Mirko Fiket Puškarić (Sukinac, kod Križevaca, 25. oktobar 1899Virovitica, SR Hrvatska, 7. april 1976), učesnik Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik SR Hrvatske i narodni heroj Jugoslavije.

mirko fiket
Mirko Fiket
Lični podaci
Datum rođenja(1899-10-25)25. oktobar 1899.
Mesto rođenjaSukinac, kod Križevaca, Austrougarska
Datum smrti7. april 1976.(1976-04-07) (76 god.)
Mesto smrtiVirovitica, SR Hrvatska, SFR Jugoslavija
Profesijašumarski radnik
Delovanje
Član KPJ od15. septembra 1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od24. jula 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden partizanske zvezde Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođen je 25. oktobra 1899. godine u Sukincu kod Križevaca, u siromašnoj radničkoj porodici. Otac mu je bio šumarski radnik, a i Mirko je, do 1941. godine, radio na šumskim radilištima. Nije išao u školu, već ga je mati učila. Godine 1913. preselio se u Levinovac kod Virovitice, gde su njegovi roditelji kupili zemlju. Otac mu je poginuo u Prvom svetskom ratu, tako da mu je majka ostala sama s osmoro djece. Radničkom pokretu pridružio se 1936. godine. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je 15. septembra 1940. godine.

Odmah posle okupacije zemlje, 1941. godine, priključio se Narodnooslobodilačkom pokretu. Uprkos pretnjama, odbio je da se, posle uspostavljanja NDH, priključi ustaškom pokretu, što su od njega zahtevale ustaše iz sela. Nastavio je svoju delatnost i povezao se s komunistima i drugim naprednim i patriotski raspoloženim ljudima iz susednih sela.

Kada je u virovitičkom kraju formirana prva grupa naoružanih Srba, Mirko je otišao u tu grupu, iako je u njoj odlučujući uticaj imao šovinista i četnik Jovo Kosanović. Krajem 1942. godine, prešao je u Štab Treće operativne zone, gde je obavljao kurirske i druge specijalne poslove. Februara 1944. godine, povučen je na pozadinski rad. Postao je član Opštinskog komiteta KP Hrvatske u Pivnici, a zatim i član Kotarskog narodnog odbora te, potkraj 1944. godine, član Oblasnog komiteta KPH u Virovitici.

Kao član prve grupe naoružanih Srba u virovitičkom kraju, istakavši se hrabrošću, druželjubljem i političkim delovanjem, Mirko je dobio simpatije većeg dela boraca i ostao u grupi uprkos Kosanovićevim nastojanjima da ga ubije, ne trpeći ga ni kao komunista ni kao Hrvata. Fiketovom zaslugom, ta grupa je, većim delom, prešla potpuno na stranu NOP-a. Komandir Kosanović je, s još nekolicinom svojih pristalica, bio streljan kao izdajnik. Mirko se posebno bio istakao u borbama na Lomu, Kućancima, Orahovici, Drenovcu, Vilić-Selu, Čaglinu, Malim i Velikim Bastajima, Miokovićevu, Siraču, Hum-Varošu, Levinovcu i ostalim mestima.

Kada su ga, krajem 1941. godine, s grupom boraca, opkolile ustaše u selu Kometniku, hrabrošću i odlučnošću uspeo je da izvuče celu grupu. Početkom 1942. godine opkolilo ga je, s još trojicom drugova, nekoliko stotina ustaša, usred dana, u šumici kod Levinovca, pokraj Virovitice. Opkoljeni partizani su se upustili u borbu protiv neprijatelja i uspevaju da se održe do ponoći. Posle pogibije svojih drugova, Mirko je nastavio borbu sam i zahvaljujući preciznom gađanju (još pre rata bio je poznat kao odličan strelac), oborio je desetak ustaša, koji su pokušali da mu se približe. To je pokolebalo neprijatelja i Mirko je uspeo da se izvuče iz obruča. Taj događaj, naročito što su u toj borbi učestvovale i ustaše iz njegova sela, doneo mu je ugled u narodu, kao i strahopoštovanje neprijatelja. Za vreme rata, ustaše su mu ucenile glavu na 150.000 kuna.

Posle oslobođenja zemlje, delovao je i radio u svom kraju. Bio je član Kotarskog komiteta KPH u Virovitici, šef odseka za zdravlje i socijalnu politiku u kotaru, član Suda časti i ostalo. Godine 1953. otišao je u penziju zbog bolesti.

Umro je 7. aprila 1976. godine u Virovitici. Sahranjen je 8. aprila na virovitičkom groblju.[1]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više ostalih odlikovanja. Ordenom narodnog heroja odlikovan je 24. jula 1953. godine.

Reference uredi

  1. ^ Vjesnik SSRNH, 8. april 1976, br. 10284, 5. str.

Literatura uredi