Narodni umetnički muzej Ukrajine

музеј који се налази у Кијеву
50° 26′ 58″ N 30° 31′ 52″ E / 50.44944° S; 30.53111° I / 50.44944; 30.53111

Narodni umetnički muzej Ukrajine (ukr. Національний Художній Музей України) jeste muzej posvećen ukrajinskoj umetnosti, i nalazi se u Kijevu, u Ukrajini.

Narodni umetnički muzej Ukrajine
Nacіonalьniй Hudožnій Muzeй Ukraїni
Osnivanje1899.; pre 125 godina (1899)
LokacijaKijev
Ukrajina
Koordinate50° 26′ 58″ S; 30° 31′ 52″ I / 50.449444° S; 30.531111° I / 50.449444; 30.531111
Posetioci48.500
Adresaulica Hruševski 6
Veb-sajtnamumuseum.business.site

Istorija

uredi
 
Konkursni projekat koji je predstavio Muzej antikviteta i umetnosti. Glavna fasada, 1898

Muzej je osnovan zahvaljujući aktivnostima ukrajinskih intelektualaca krajem 19. veka kao prvi besplatni muzej u Kijevu.

Zgrada muzeja je izgrađena po projektu moskovskog arhitekte Petra Bojcova u neoklasičnom stilu. Ovaj projekat je ažurirao i implementirao poljski arhitekta Vladislav Horodecki. Skulpturalnu dekoraciju glavne fasade uradio je Elio Sala.

Prva izložba povodom XI Sve-ruske arheološke konferencije održana je u nedovršenoj zgradi Kijevskog gradskog muzeja antike i umetnosti u avgustu 1899. Zvanično otvaranje i osvećenje ustanove pod nazivom Suvereni car Nikolaj Aleksandrovič (Nikolaj II) - kijevski umetničko-industrijski i naučni muzej - održano je 30. decembra 1904. godine.

Godine 1919. nakon nacionalizacije muzej je nazvan Prvi državni, od 1924. – Sve-ukrajinski istorijski muzej Tarasa Ševčenka, od 1936. – Državni ukrajinski muzej, od 1939. – Državni muzej ukrajinske umetnosti. Tokom nemačke okupacije Kijeva 1942. godine muzej je integrisan sa ruskom umetničkom kolekcijom pod zajedničkim nazivom Državni muzej istočnoevropske umetnosti, 1944. godine obnovljen je prethodni status muzeja. Promene naziva muzeja odražavale su komplikovane životne procese u zemlji i određene faze restauracije ukrajinskog muzejskog rada. Na primer, promena naziva pokazuje promene u profilu muzejske zbirke i izdvajanje pojedinih delova ove zbirke za osnivanje drugih kijevskih muzeja.

Poslednje ime ove institucije, Narodni umetnički muzej Ukrajine, nastalo je 1994. godine u nezavisnoj ukrajinskoj državi i muzej je dokazao najviši muzejski status kao vodeća zbirka ukrajinske umetnosti, koja i danas ostaje duhovna riznica zemlje, njen ponos i bogatstvo.[1]

Arhitektura glavne zgrade

uredi
 
Jedan od betonskih lavova muzeja

Muzej se nalazi u zgradi koju je 1898. godine sagradio arhitekta Vladislav Horodecki za Muzej grada Kijeva. To je u stvari bio rimejk talentovanog moskovskog arhitekte Petra Bojcova koji nije dobio vladinu dozvolu. Zgrada je prvobitno zamišljena kao muzej za lokalno društvo mecena i ljubitelja antike. Fasada zgrade prenosi formu neoklasične arhitekture – preciznu reprodukciju trema dorskog reda sa šest stubova sa antablaturom, triglifima, metopama i frizom koji predstavljaju Trijumf umetnosti. Arhitektonsku kompoziciju sa figurama grifona i velikim betonskim lavovima na vrhu stepenica kreirao je italijanski vajar Emilio Sala. Na izgradnju zgrade utrošeno je 249.000 rubalja, a samo 100.000 je platila vlada Ruske imperije. Još 108.000 rubalja platila je porodica Tereščenko koja je takođe stvorila Muzej zapadne i orijentalne umetnosti u Kijevu. U početku, na prvom spratu je bila smeštena izložba ruskog arheologa Vikentija Hvojke koji se doselio u Kijev iz Kraljevine Češke. Muzej je zvanično otvoren neposredno pre Božića 23. decembra 1904. kao Kijevski muzej industrijske umetnosti i nauke cara Nikolaja II. Prvi direktor muzeja postao je Nikola Biljašivski.

