Menton (Francuska)

општина у департману Приморски Алпи, Француска

Menton (franc. Menton) — francuska opština u departmanu Primorski Alpi, region Provansa-Alpi-Azurna obala na Francuskoj rivijeri, blizu italijanske granice.

Menton
fr. Menton
Luka Menton
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Francuska
RegionProvansa-Alpi-Azurna obala
DepartmanPrimorski Alpi
KantonMenton
Osnovan1848.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2017.28.958 [1]
 — gustina2.061,07 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate43° 46′ 30″ S; 7° 30′ 00″ I / 43.775° S; 7.5° I / 43.775; 7.5
Vremenska zonaUTC+1, leti UTC+2
Aps. visina16 m
Površina14,05 km2
Menton na karti Francuske
Menton
Menton
Menton na karti Francuske
Ostali podaci
GradonačelnikŽon-Klod Gibal
Poštanski broj06500
Registarska oznaka06
INSEE kod06083

Menton je oduvek bio pogranični grad. Vekovima je činio granicu između Provanse i Đenove. Referendumom iz 1860. godine, grad je postao francuski i ostao je takav sve do danas.

Istorija

uredi
 
Petao je postao simbol Francuske, zahvaljujući igri reči. Naime, na latinskom jeziku, "gallus" je značio i petao i gal, a tokom rimske epohe, Francuska se zvala Galija. Stoga je došlo do poistovećivanja petla sa Galijom i Galima, a danas i sa Francuskom.[2]

Praistorija i stari vek

uredi

Teritorija Mentona je bila naseljena još u doba paleolita. Predstavljalo je mesto stanovanja originalnog Grimaldija, jednog od najranijih primeraka razumnog čoveka. Takođe su nađeni ostaci neandertalaca i kromanjonaca.[3] Tokom rimske vladavine, drum Julija Avgusta, put koji je povezivao Placentiju (današnja Pjačenca) sa Arelatsom (danšanji Arl), prolazio je kroz Menton.[4] Prvo veće naselje sagrađeno je tokom 11. veka pre Hrista, kada je grof od Ventimilja sagradio Château de Puypin (dvorac Pujpin) na brdu Pepin, severozapadno od današnjeg centra grada.

Srednji vek — vladavina pod Đenovom

uredi
 
Menton je bio južni deo Republike Đenove (zelena boja), 1664. godina.

Tokom 13. veka, gospodarstvo nad Pujpinum preuzela je porodica Vento iz Đenove koja je izgradila novi zamak. Taj zamak činiće tokom vremena jezgro iz kojeg će nastati novi grad. Ovim potezom, Menton je bio uključen u Republiku Đenovu. Prvo spominjanje Mentona kao takvog bilo je 21. jula 1262, u mirovnom ugovoru između Đenove i Karla I Anžujskog. Grad je imao dobro stratešku poziciju — nalazio se na granici između Provanse i Đenove, koju su zapadno štitili Alpi, a na istoku je grad imao prisup zemljištu pogodnom za zemljoradnju. Lord od Monaka, Karlo I, 1346. godine osvaja Menton i on se nalazi pod upravom te države narednih 400 godina.

Novi vek

uredi

Menton se nalazio pod upravom Monaka sve do Francuske revolucije koja je izbila 1789. Grad beše anekterin tokom iste godine i ostaje pod upravom Francuza tokom čitavog perioda carstva. Pripadao je okrugu Sanremo u departmanu Primorski Alpi (čiji je deo bio i Monako).

Godine 1814, Menton je bio uključen u obnovljenu kneževinu Monako koja je, nakon Napoleonovih Sto dana 1815, postala protektorat kralja Sardinije.

