Operacija Bljesak
Neki od navedenih izvora u ovom članku možda nisu pouzdani. |
Operacija Bljesak je vojno-policijska akcija koju su sprovele hrvatske vojne, paravojne i policijske snage 1. i 2. maja 1995. godine pod rukovodstvom Franje Tuđmana na teritoriji Zapadne Slavonije koja je bila u sastavu tadašnje Republike Srpske Krajine sa namerom etničkog čišćenja tog prostora. U vreme napada, područje Zapadne Slavonije bilo je pod zaštitom snaga UN. Za samo 36 sati proterano je oko 18.000 Srba, 283 ih je ubijeno i nestalo, među kojima 57 žena i devetoro dece. Vojska Republike Srpske i Vojska Jugoslavije nisu reagovale niti su se uključivale dok je "Bljesak" trajao. Tadašnji mediji u Srbiji nisu odmah izveštavali o napadu Hrvatske na enklavu Zapadnu Slavoniju.[traži se izvor]
Operacija Bljesak | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo rata u Hrvatskoj | |||||||
Operacija Bljesak | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Hrvatska | Republika Srpska Krajina | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Janko Bobetko Luka Džanko Petar Stipetić |
Lazo Babić Milan Čeleketić | ||||||
Jačina | |||||||
7.500+ vojnika i policajaca 9 tenkova T-55 |
3.500 – 4.000 vojnika 7 tenkova T-55 | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
Ubijeno od 42 do 60 vojnika Ranjeno 186 1 avion i 2 helikoptera oboreni, 1 tenk uništen |
283 ljudi ubijeno, uključujući 57 žena i 9 dece Oko 1.500 vojnika i oficira zarobljeno 15.000 – 18.000 izbeglica |
Vojna operacija uredi
Operaciju su isplanirali Franjo Tuđman (predsednik Hrvatske), Gojko Šušak (ministar odbrane Hrvatske), Janko Bobetko (načelnik Generalštaba hrvatske vojske), Petar Stipetić (general-potpukovnik hrvatske vojske), Imra Agotić (general-potpukovnik hrvatske vojske), Mladen Markač (general-major hrvatske policije), Luka Džanko (general-major hrvatske vojske). Operacija je počela u 5.00 časova ujutro 1. maja 1995. godine, artiljerijskim napadima na srpske položaje od Pakraca do Jasenovca sa zapadne strane i od Donjih Bogićevaca preko Medara do Okučana sa istočne strane enklave ZS. Oko 15.000 pripadnika hrvatskih snaga (vojske i policije) napalo je iz nekoliko pravaca manje od 4.000 pripadnika tadašnje Vojske Republike Srpske Krajine 1. maja u 5.30 sati, a stanovništvo je zatečeno na spavanju.[1] Oko šest časova, hrvatski oklopni odred ušao je u „tampon zonu“, koju je u regionu Pakraca trebalo da štite pripadnici jordanskih „plavih šlemova“.
Iznenadnim udarom presečeni su srpski položaji oko grada Pakraca i Okučani s okolinom, a u okruženju hrvatskih snaga našlo se preko 15.000 Srba, što znači da je napadača bilo skoro kao stanovnika u ovoj oblasti, a odnos vojnih snaga četiri prema jedan.[traži se izvor]
Komanda Unprofora potvrdila je da je dobila obaveštenje o početku napada na enklavu Zapadnu Slavoniju tog jutra, u kojem nisu navedeni razlozi. Nakon početka operacije, jordanski „plavi šlemovi“ su se povukli u svoje baze, iz kojih su posmatrali stradanje ljudi koje su bili u obavezi da zaštite.
