Mljet je opština u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Republika Hrvatska, koja teritorijalno pokriva kompletno područje ostrva Mljeta.

Mljet
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaDubrovačko-neretvanska
OpštinaOpština Mljet
Stanovništvo
 — 2011.1.088
Geografske karakteristike
Koordinate42° 44′ 08″ S; 17° 33′ 03″ I / 42.735502284510645° S; 17.550928129594044° I / 42.735502284510645; 17.550928129594044
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Mljet na karti Hrvatske
Mljet
Mljet
Mljet na karti Hrvatske
Mljet na karti Dubrovačko-neretvanske županije
Mljet
Mljet
Mljet na karti Dubrovačko-neretvanske županije
Ostali podaci
Poštanski broj20225 Babino Polje
Pozivni broj+385 20
Veb-sajtwww.opcinamljet.com.hr

Naselja u Opštini Mljet uredi

Opštini Mljet pripada 14 naselja: Babino Polje (sedište opštine), Blato, Goveđari, Kozarica, Korita, Maranovići, Okuklje, Polače, Pomena, Prožura, Prožurska Luka, Ropa, Saplunara i Sobra.

Značajni su i zaseoci: Babine Kuće, Njivice i Soline.

Geografski položaj uredi

Mljet je najveće hrvatsko južnodalmatinsko ostrvo, a osmo je po veličini u Republici Hrvatskoj i sedamnaesti po broju stanovnika. Od Dubrovnika (luke Gruž) je udaljeno 24 nautičke milje, a od Korčule do luke Pomene udaljeno je 13 nautičkih milja. Ostrvo je dugo 37 km, široko 3 km, ukupne površine 100,4 km². Od poluostrva Pelješca ga odvaja Mljetski kanal.

Najveće brdo na Mljetu je Veliki Grad sa 514 m, a pruža se sredinom ostrva iznad Babinog Polja. Ostala veća brda su, Zirine (488 m), Vrh od Kantuna (465 m), Sutilija (390 m), Veliki Planjak (389 m).

Stanovništvo uredi

Na popisu stanovništva 2011. godine, opština Mljet je imala 1.088 stanovnika, od čega u sedištu opštine Babinom Polju 270.

Broj stanovnika po popisima[1]
1857 1869 1880 1890 1900 1910 1921 1931 1948 1953 1961 1971 1981 1991 2001 2011
1.330 1.381 1.509 1.623 1.617 1.915 1.934 2.050 2.086 2.054 1.963 1.638 1.395 1.237 1.111 1.088

Napomena: Nastala iz stare opštine Dubrovnik.

Kroz istoriju broj stanovnika se menjao, a prvi zapis o broju stanovnika ostavila je Dubrovačka republika od 1673. do 1674. godine. Tada je Mljet imao 622 stanovnika. Po popisu iz 1807. godine, Mljet ima 896, a taj broj i dalje raste sve do 1948. godine. Od tada pa do danas, broj stanovnika opada, ali se menja i mesto stanovanja na samom ostrvu. Najbolji primer je Babino Polje koje je još uvek najmnogoljudnije naselje, ali njegovo stanovništvo se sve više seli u Sobru.

Slaba naseljenost je posledica ograničenih mogućnosti ostrvske privrede, a s tim je povezano i iseljavanje, naročito mlađeg stanovništva. Zemljoradnja je bila osnovna grana mljetske privrede, a glavna kultura je vinova loza. Maslinarstvo polako opada. Značajno je gajenja lekovitog bilja. U novije vreme stanovništvo se bilo preorijentisalo na ribolov (priobalni ribolov i uzgajanje jastoga). Dobijanje asfalnih puteva kojma su povezana mesta u unotrašnjosti sa mestima na moru i oko jezera, sedamdesetih godina prošlog veka pomoglo je razvoju turizma čiji se počeci na ostrvu javljaju još izmeđe dva svetska rata.

