Milijan Neoričić
Milijan Neoričić (Gorobilje, kod Požege, 20. februar 1922 — Beograd, 24. oktobar 2014) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe, ekonomista i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Srbije.
milijan neoričić | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||||
Datum rođenja | 20. februar 1922. | |||||
Mesto rođenja | Gorobilje, kod Požege, Kraljevina SHS | |||||
Datum smrti | 24. oktobar 2014.92 god.) ( | |||||
Mesto smrti | Beograd, Srbija | |||||
Profesija | društveno-politički radnik | |||||
Delovanje | ||||||
Član KPJ od | 1941. | |||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||
Služba | NOV i PO Jugoslavije 1941—1945. | |||||
Čin | pukovnik u rezervi | |||||
Predsednik Skupštine grada Beograda | ||||||
Period | 1961—1964. | |||||
Prethodnik | Miloš Minić | |||||
Naslednik | Branko Pešić | |||||
Odlikovanja |
|
Biografija uredi
Rođen je 20. februara 1922. godine u Gorobilju, kod Požege. Gimnaziju je završio u Užicu i studirao na Ekonomskom fakultetu u Beogradu.[1] Pre rata, bio je pripadnik revolucionarnog omladinskog pokreta.
Narodnooslobodilačkom pokretu (NOP) se priključio 1941. godine. Iste godine postao je član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Bio je borac Užičkog partizanskog odreda, Druge proleterske brigade, zatim član Političkog odeljenja Četvrte krajiške brigade. Od oktobra 1943, bio je član Centralnog komiteta Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ), a od maja 1944. član Sekretarijata Centralnog odbora Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ).
Posle rata, bio je sekretar Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Srbiju i predsednik Centralnog veća Narodne omladine Jugoslavije. Odmah zatim je završio i Višu partijsku školu „Đuro Đaković“. Bio je delegat na zasedanju Velike antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Srbije, kada je bio izabran za poslanika ASNOS-a. Neoričić je kao svoju vikendicu 1951. uzurpirao klupsku zgradu ruskog jaht kluba „Imperator Petar Veliki”, prvog jedriličarskog kluba u Srbiji, osnovanog 1928. Lepa drvena zgrada, sa građevinskom dozvolom, bila je 50tak metara nizvodno od ušća Topčiderske reke.
Bio je predsednik Gradskog odbora SSRN Srbije i predsednik Skupštine grada Beograda (gradonačelnik Beograda; 1961—1964), predsednik Jugoslovenskog olimpijskog komiteta (JOK; 1960—1964), član Saveznog odbora SSRN Jugoslavije, član Saveznog izvršnog veća (SIV), Savezni sekretar za saobraćaj i veze, predsednik Odbora za društveno-ekonomske odnose Veća i ostalo.
Biran je za člana Centralnog komiteta SKJ i Centralnog komiteta SK Srbije i za poslanika Savezne skupštine SFRJ u više saziva.
Imao je čin pukovnika JNA u rezervi.
Preminuo je 24. oktobra 2014. godine u Beogradu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su — Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden zasluga za narod sa srebrnom zvezdom i Orden za hrabrost.
Reference uredi
- ^ „Komunisti i socijalisti dali ukupno 12 gradonačelnika”. Blic Online. 25. 08. 2008. Pristupljeno 5. 4. 2013.
Literatura uredi
- Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Sedma sila“, Beograd 1957. godina.
- Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Hronometar“, Beograd 1970. godina.