Godine 1848, Menton (zajedno sa državom Rokbrjun) se odvojio od Monaka, barem delimično zbog uvedenog poreza na izvoz limuna.[5] Sebe su proglasili „slobodnim gradom” tokom revolucije 1848. Dve godine kasnije, Menton je bio pod zaštitom Sardinije. Grad se nalazio pod upravom dinastije Savoja koji će nastaviti da vladaju Mentonom narednih deset godina.[6]

Pošto je Francuska potpomogla Sardiniji u ratu protiv Austrije, došlo je do dogovora u Torinu, koji je sklopljen je 24. marta 1860. između Francuske i kraljevine Sardinije. Francuska je tada zahtevala aneksiju okruga Nica. Na kraju je došlo do referenduma, koji je održan 15. i 16. aprila 1860. koji je rezultirao aneksijom (833 glasova za i 54 protiv).[7] Referendum je od mnogih građana proglašen lažnim i nevažećim. Jedan od protivnika istog bio je i čuveni italijnaski general Đuzepe Garibaldi.[traži se izvor] Okrug Nica je potom pripojen Francuskoj, a Napoleon III je platio 4 miliona franaka kao kompenzaciju princu Monaka, koji se odrekao svojih prava 2. februara 1861.[7]

Publikacija engleskog doktora Džejmsa H. Beneta pod nazivom Zima i proleće na obalama Sredozemlja (engl. Winter and Spring on the Shores of the Mediterranean) iz 1861. imala je dubok uticaj na Menton tako što ga je učinila popularnom destinacijom za obolele od tuberkuloze.[8] Krajem 19. veka, turizam je postao značajna privredna grana Mentona. Grad je postao popularan među britanskim i ruskim aristokratama koji su izgradili mnoge luksuzne hotele, vile i palate koje i danas krase Menton. Mnoge ove građevine su poslužile kao improvizane bolnice tokom Prvog svetskog rata. Činilo je odlično mesto za odmaranje povređenih vojnika zbog prustne prijatne klime.

Savremeni Menton

uredi

Menton je bio jedino veće i važnije naselje koje je italijanska armija zauzela tokom njene ivazije na Francusku juna 1940. Nakon primirja 22. juna iste godine, dve trećine teritorije opštine pripala je Italiji. Iako je ostatak Mentona zvanično pripadao Višijevskoj Francuskoj, zapravo je bio pod okupacijom Nacističke Nemačke. Teritorije su ostale pod upravom Italije sve do 8. septembra 1943, kada su iste oslobodile američke i kanadske trupe.[9]

Geografija

uredi

Menton je prozvan Biserom Francuske. Nalazi se na francusko-italijanskoj granici, preko puta opštine Ligurija. Grad izlazi na Mediteransko more.[10]

Ribarska industrija je bila devastirana tokom 1980-ih i 1990-ih usled prekomornog ribolova i hipoksije. Kao krivac tog pustošenja vlasti su naveli širenje tzv. „alge ubice” (lat. Caulerpa taxifolia) po morskom dnu. Kasnije su naučna istraživanja negirale tu tvrdnju.[11] Zapravo su alge uticale na povećanje lokalne populacije riba i sveukupne biološke raznovrsnosti.[12]

Klima

uredi

U Mentonu je prisutna sredozemna klima. Međutim, blaže zime i toplije letnje noći, u poređenju sa ostatkom fracuske obale, pružaju Mentonu specifični tip mikroklime. Takvi uslovi su povoljni za uzgoj mandarina, narandža i limuna, koji je i simbol ovog grada. Zimski mraz je vrlo redak, ali se s vremena na vreme pojavljuje. Letnje temperature su relativno umerene — retko ide iznad 30 °C.[13]

Gradski pejzaž

uredi
 
Pogled na Menton s mora.
 
Ukrašeni prozori u Mentonu.

Menton je poznat po svojim raznovrsnim baštama. Neki od poznatijih su Jardin Serre de la Madone (srp. Madonin staklenik), Jardin botanique exotique de Menton (srp. Egzotični botanički vrt Mentona), Fontana Roza, bašta Marije Serene i moderni vrtovi Kolombjer.[15] Madonin staklenik, zvan još Le Val Rahmeh, uspostavljen je 1905. godine. Osnovao ga je engleski ser Persi Redklif, koji je bio i prvi vlasnik vrtova. Vila Fontana Roza je izgrađena 1922, a delo je španskog pisca Blaska Ibaneza.