Istorija uredi

Antika uredi

Prema legendi ostrvo Mljet je Ogigija, ostrvo nimfe Kalipso na kojem je Odisej proveo sedam godina. I antičko ime ostrva govori o njegovoj lepoti: nazvan je Melita. To ime je izvedeno od grčkog melite nesos, što znači medeno ostrvo, ali i od latinske reči mell, mellis, što, opet, znači med. Mljet prvi opisuje Skilaks iz Karijande (6. vek p. n. e.), naziva ga Melite, kasnije takođe i Apolonije sa Rodosa,[2][3] Agathemerus i Plinije Stariji nazivaju ovo ostrvo Melita.[3]

Prema arheološkim nalazima, Mljet je nastanjen još od praistorije. Na Glavici i na Malom gracu iznad Pomijente, nalaze se ostaci ilirskog naselja. Ilirsko gusarsko uporište na Mljetu, 35. godine p. n. e., je zauzeo rimski vojskovođa, kasnije car, Oktavijan. Za vreme rimske vladavine najvažnije naselje na ostrvu je bilo Polače u kojem je stolovao upravnik imanja.

Srednji vek uredi

Polovinom 10. veka na ostrvu se pominju naselja Babino Polje, Blato i Vrhmljeće. U početku je Mljet bio u sastavu Neretvanske krajine, a zatim u sastavu kneževine Zahumlje. Kao i na ostalim delovima Mediterana, u ranom srednjem veku naselja se, radi zaštite od neželjenih posetilaca, podižu u unutrašnjosti ostrva. Glavno naselje u to vreme na ostrvu je Vrhmljeće. U 12. veku gospodari ostrva postali su benediktinci iz Pulsana na Monte Garganu. Pozvao ih je i darovao zahumski knez Desa. Benediktinci su na ostrvcu Sveta Marija na Velikom jezeru izgradili samostan i crkvu i sve do 19. veka presudno uticali na život na ostrvu. U početku je opat samostana birao i sudije.

Komuna u sastavu Dubrovačke republike uredi

Od 1215. godine, Mljet je pod jakim uticajem Dubrovnika, a u sastav Dubrovačke republike konačno ulazi 1345. godine. Tada dobiva i svoj statut, po kojem sudije i kneza bira Malo vijeće Republike. Knez i sudije su stolovali u Babinom Polju, gde i danas postoji zgrada Kneževog dvora. Mljet je u sastavu Dubrovačke republike bio do njenog ukidanja 1808. godine. Neko vreme bio je pod francuskom vlašću (18081813), a posle toga pod Austrijom.

Novija istorija uredi

U sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca ulazi 1918. godina. Za vreme Drugog svetskog rata Mljet je bio pod okupacijom fašističke Italije, a partizani su na ostrvo došli 13. septembra 1944. godine. Mljet je u Jugoslaviji ostao do njenog raspada, a od 1990. godine Mljet je u sastavu Republike Hrvatske.

Obrazovanje uredi

Na ostrvu postoji osnovna škola u Babinom Polju, u kojoj se održava nastava za svih osam razreda osnovne škole, te područna škola u Goveđarima, sa nastavom do trećeg razreda, a deca potom do osmog razreda nastavljaju u Babinom Polju. Za nastavak školovanja posle osnovnog obrazovanja, sva deca su prisiljena otići sa ostrva u Dubrovnik. U prošlosti je na ostrvu bilo nekoliko osnovnih škola.

Vidi još uredi

Izvori uredi

  • [1] Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ, popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine
  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 

Reference uredi

  1. ^ - Republika Hrvatska - Državni zavod za statistiku: Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001.
  2. ^ Sanader, Mirjana. Kroatien in der Antike, Von Zabern. . 2007. str. 58. ISBN 978-3-8053-3740-3 https://books.google.de/books?lr=&id=ysVpAAAAMAAJ&dq=Meleda+hund&q=Meleda&pgis=1.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)

    In der Antike hieß sie Melite (Pseudo-Skylax 23), obwohl sie bei Apollonios Rhodios (4, 5629) auch als Meleda erwähnt wird.

  3. ^ a b Bryant, Jacob. (1715-1804) A New System, Or, An Analysis of Antient Mythology: Wherein an Attempt is Made to Divest Tradition of Fable and to Reduce the Truth to Its Original Purity, The Third Edition in Six Volumes, printed for J. Walker; W. J. and J. Richardson; by R. Faulder Press, 1807., Vol. V. pp. 357-358.

Spoljašnje veze uredi