Pavle Babac (Makarska, 29. jul 1906Beograd, 27. januar 1980) bio je pešadijski major Jugoslovenske vojske i pomoćnik generalštabnog majora Žarka Todorovića Valtera, komandanta beogradskih ilegalaca Jugoslovenske vojske u otadžbini.

Pavle Babac
Pavle Babac kao pešadijski kapetan druge klase 1934. godine.
Lični podaci
Datum rođenja(1906-07-29)29. jul 1906.
Mesto rođenjaMakarska, Austrougarska
Datum smrti27. januar 1980.(1980-01-27) (73 god.)
Mesto smrtiBeograd, SFRJ
ObrazovanjeVojna akademija u Beogradu
Vojna karijera
Služba1925—1945.
Vojska Jugoslovenska vojska
Jugoslovenska vojska u otadžbini
Činmajor
JedinicaKraljeva garda

Biografija uredi

Rođen je 29. jula 1906. godine u Makarskoj, od oca Marka i majke Milice rođene Šarić. Pavlov deda po majčinoj liniji bio je pravoslavni sveštenik Jovan Šarić. Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Zadru. Nižu školu Vojne akademije u Beogradu upisuje kao pripadnik 51. klase 1922. godine. Njegovi klasni drugovi bili su Žarko Todorović, sin generala Petra Todorovića i Petar Čolak-Antić, sin generala Vojina Čolak-Antića, dok u istoj klasi je bili Rudolf Primorac, Todor Gogić, Slavoljub Vranješević, Nikola Kosić, Arsenije Boljević, Blažo Gojnić i Strahinja Janjić. Svi oni su uspešno završili školovanje 1. oktobra 1925. godine kada su proizvedeni za potporučnike. Po potrebi službe 10. oktobra iste godine, raspoređen za vodnika pešadijskog puka Kraljeve garde. Premešten je 18. juna 1930. godine, na položaj komandira za vezu 8. pešadijskog puka "Knjaza Aleksandra" u činu pešadijskog poručnika.

Višu školu Vojne akademije u Beogradu u 34. klasi pohađao je zajedno sa Veselinom Misitom, Miodragom Paloševićem, Zaharijem Ostojićem, Velimirom Piletićem, Arsom Jovanovićem i Nikolom Kosićem. Nakon završetka 23. oktobra 1934. godine određen je za vršioca dužnosti 1. čete 2. pešadijskog puka "Knjaza Mihaila" kao pešadijski kapetan druge klase. Dana 11. decembra 1936. godine unapređen je u čin kapetana prve klase. Medaljom za vojničke vrline odlikovan je 1. aprila 1937. godine. Na generalštabnoj obuci od 1938. do 1939. godine, bio je zajedno sa Ivanom Freglom, Karlom Novakom i Đorđijem Lašićem. U čin pešadijskog majora unapređen je 6. septembra 1940. godine. Drugi svetski rat ga je zatekao na službi u Inspekciji zemaljske odbrane pri Ministarstvu vojske i mornarice.

Drugi svetski rat uredi

Nakon Aprilskog rata i nemačke okupacije 1941. godine, počeo je da se sastaje sa jugoslovenskim oficirima koji su izbegli zarobljeništvo. Leta 1942. godine sastao se manastiru Ljubostinja sa brigadnim generalom Miroslavom Trifunovićem i episkopom Nikolajem Velimirovićem.

U samici zatvora Gestapoa, koja se nalazila ispod stepeništa Palate Ratnički dom, proveo je 90 dana, što je bilo najduže provedeno vreme u samici do tog trenutka. Jedno vreme je proveo i u logoru na Banjici. Odveden je u logor Hamelburg 13B, gde je nosio logoraški broj "7879".[1] Nakon rata se vratio iz zarobljeništva i živeo u Beogradu.

Bio je u zvanju stručnog saradnika u Odeljenju dokumentacije Vojne enciklopedije, u kojem se proveravala tačnost svih podataka, imena, naziva, brojeva i datuma iz članaka određenih da uđu u enciklopediju. Na toj dužnosti je penzionisan. Preminuo je 27. januara 1980. godine u Beogradu.

Porodica uredi

ime slika vek zanimanje
Marko Babac

(sin)

 
9. mart 193512. jul 2014 teoretičar filma i režiser,
mr Dušan Babac

(unuk)

 
8. septembar 1969. magistar geoloških nauka, heraldičar, publicista, član krunskog veća i direktor fonda Kraljevski dvor.

Odlikovanja uredi

Reference uredi

  1. ^ „Povratak otpisani”. Pogledi. Arhivirano iz originala 22. 05. 2020. g.  Nevalidan unos |dead-url=dead (pomoć)