  • Barokna bazilika Svetog arhangela Mišela, sa svojim zvonikom, podignuta je 1619. Delo je đenovljanskog arhitekta Lorenca Lavanja.
  • Muzej Bastion, u kome se nalaze dela Žana Kokta, nalazi se kod luke Menton. Bastion, izgrađen 1636, predstavljao je napredno odbrambeno utvrđenje za luku.
  • U Mentonu se nalazi veliki broj plaža.
  • Muzej posvećen Žanu Koktu. Otvoren je 2011. i nalazi se blizu Muzeja Bastion.[16]

Gradovi pobratimi

uredi
 
Menton.

Menton je sestrinski grad sa:[17][18]

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „National Institute of Statistics and Economic Studies”. 
  2. ^ „Le coq”. elysee.fr (na jeziku: francuski). 16. 11. 2012. Pristupljeno 29. 8. 2023.  |first1= zahteva |last1= u Authors list (pomoć)
  3. ^ Émile Rivière, Découverte d'un Squelette Humain de l'Époque Paléolithique Dans les Cavernes des Baoussé-Rousse dites Grottes de Menton (Discovery of a Human Skeleton from the Paleolithic in the Caverns of Baoussé-Rousse also known as the Grottes de Menton), (J.-B. Baillière et Fils, Paris, 1873) (in French)
  4. ^ La rue Longue (Official site of the town of Menton, accessed April 2009) (in French)
  5. ^ Menton on the French Riviera Arhivirano na sajtu Wayback Machine (3. avgust 2020) (accessed April 2009)
  6. ^ Ermanno Amicucci. Nizza e l'Italia. pp. 58-61
  7. ^ a b cahoon, ben. „Monaco”. www.worldstatesmen.org. 
  8. ^ Jones, Ted (15. 12. 2007). The French Riviera: A Literary Guide for Travellers. Tauris Parke Paperbacks. ISBN 978-1-84511-455-8. 
  9. ^ La libération de Menton (The Liberation of Menton, Official site of the town of Menton, Accessed April 2009) (in French)
  10. ^ „Menton, "perle de la France" (na jeziku: French). Office de Tourisme de Menton. 
  11. ^ Jaubert, J. M., J. R. M. Chisholm, G. Passeron-Seitre, D. Ducrot, H. T. Ripley, and L. Roy. 1999. No deleterious alterations in Posidonia beds in the Bay of Menton (France) eight years after Caulerpa taxifolia colonization. Journal of Phycology 35:1113-1119.
  12. ^ Francour, P., M. Harmelin-Vivien, J. G. Harmelin, and J. duClerc. 1995. Impact of Caulerpa taxifolia colonization on the littoral ichthyofauna of northwestern Mediterranean. Hydrobiologia 300-301:345-353
  13. ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 19. 10. 2017. g. Pristupljeno 28. 5. 2020. 
  14. ^ „Station Name: MENTON (FRANCE)”. mart 2017. Pristupljeno 15. 3. 2017. 
  15. ^ „The "Colombières" garden”. Menton – Gardens. Menton.com. Arhivirano iz originala 6. 12. 2013. g. Pristupljeno 17. 11. 2013. 
  16. ^ Edwards, Natasha (16. 10. 2012). „Menton, France: On the Jean Cocteau museum trail”. The Daily Telegraph. 
  17. ^ „Villes jumelées”. menton.fr (na jeziku: francuski). Menton. Pristupljeno 20. 11. 2019. 
  18. ^ „Laguna Beach/Menton Relations”. lagunabeachsistercities.com. Laguna Beach. Pristupljeno 20. 11. 2019. 

Spoljašnje veze

uredi