Zbirke

uredi
 
Ukrajinska marka iz 2013. koja prikazuje muzej

Narodni umetnički muzej Ukrajine ima najreprezentativniju kolekciju ukrajinske figurativne umetnosti na svetu. Zbirka muzeja broji skoro 40 hiljada eksponata, među kojima su zastupljena remek dela ukrajinskog slikarstva, skulpture i grafike od Kijevske Rusije do danas.

Muzej poseduje jednu od najboljih ukrajinskih kolekcija ikona koju otvara retki predmet 12. veka – polihromni drveni reljef „Sveti Georgije sa hagiografijom“ vizantijskog porekla. Srednji vek je predstavljen klasičnim primerima ikonopisa 14–16. veka iz zapadne Ukrajine, uključujući i jedinstvene antikvitete poput Presvete Bogorodice „Odigitrije“ Volinjske, Svetog Georgija koji ubija aždaju i Stradanja Hristovog iz Haličke oblasti (Galicija).

Zbirka ukrajinske barokne umetnosti je izuzetna po svojoj vrednosti. Ovde se mogu naći neverovatni primeri ukrajinskih baroknih ikona kao što su Pokrov sa portretom Bogdana Hmeljnickog (prva polovina 18. veka, Kijevska oblast), parne ikone Velikomučenice Anastasije i Julijanije, Varvare i Katarine (18. vek, Severna leva obala), ikone iz radionica Kijevo-pečerske lavre. Ikonostas iz sela Berezna (Černigovska oblast, 1860-te) je vrhunac zbirke.

Utisak ovog divnog doba pojačava zbirka ukrajinskih portreta iz 18. veka koji predstavljaju prvi svetovni žanr u ukrajinskom slikarstvu. Zbirka narodnih slika "Kozak bandurist" jedna je od najvećih u muzeju i proširuje sekularnu umetnost baroknog perioda u Ukrajini.

Doba umetnosti 19. veka, kada je Sanktpeterburška Akademija umetnosti bila pokretač trenda, otvaraju dela čuvenih ukrajinskih portretista, koji su svoje živote povezali sa prestonicom Ruske imperije – Dmitrom Levickim i Vladimirom Borovikovskim. Taras Ševčenko, slikar, zauzima posebno mesto u istoriji ukrajinske umetnosti. Mala zbirka slikarskih i grafičkih dela Ševčenka daje viziju njegovog izuzetnog talenta i pokazuje nove demokratske tendencije u ukrajinskoj figurativnoj umetnosti, koje nastavljaju umetnici sledeće generacije. Monografska zbirka radova Mikole Pimonenka predstavlja sledeću fazu razvoja ukrajinske slikarske tradicije koja se sastojala u povećanju žanrovske tematike i transformaciji slikarskog načina od realizma do impresionizma. Na izložbi je predstavljena slikarska škola Odese koju je vodio Kirijak Kostandi. Utisak o razvoju ukrajinske umetnosti proširuju klasični portreti (radovi H. Vaska, A. Mokrickog, O. Rokačevskog) i pejzažne slike (radovi V. Šternberga, V. Orlovskog, S. Svitoslavskog, S. Vasilkivskog). Najzanimljivija je monografska zbirka Oleksandra Muraška, reformatora umetnosti koji je delovao početkom 20. veka.

Živopisno i originalno nasleđe ukrajinske avangarde predstavljeno u muzeju pokazuju dela svetski poznatog vajara Oleksandra Arhipenka, Oleksandre Ekster, Olekse Hriščenka, Oleksandra Bohomazova i Viktora Palmova. Jedinstveni trend u ukrajinskoj umetnosti 1910-1930-ih (nazvan po svom vodećem umetniku, Mihailu Bojčuku) „bojčukizam“ predstavljen je u jednoj od izložbenih sala. Bojčukisti su u sovjetskoj epohi bili uvršteni na listu represivnih i zabranjenih slikara i tek danas je njihova umetnost našla odgovarajuće mesto u muzejskoj ekspoziciji. Umetnost totalitarnog doba, uprkos dramatičnim istorijskim kolizijama, iznedrila je galaksiju kreativnih pojedinaca. Imena Fedira Kričevskog, Anatola Petrickog, Tetjane Jablonske, Sergija Grihorjeva i Mikole Hluščenka upisana su u zlatnu knjigu ukrajinske istorije umetnosti. Posebnu pažnju i želju za istraživanjem izaziva zbirka grafike i skulpture 20. veka.

