Mihailo Anđelić
Mihailo Anđelić (Mušovića Rijeka, kod Kolašina, 21. novembar 1884 — Beograd, 11. februar 1959) je bio učesnik Balkanskih ratova, Prvog svetskog rata, Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politički radnik NR Crne Gore i general-major JA.
mihailo anđelić | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||
Datum rođenja | 21. novembar 1884. | ||||||
Mesto rođenja | Mušovića Rijeka, kod Kolašina, Knjaževina Crna Gora | ||||||
Datum smrti | 2. novembar 1959.74 god.) ( | ||||||
Mesto smrti | Beograd, NR Srbija, FNR Jugoslavija | ||||||
Profesija | vojno lice, društveno-politički radnik | ||||||
Delovanje | |||||||
Član KPJ od | tokom rata | ||||||
Učešće u ratovima | Prvi balkanski rat Drugi balkanski rat Prvi svetski rat Narodnooslobodilačke borba | ||||||
Služba | Vojska Kraljevine Crne Gore Jugoslovenska vojska NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska armija 1918 — 1928. 1941 — 1946. | ||||||
Čin | potpukovnik JV general-major JA | ||||||
Odlikovanja |
|
Biografija uredi
Rođen je 21. novembra 1884. godine u Mušovića Rijeci, kod Kolašina, u porodici Jovana Anđelića. Osnovnu školu i četiri razreda gimnazije je završio Kolašinu. Školovanje je nastavio na Cetinju, gde je završio Oficirsku školu.[1]
Tokom Prvog balkanskog rata bio je komandir čete u Kolašinskoj brigadi.[1]
U Prvom svetskom ratu je u činu kapetana komandovao Boljaničkim bataljonom, koji je bio u sklopu Druge sandžačke brigade, komandanta Blaža Vrbice. Za vreme okupacije Crne Gore je, u Pljevaljskom srezu, prema instrukcijama generala Vešovića, vršio pripreme za ustanak. Sredinom 1916. godine interniran je prvo u logor u Mađarskoj, da bi kasnije bio prebačen u logor Karlštajn, u Austriji. Iz internacije se vratio krajem 1918. godine.[1]
Posle Prvog svetskog rata, nastavlja aktivnu službu u Jugoslovenskoj vojsci do penzionisanja 1928. godine, u činu potpukovnika.[2] Posle penzionisanja je živeo u rodnom kraju.[1]
Narodnooslobodilačka borba uredi
Učestvovao je u Trinaestojulskom ustanku 1941. godine. Bio je komandant Kolašinsko-rečinskog bataljona, od njegovog formiranja krajem novembra 1941. do raspada 23. februara 1942. godine.[1]
Od sredine 1942. godine, posle povlačenja glavnine partizanskih snaga iz Crne Gore ostaje na terenu da deluje u neprijateljskoj pozadini. Od maja 1943. je u Četvrtoj proleterskoj crnogorskoj udarnoj brigadi. Od kraja 1943. godine bio je savetnik Drugog udarnog korpusa NOVJ, a u čin general-majora je odlukom Vrhovnog štaba NOV i POJ proizveden u septembru 1943. godine.[2]
Bio je poslanik Crnogorske antifašističke skupštine narodnog oslobođenja (CASNO). Član Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) je postao u toku rata. Od aprila 1944. godine je bio član Inicijativnog odbora Osnivačke skupštine Crvenog krsta Crne Gore i njegov predsednik.[2]
Posleratni period uredi
Posle rata je bio narodni poslanik Narodne skupštine NR Crne Gore. Penzionisan je 1946. godine, u činu general-majora JA.[1]
Umro je 11. februara 1959. u Beogradu, a sahranjen je u Kolašinu.[1]
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden zasluga za narod prvog reda i Orden za hrabrost. Odlikovan je i Kraljevskim ordenom Belog orla sa mačevima IV stepena.[2]
Čitava porodica Mihaila Anđelića je učestvovala u Drugom svetskom ratu. U NOP-u su mu poginuli ćerka Darinka, sinovi Lakić, Branko i Vojin, a četvoro dece su nosioci Partizanske spomenice 1941.[1][3] Pisac Ljubo Anđelić je njegov sin.
Zanimljivosti uredi
Mihailo Anđelić se pojavljuje kao lik u nekoliko pripovedaka pisca Mihaila Lalića.[4]
Reference uredi
- ^ a b v g d đ e ž Marinović 2017, str. 561.
- ^ a b v g Đurić 2004, str. 193.
- ^ Jovanović 1983.
- ^ Lalić 1981.
Literatura uredi
- Lalić, Mihailo (1981). Prvi snijeg. Beograd: Nolit.
- Jovanović, Batrić (1983). Kolašinski kraj u socijalističkoj revoluciji. Beograd: Književne novine.
- Đurić, Đorđe (2004). Popov, Čedomir, ur. Srpski biografski rečnik knjiga 1, A—B. Novi Sad: Matica Srpska. ISBN 978-86-83651-49-8.
- Marinović, Srđa (2017). „Crnogorska vojna elita u JNA 1943—1992” (PDF). Matica. Matica crnogorska. 70: 561.