Mirko Srzentić
Mirko Srzentić (Ulcinj, 9. oktobar 1911 — Beograd, 1. februar 1935), student prava i pripadnik revolucinarnog studentskog pokreta na Beogradskom univerzitetu, ubijen od strane policije prilikom studentskog protesta.
mirko srzentić | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 9. oktobar 1911. |
Mesto rođenja | Ulcinj, Kraljevina Crna Gora |
Datum smrti | 1. februar 1935.23 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Kraljevina Jugoslavija |
Profesija | student prava |
Biografija uredi
Rođen je 9. oktobra 1911. godine u Ulcinju, a još kao učenik gimnazije zainteresovao se za revolucionarni omladinski pokret. Nakon dolaska na Pravni fakultet priključio se revolucionarnom studentskom pokretu na Beogradskom univerzitetu, koji je bio pod jakim uticajem ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).[1]
Kako bi se obračunala sa revolucionarim studentima i komunističkom akcijom u školama, a posebno na Univerzitetu u Beogradu, Vlada Bogoljuba Jevtića je odlučila da stvori u Višegradu koncentracioni logor u koji su bili upućivani studenti, nakon sukoba sa policijom ili režimskom studentskom organizacijom ORNAS.[1]
Prva grupa od 35 studenata iz Beograda, bila je internirana u ovaj logor 29. januara. Par dana kasnije, 1. februara 1935. godine oko 1.000 studenata Beogradskog univerziteta je održalo velike demonstracije sa zahtevom da se internirani studenti puste iz logora. Studenti su se tada zabarikadirali u zgradi Univerziteta na Kraljevom trgu i pokušali da štrajkom glađu prisile vlasti na popuštanje. Policija je tada opkolila zgradu Univerziteta i pokušala da nasilno prodre unutra, kako bi rasturila demonstrante. U ovom napadu su upotrebili oružje i pucali na studente i tom prilikom je ubijen student Mirko Srzentić. Nakon toga oni su uspeli da prodru u zgradu Univerziteta i uhapse više desetina studenata.[1]
Njegovo ime nosi Akademsko kulturno-umetničko društvo „Mirko Srzentić” osnovano 1965. godine na Univerzitetu u Titogradu, kao i osnovna škola „Mirko Srzentić” u Petrovcu, kod Budve. Njegovo ime takođe nose i dve ulice u Republici Srbiji — u Kraljevu i Lovćencu.[2]
Reference uredi
- ^ a b v Marjanović 1964, str. 25.
- ^ planplus.com
Literatura uredi
- Marjanović, Jovan (1964). Srbija u Narodnooslobodilačkoj borbi — Beograd. Beograd: „Nolit”. ISBN.