Operacija Bljesak

Војна операција

Operacija Bljesak je vojno-policijska akcija koju su sprovele hrvatske vojne, paravojne i policijske snage 1. i 2. maja 1995. godine pod rukovodstvom Franje Tuđmana na teritoriji Zapadne Slavonije koja je bila u sastavu tadašnje Republike Srpske Krajine sa namerom etničkog čišćenja tog prostora. U vreme napada, područje Zapadne Slavonije bilo je pod zaštitom snaga UN. Za samo 36 sati proterano je oko 18.000 Srba, 283 ih je ubijeno i nestalo, među kojima 57 žena i devetoro dece. Vojska Republike Srpske i Vojska Jugoslavije nisu reagovale niti su se uključivale dok je "Bljesak" trajao. Tadašnji mediji u Srbiji nisu odmah izveštavali o napadu Hrvatske na enklavu Zapadnu Slavoniju.[traži se izvor]

Operacija Bljesak
Deo rata u Hrvatskoj

Operacija Bljesak
Vreme13. maj 1995.
Mesto
Ishod

Pobeda hrvatske vojske i policije

  • Etničko čišćenje Zapadne Slavonije (558 km²)
Sukobljene strane
 Hrvatska Republika Srpska Krajina Republika Srpska Krajina
Komandanti i vođe
Hrvatska Janko Bobetko
Hrvatska Luka Džanko
Hrvatska Petar Stipetić
Republika Srpska Krajina Lazo Babić
Republika Srpska Krajina Milan Čeleketić
Jačina
Hrvatska 7.500+ vojnika i policajaca
9 tenkova T-55
Republika Srpska Krajina 3.500 – 4.000 vojnika
7 tenkova T-55
Žrtve i gubici
Hrvatska Ubijeno od 42 do 60 vojnika
Hrvatska Ranjeno 186
Hrvatska 1 avion i 2 helikoptera oboreni, 1 tenk uništen
Republika Srpska Krajina 283 ljudi ubijeno, uključujući 57 žena i 9 dece
Republika Srpska Krajina Oko 1.500 vojnika i oficira zarobljeno
Republika Srpska Krajina 15.000 – 18.000 izbeglica

Vojna operacija uredi

Operaciju su isplanirali Franjo Tuđman (predsednik Hrvatske), Gojko Šušak (ministar odbrane Hrvatske), Janko Bobetko (načelnik Generalštaba hrvatske vojske), Petar Stipetić (general-potpukovnik hrvatske vojske), Imra Agotić (general-potpukovnik hrvatske vojske), Mladen Markač (general-major hrvatske policije), Luka Džanko (general-major hrvatske vojske). Operacija je počela u 5.00 časova ujutro 1. maja 1995. godine, artiljerijskim napadima na srpske položaje od Pakraca do Jasenovca sa zapadne strane i od Donjih Bogićevaca preko Medara do Okučana sa istočne strane enklave ZS. Oko 15.000 pripadnika hrvatskih snaga (vojske i policije) napalo je iz nekoliko pravaca manje od 4.000 pripadnika tadašnje Vojske Republike Srpske Krajine 1. maja u 5.30 sati, a stanovništvo je zatečeno na spavanju.[1] Oko šest časova, hrvatski oklopni odred ušao je u „tampon zonu“, koju je u regionu Pakraca trebalo da štite pripadnici jordanskih „plavih šlemova“.

Iznenadnim udarom presečeni su srpski položaji oko grada Pakraca i Okučani s okolinom, a u okruženju hrvatskih snaga našlo se preko 15.000 Srba, što znači da je napadača bilo skoro kao stanovnika u ovoj oblasti, a odnos vojnih snaga četiri prema jedan.[traži se izvor]

Komanda Unprofora potvrdila je da je dobila obaveštenje o početku napada na enklavu Zapadnu Slavoniju tog jutra, u kojem nisu navedeni razlozi. Nakon početka operacije, jordanski „plavi šlemovi“ su se povukli u svoje baze, iz kojih su posmatrali stradanje ljudi koje su bili u obavezi da zaštite.

Hrvatsko Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo je da je napad na Republiku Srpsku Krajinu samo "policijska operacija" kojom se "želi osigurati bezbjednost putnika na dijelu auto-puta od Zagreba do Lipovca", pripisavši joj "lokalni karakter".[traži se izvor]

Kao odgovor hrvatskoj strani na napad na Zapadnu Slavoniju, Milan Martić je naredio raketiranje Zagreba.[traži se izvor]

U izbegličkoj koloni Srba, koji su se spašavali pred hrvatskom vojskom i policijom na putu prema Republici Srpskoj, ubijena su ili nestala 283 lica među kojima je 57 žena i devetoro dece. Srpski zbeg je bio gađan avionskim bombama i topovskim projektilima.[2]