Hrvatsko Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da je napad na Republiku Srpsku Krajinu samo "policijska operacija" kojom se "želi osigurati bezbjednost putnika na dijelu auto-puta od Zagreba do Lipovca", pripisavši joj "lokalni karakter".[traži se izvor]
Kao odgovor hrvatskoj strani na napad na Zapadnu Slavoniju, Milan Martić je naredio raketiranje Zagreba.[traži se izvor]
U izbegličkoj koloni Srba, koji su se spašavali pred hrvatskom vojskom i policijom na putu prema Republici Srpskoj, ubijena su ili nestala 283 lica među kojima je 57 žena i devetoro dece. Srpski zbeg je bio gađan avionskim bombama i topovskim projektilima.[2]
Oko 1.450 pripadnika Srpske Vojske Krajine je zarobljeno, većina na prevaru uz pomoć zaštitnih snaga UN i odvedeno u logore u Bjelovaru i Virovitici. Nakon zarobljavanja hrvatski sudovi su osudili veliki broj Srba za svakovrsne ratne zločine, od kojih neki još uvek izdržavaju dugogodišnje kazne zatvora u zloglasnom zatvoru Lepoglava.[traži se izvor]
Većina od oko 18.000 Srba napustila je svoja ognjišta i izbegla u Republiku Srpsku i tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju, odakle se, prema podacima UNHCR-a, vratio tek neznatan broj u odnosu na broj izbeglih, i to uglavnom starijih ljudi.[traži se izvor]
Tok operacije uredi
Operacija je započela u rano jutro 1. maja u 5.00 sati, snažnom artiljerijskom vatrom. Napad je izveden na nekoliko pravaca: sa zapada od Novske prema Okučanima s pomoćnim krakom na jug prema Jasenovcu; s istoka od Nove Gradiške, takođe prema Okučanima, s pomoćnim krakom prema Staroj Gradišci. Većih dejstava na pravcu Pakrac – Psunj, koje je branila 51. pješadijska brigada SVK, prvog i drugog dana operacije nije bilo.
Srpska vojska Krajine (SVK) je branila područje Zapadne Slavonije sa oko 4.000 vojnika, raspoređenih u tri pešadijske brigade, zajedno sa jednim mešovito-artiljerijskim pukom. Međutim, 18. zapadnoslavonski korpus SVK nije očekivao veći napad Hrvatske vojske (HV) u svojoj zoni odgovornosti. Uz to, jedinice korpusa uglavnom nisu bile spremne da pruže jači i dugotrajniji otpor. Već u prvih nekoliko sati napada probijeni su najvažniji položaji u zapadnom delu korpusa, tačnije zona odgovornosti 98. pješadijske brigade SVK (Jasenovac). Zauzeta su sela Paklenica, Voćarica, Jazavica, Roždanik, Rajić, Borovac, kao i Jasenovac, Uštica, Košutarica. Brigada je kod Kričkog brda bila razbijena. Sa druge strane, na području zone odgovornosti 54. pješadijske brigade SVK (Okučani), napad je tekao sporije ali takođe snažno, sa obostranim gubicima u ljudstvu i tehnici, naročito kod sela Medari. Do kraja prvog dana operacije, hrvatske snage su uspele da uđu u Donje Bogićevce.
Drugog maja ujutru, nastavljena je operacija tako što su ugrožene srpske snage započele povlačenje prema Savi i Gradišci. Zauzeti su Donji Čaglić, Kovačevac, Bijela Stijena. Hrvatske snage su zatim zauzele Medare, Dragalić, Orašje, Smrtić, Ratkovac, Cage, Vrbovljane, Čovac, Novi Varoš i Staru Gradišku. Ubrzo su okružile Okučane, a nešto posle podneva 81. gardijski bataljon HV je ušao u mesto.
Tokom 3. i 4. maja, na pravcu od Pakraca prema Psunju, u zoni odgovornosti 51. pješadijske brigade SVK, komanda Hrvatske vojske ubacuje jednu ojačanu pešadijsku četu i dodatno pojačava granatiranje. Ovim potezom, preostale srpske snage, budući da su se našle u potpunom okruženju, prinuđene su na predaju.