Muzejska zbirka je još uvek u formiranju, a ovde svoje mesto nalaze trendovi savremenih dela s kraja 20. – početka 21. veka.[2]

Izdanja

uredi

Korišćenje informativnog prostora za promociju ukrajinske umetničke kulture važan je cilj Narodnog umetničkog muzeja Ukrajine.

Uprkos nedostatku sopstvenih štamparskih resursa, Muzej postepeno uspostavlja i izdavanje sopstvenih štamparskih proizvoda.

Izdavački program Narodnog muzeja umetnosti Ukrajine ima sledeće tokove:

  • Popularizacija retrospektivne muzejske zbirke ukrajinske umetnosti;
  • Naučno-monografske i samo-monografske publikacije istaknutih ukrajinskih likovnih ličnosti;
  • Naučni katalozi za velike izložbe Narodnog umetničkog muzeja Ukrajine;
  • Časopis "Muzejski provulok".[3]

Objavljivanje umetničkog albuma „Narodni umetnički muzej Ukrajine” značajnog obima i sadržaja (Izdavačka kuća „Artanija Nova”) postalo je značajan muzejski događaj 2003. godine. Ovaj album je prvi korak na ovom dugom putu. Obuhvatajući veliki obim informacija o prošlom i današnjem muzeju i njegovim zbirkama, ovaj album po prvi put predstavlja istoriju ukrajinske umetnosti na ovaj značajan način. To je rezultat truda nekoliko naučnih generacija.

2004 – izdate sledeće publikacije

  • „Ukrajinsko slikarstvo 19. – početka 20. veka“
  • „Ukrajinski ikonopis 12. – ranog 19. veka“
  • "Serhij Vasilkovski"

Od maja 2004 – u fokusu pažnje bio

  • Časopis "Muzejski provulok".

2005 – objavljeno

  • monografski album "Oleksandr Muraško"

2006 – izdato

  • „Ukrajinsko slikarstvo 20. – ranog 21. veka“
  • "Ukrajinski portret 17-18. veka"
  • Monografije "M.Pimonenko, V.Orlovskii"
  • "S.Svitoslavski"
  • "Ukrajinski modernizam"
  • 6. broj časopisa "Muzejski provulok".

2007– 2008 – objavljeno

  • 7, 8. i 9. broj časopisa „Muzejski provulok“ (Muzejska ulica) [3]

Aktuelna izložba

uredi

Danas muzej nastavlja da širi svoju kolekciju. Neki novi dodaci uključuju jedinstveni reljef ikone Svetog Đorđa i dela međunarodnog pionira geometrijske apstraktne umetnosti, rođenog u Kijevu, Kazimira Maljeviča.

Aktuelna izložba obuhvata preko 20 hiljada komada. Među mnogima su dela sada svetski poznatog konstruktiviste Vasilija Jermilova i kubo-futuriste Aleksandra Bogomazova. Ukrajinsku stranu predstavljaju radovi poznatih ukrajinskih i ruskih umetnika kao što su David Burlijuk, Oleksandra Ekster, Vadim Meler, Kliment Redko, Solomon Nikritin, Viktor Palmov, Marija Sinjakova, Mihail Bojčuk, Nikola Pimonenko, Ilja Štilman i mnogi drugi.

U muzeju je 26. aprila 2014. godine izložena umetnost preuzeta iz kuće bivšeg predsednika Viktora Janukoviča.[4]

Sada Muzej sakuplja nezvanična umetnička dela totalitarnog perioda — "Ukrajinsko podzemlje" od kraja 1950. do 1991. godine, umetnička dela Feodosija Tetjaniča, Mikole Trehuba, Vudona Baklickog, Olene Golub i drugih.[5]

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ „Nacіonalьniй hudožnій muzeй Ukraїni — History”. namu.kiev.ua. Arhivirano iz originala 26. 11. 2020. g. Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  2. ^ „Nacіonalьniй hudožnій muzeй Ukraїni — Collections”. namu.kiev.ua. Arhivirano iz originala 22. 09. 2020. g. Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  3. ^ a b „Nacіonalьniй hudožnій muzeй Ukraїni — Editions”. namu.kiev.ua. Pristupljeno 6. 3. 2021. 
  4. ^ „Viktor Yanukovich's art collection goes on display in Kiev”. BBC News. 26. 4. 2014. 
  5. ^ in ukr.: Petro Yakovenko. Remembering the faces of the 70's. Voice of Ukraine//№ 231, 9 .12, 2017.

Dodatna literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi