoružavanju Hrvata u pripremi za otcepljenje Hrvatske i predstojećem građanskom ratu.[2] Takozvane Špegeljeve trake pretvorene su u dokumentarni film Zastavinog vojnog filmskog centra i emitovane u januaru 1991. godine široj jugoslovenskoj javnosti. Oni su objavljeni kako bi se pojačao napad beogradske vlade na novoizabranu hrvatsku vladu.[3]

Hrvatsko rukovodstvo, uključujući i same glavne "glumce", u početku je brzo odbacilo trake kao lažne, tvrdeći da su navodno bezazleni snimljeni razgovori naknadno sinhronizovani. Njihovu autentičnost, međutim, kasnije je potvrdio i Stipe Mesić, predsednik Hrvatske, koji je među prvima na hrvatskoj strani priznao da su trake autentične, iako je tvrdio da su neke od rečenica izvučene iz konteksta. [4] [5]

Rukovodstvo JNA u Beogradu tražilo je da se Špegelju zbog toga sudi za izdaju. Kao rezultat afere, i radi smirivanja tenzija, Tuđman ga je razrešio dužnosti. U strahu za život, Špegelj je pobegao u Austriju, gde je ostao nekoliko meseci.

S obzirom na rastuće tenzije i pad prvih pogibija u nadolazećem ratu, Špegelj je bio ubeđen da se vrati u Hrvatsku kako bi postao načelnik štaba nove vojske koja je bila u procesu formiranja.

Kada je u junu 1991. izbio Slovenački rat, Špegelj se zalagao za aktiviranje zajedničkog odbrambenog plana, koji bi uveo Hrvatsku u rat protiv JNA napadom na njene kasarne u Hrvatskoj (Špegeljev plan). Međutim, Tuđman se plašio sukoba i odbijao je da podrži Slovence.

Špegelj je tada postavljen za generalnog inspektora hrvatske vojske, ali je smenjen delom zbog neslaganja sa Tuđmanom.

Samo nekoliko meseci kasnije izbio je rat u punom obimu, a Špegeljev plan za napad na kasarne JNA u Hrvatskoj je sproveden i rezultirao Bitkom kod kasarne, kojom je Hrvatskoj doneto preko potrebno teško naoružanje.

Rat u Hrvatskoj je ušao u fazu slabijeg intenziteta nakon potpisivanja primirja uz posredovanje UN početkom 1992. godine. Špegelj je tada zvanično otišao u penziju.

Nakon rata, Špegelj je postao žestoki kritičar Tuđmanove politike, optužujući njega i njegove sledbenike za ratno profiterstvo. Godine 2001. objavio je svoju autobiografiju u kojoj je bio vrlo kritičan prema Tuđmanovom HDZ-u i njegovim političkim manevrima, za koje je tvrdio da su bespotrebno eskalirali rat. Optužio ih je i da podržavaju separatizam bosanskih Hrvata, što je dovelo do njihovog sukoba sa Bošnjacima tokom rata u BiH.

Špegelja su zauzvrat kritikovali protuđmanovski elementi hrvatske vojske, posebno Davor Domazet-Lošo, koji smatra da je junski rat u Sloveniji 1991. bio samo izgovor da se Hrvatska uvuče u sukob. [6]

Izvori

uredi
  1. ^ „Former Croatian defence minister Spegelj dies at age of 87 - Current Events - Croatia”. Dalje.com. 1927-11-11. Arhivirano iz originala 2014-05-12. g. Pristupljeno 2014-05-11. 
  2. ^ „The Prosecutor v. Slobodan Milošević - Witness Branko Kostić examined by Mr. Milošević”. International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. 25. 1. 2006. Pristupljeno 13. 8. 2010. „Page 47621 onwards 
  3. ^ Renaud de la Brosse (2003-02-04). „Political Propaganda and the Plan to Create a "State for all Serbs" - Consequences of Using the Media for Ultra-Nationalist Ends - Part 3” (PDF). Office of the Prosecutor of the International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia. Pristupljeno 28. 10. 2010. „Whether or not it was true, the video, broadcast twice the same evening, created the desired effect, that is, an electric shock in Serbian public opinion which thus saw the confirmation of the intrinsically evil nature of the authorities in Zagreb... 
  4. ^ „Umro hrvatski general Martin Špegelj”. RTS. RTS. 11. 5. 2014. Pristupljeno 31. 10. 2017. 
  5. ^ „Umro je Martin Špegelj”. Metro-portal.hr. Arhivirano iz originala 07. 11. 2017. g. Pristupljeno 31. 10. 2017. 
  6. ^ Domazet-Lošo, Davor (2002). Hrvatska i Veliko Ratište [Croatia and the Great Battlefield]. Zagreb, Croatia: St. George Association. ISBN 953-96313-0-0. 
  • Špegelj, Martin: Sjećanje Vojnika (Sećanja jednog vojnika), 2001.