Ratni zločini i etničko čišćenje uredi
Haški sud je 15. aprila 2011. godine proglasio krivim i osudio na kazne zatvora generale Hrvatske vojske Antu Gotovinu na 24 i Mladena Markača na 18 godina zatvora. Osuđeni su za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu kojeg je predvodio Franjo Tuđman, a čiji je cilj bio da tokom i nakon operacija „Bljesak“ i „Oluja“ prisilno i trajno uklone srpsko stanovništvo iz Krajine.[3] Haški sud ih je proglasio krivim za krivična dela progona, deportacije, pljačke, razaranja, ubistva, nečovečna dela i okrutno postupanje, a oslobodio ih je odgovornosti za prisilno premeštanje stanovništva.[4] Međutim, 16. novembra 2012. Žalbeno veće Haškog tribunala ih je oslobodilo svih optužbi zbog nedokazane odgovornosti i istog dana pušteni su na slobodu.
Dokumentaciono-informativni centar Veritas navodi podatak da se u periodu 1996–2006. na svoja ognjišta u zapadnoj Slavoniji vratilo oko 1.300 prognanih Srba, što predstavlja svega oko 10% prognanih. Vratili su se pretežno ljudi starijeg doba.[traži se izvor]
Srpski povratnici ni danas nisu dobrodošli u Hrvatskoj. Stalno trpe pretnje i uvrede, a imovina im se uzurpira ili uništava.[traži se izvor]
U Hrvatskoj se 1. maj obeležava kao državni praznik kada je oslobođena Zapadna Slavonija, dok se u Srbiji ide na parastos u crkvu Svetog Marka u Beogradu.[5][6]
Reference uredi
- ^ „Godišnjica stradanja u akciji "Bljesak"”. Pristupljeno 1. 4. 2013.
- ^ UN Commission on Human Rights - Situation of human rights in former Yugoslavia (July 1995)
- ^ „Gotovinin Doprinos Udruženom Zločinačkom Poduhvatu”. Pristupljeno 1. 4. 2013. Tekst „ Sense Agency ” ignorisan (pomoć)
- ^ Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju: Saopštenje presude Gotovini, Markaču i Čermaku
- ^ „Odluka o ustanovljenju medalja za sudjelovanje u vojno-redarstvenim operacijama i u iznimnim pothvatima (NN 060/1995)[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 17. 2. 2013. g. Pristupljeno 17. 2. 2013. Sukob URL—vikiveza (pomoć)
- ^ „Bebić: "Bljesak" je obasjao nadolazeću "Oluju" – Nacional.hr[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 17. 2. 2013. g. Pristupljeno 17. 2. 2013. Sukob URL—vikiveza (pomoć)
Literatura uredi
- Brigović, Ivan (2009). „Osvrt na operaciju "Bljesak" u dokumentima Republike Srpske Krajine”. Časopis za suvremenu povijest. 41 (1): 39—70.
- Godić, Darjan (2014). „Stanje morala, bojne spremnosti i problemi opskrbe u 18. korpusu Srpske vojske Krajine”. Časopis za suvremenu povijest. 46 (2): 243—264.
- Radišić, Dragan (2002). Hronologija događaja na prostoru prethodne Jugoslavije 1990-1995. Banja Luka: Glas srpski.
- Sekulić, Milisav (2000). Knin je pao u Beogradu. Bad Vilbel: Nidda Verlag Gmbh.
Spoljašnje veze uredi
- Rat u Hrvatskoj iz pera obavještajca
- Dokumentaciono-informativni centar Veritas (jezik: srpski)
- Udruženje porodica nestalih lica iz Krajine (jezik: srpski)
- KrajinaForce — Glas Krajišnika u egzilu (jezik: srpski)
- Godišnjica stradanja Srba u akciji „Bljesak“ („Večernje novosti“, 1. maj 2011)
- KrajinaForce: BLjESAK - Svjedočenja preživjelih etničkog čišćenja Zapadne Slavonije (jezik: srpski)
- Radio televizija Republike Srpske: ŠTRBAC: PRVE IDENTIFIKACIJE DOVODE DO HAPŠENjA ODGOVORNIH 17.12.2010. (jezik: srpski)
- Bljesak patnje i stradanja („Večernje novosti“, feljton, april 2014) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. april 2014)
- Ognjen Karanović-„OPERACIJA BLjESAK-ZLOČIN NAD SRPSKIM NARODOM U ZAPADNOJ SLAVONIJI“ (jezik: srpski)