Oko 1.450 pripadnika Srpske Vojske Krajine je zarobljeno, većina na prevaru uz pomoć zaštitnih snaga UN i odvedeno u logore u Bjelovaru i Virovitici. Nakon zarobljavanja hrvatski sudovi su osudili veliki broj Srba za svakovrsne ratne zločine, od kojih neki još uvek izdržavaju dugogodišnje kazne zatvora u zloglasnom zatvoru Lepoglava.[traži se izvor]

Većina od oko 18.000 Srba napustila je svoja ognjišta i izbegla u Republiku Srpsku i tadašnju Saveznu Republiku Jugoslaviju, odakle se, prema podacima UNHCR-a, vratio tek neznatan broj u odnosu na broj izbeglih, i to uglavnom starijih ljudi.[traži se izvor]

Tok operacije uredi

Operacija je započela u rano jutro 1. maja u 5.00 sati, snažnom artiljerijskom vatrom. Napad je izveden na nekoliko pravaca: sa zapada od Novske prema Okučanima s pomoćnim krakom na jug prema Jasenovcu; s istoka od Nove Gradiške, takođe prema Okučanima, s pomoćnim krakom prema Staroj Gradišci. Većih dejstava na pravcu Pakrac – Psunj, koje je branila 51. pješadijska brigada SVK, prvog i drugog dana operacije nije bilo.

Srpska vojska Krajine (SVK) je branila područje Zapadne Slavonije sa oko 4.000 vojnika, raspoređenih u tri pešadijske brigade, zajedno sa jednim mešovito-artiljerijskim pukom. Međutim, 18. zapadnoslavonski korpus SVK nije očekivao veći napad Hrvatske vojske (HV) u svojoj zoni odgovornosti. Uz to, jedinice korpusa uglavnom nisu bile spremne da pruže jači i dugotrajniji otpor. Već u prvih nekoliko sati napada probijeni su najvažniji položaji u zapadnom delu korpusa, tačnije zona odgovornosti 98. pješadijske brigade SVK (Jasenovac). Zauzeta su sela Paklenica, Voćarica, Jazavica, Roždanik, Rajić, Borovac, kao i Jasenovac, Uštica, Košutarica. Brigada je kod Kričkog brda bila razbijena. Sa druge strane, na području zone odgovornosti 54. pješadijske brigade SVK (Okučani), napad je tekao sporije ali takođe snažno, sa obostranim gubicima u ljudstvu i tehnici, naročito kod sela Medari. Do kraja prvog dana operacije, hrvatske snage su uspele da uđu u Donje Bogićevce.

Drugog maja ujutru, nastavljena je operacija tako što su ugrožene srpske snage započele povlačenje prema Savi i Gradišci. Zauzeti su Donji Čaglić, Kovačevac, Bijela Stijena. Hrvatske snage su zatim zauzele Medare, Dragalić, Orašje, Smrtić, Ratkovac, Cage, Vrbovljane, Čovac, Novi Varoš i Staru Gradišku. Ubrzo su okružile Okučane, a nešto posle podneva 81. gardijski bataljon HV je ušao u mesto.

Tokom 3. i 4. maja, na pravcu od Pakraca prema Psunju, u zoni odgovornosti 51. pješadijske brigade SVK, komanda Hrvatske vojske ubacuje jednu ojačanu pešadijsku četu i dodatno pojačava granatiranje. Ovim potezom, preostale srpske snage, budući da su se našle u potpunom okruženju, prinuđene su na predaju.

Ratni zločini i etničko čišćenje uredi

Haški sud je 15. aprila 2011. godine proglasio krivim i osudio na kazne zatvora generale Hrvatske vojske Antu Gotovinu na 24 i Mladena Markača na 18 godina zatvora. Osuđeni su za učestvovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu kojeg je predvodio Franjo Tuđman, a čiji je cilj bio da tokom i nakon operacija „Bljesak“ i „Oluja“ prisilno i trajno uklone srpsko stanovništvo iz Krajine.[3] Haški sud ih je proglasio krivim za krivična dela progona, deportacije, pljačke, razaranja, ubistva, nečovečna dela i okrutno postupanje, a oslobodio ih je odgovornosti za prisilno premeštanje stanovništva.[4] Međutim, 16. novembra 2012. Žalbeno veće Haškog tribunala ih je oslobodilo svih optužbi zbog nedokazane odgovornosti i istog dana pušteni su na slobodu.

Dokumentaciono-informativni centar Veritas navodi podatak da se u periodu 1996–2006. na svoja ognjišta u zapadnoj Slavoniji vratilo oko 1.300 prognanih Srba, što predstavlja svega oko 10% prognanih. Vratili su se pretežno ljudi starijeg doba.[traži se izvor]

Srpski povratnici ni danas nisu dobrodošli u Hrvatskoj. Stalno trpe pretnje i uvrede, a imovina im se uzurpira ili uništava.[traži se izvor]

U Hrvatskoj se 1. maj obeležava kao državni praznik kada je oslobođena Zapadna Slavonija, dok se u Srbiji ide na parastos u crkvu Svetog Marka u Beogradu.[5][6]

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi