Park Manjež (od franc. manège — „konjička škola”) je javni gradski park u Beogradu. Jedan je od najstarijih parkova na području grada Beograda.

Park Manjež
Park Manjež
Park Manjež
Položaj
Mesto Beograd
Opština Savski venac
Država  Srbija
Koordinate 44° 48′ 17″ S; 20° 27′ 49″ I / 44.80472° S; 20.463664° I / 44.80472; 20.463664
Karakteristike
Površina 2,64 ha
Tip parka gradski park
Zaštita i posećenost
Staratelj Grad Beograd - JKP „Zelenilo Beograd“
Godina izgradnje 1931-1933
Otvoren cele godine
Ostalo

Lokacija uredi

Park se nalazi u opštini Savski venac u centru Beograda. Oivičen je Nemanjinom ulicom na jugu, Resavskom ulicom na zapadu, ulicom kralja Milana na severu i ulicom Svetozara Markovića sa istočne strane. U neposrednoj blizini parka nalazi se Jugoslovensko dramsko pozorište, Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Republike Srbije i Muzej grada Beograda[1][2]. Pored velikog broja drvoreda, kulturnih spomenika i bista, u neposrednoj blizini parka nalazi se veliki broj restorana i kafića, dečije igralište i veliki broj staza i klupa.

Istorija uredi

Plan opšteg uređenja grada Beograda iz 1923. godine predviđa stvaranje parka na lokaciji Kraljevske konjičke garde, koja je u to vreme bila stacionirana na prostoru današnjeg parka, gde su se nalazile štale i kasarne. Parku je dato ime Manjež, od franc. manège, što na francuskom znači konjička škola. Kraljevska konjička garda koristila je ovu lokaciju sve do 1931. godine kada je započela izgradnja parka, koji je završen 1933. godine. Dizajner je bio Aleksandar Krstić, pionir moderne pejzažne arhitekture. Park je jedan od nekoliko zelenih površina unutar grada, izgrađen između svetskih ratova u klasičnom stilu. Prvobitno se zvao "Njegovo Veličanstvo, po Petru II Karađorđeviću[3]. Između dva svetska rata, planirano je da čitav ovaj prostor predstavlja kulturni centar, a da se u njemu izgrade operska kuća, muzička akademija i konzervatorijum. Iako plan nije sproveden, na području današnjeg parka izgrađeno je Jugoslovensko dramsko pozorište,Fakultet muzičke umetnosti, a 1968. godine otvoren je Studentski kulturni centar, bivši Dom oficira.[4]

Karakteristike parka uredi

Park ima pravilan pravougaoni oblik. Sa dva dijagonalna stazišta, park takođe funkcioniše kao značajan koridor pešačkog saobraćaja. Park ima površinu od 26.457 m2 i ukupno 253 stabala različite vitalnosti. U njemu su smeštene nekoliko važnih skulptura, kako komemorativnih tako i dekorativnih.

Kada su Srbija i Poljska potpisale kulturnu saradnju između Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije i poljskog Ministarstva kulture i nacionalne baštine u 2010. godini, otkrivena je bista Frederika Šopena, poljsko-francuskog kompozitora i pijaniste, u znak obeležavanja 200. godišnjice rođenja, obeležene širom sveta te godine. U parku se još nalazi i statua poznatog mađarskog pijaniste i kompozitora Franca Lista, spomenik Josifu Marinkoviću, poznatom srpskom kompozitoru i horovođi, skulptura koju je izgradio Risto Stijović, srpskom vajar, bista Radovana Dragovića, novinara i političara, jednog od vođa radničkog pokreta i jednog od osnivača Srpske socijaldemokratske stranke, bista Dušana Popovića, novinara, publiciste i političara i jednom od vođa radničkog pokreta i Srpske socijaldemokratske partije[5].

Jugoslovensko dramsko pozorište uredi

U severnom delu parka nalazi se Jugoslovensko dramsko pozorište, na nekadašnjoj lokaciji Kraljevske konjice[6]. Građevina je bila prosta dvospratna zgrada sa izduženom bazom koja je postala dom ansambla Narodnog pozorišta u Beogradu, jer je glavna zgrada oštećena tokom Prvog svetskog rata. Stara zgrada, popularno poznata pod nazivom "Drveni manevri", poslužila je kao pozorište za kratko vreme, a 1927. zgrada je spaljena. Izgradnja nove zgrade počela je iste godine. Nakon plana koji je dizajnirao istaknuti ruski arhitekta Nikolaj Krasnov, novu zgradu finansirale su sredstva akcionara. Akademski koncipirana, glavnu fasadu oživela je serija dekorativnih arhitektonskih elemenata i alegorijskih skulptura autora Vojislava Ratimirovića Šikoparije, beogradskog vajara[7][8]. Poslednja privremena zgrada Skupštine bila je od 1931. do 1936. Od 1929. do 1931. godine služila je kao pozorišna zgrada, kada je unutrašnjost zgrade izmenjena zbog privremenog kretanja Narodne skupštine. Prilagođavanje zgrade u pozorišta Manjež završeno je 1947. godine, projektovao ga je Momčilo N. Belobrk. Pozorište je ponovo izgorelo 17. oktobra 1997. godine, zbog loših instalacija, i ponovo je otvoreno kao visoko modernizovana zgrada sa, 23. maja 2003. godine[9].

Kafana Manjež uredi

Kafana Manjež nalazi se u ulici Svetozara Markovića. Originalna kafana otvorena je 1922. godine pod imenom Kod tetka Jele. Godine 1936. kafana je promenila ime posle novoizgrađenog parka. Decenijama se tradicionalna srpska kafana smatrala za veoma istaknuto mesto, posećeno umetnicima, političarima, oficirima i strancima. Violinista Stefan Milenković nazvao je Manjež "istinskom srpskom kafanom i dušom grada", a glumac Rade Šerbedžija ga je nazvao "ogledalo starog, lepog Beograda, onog koga bih želio da se setim". Ipak, kafana je modernizovana 2007. godine, a međunarodna kuhinja je dodata u meni, čak je bila zatvorena 2013. godine i oživljena je kao savremeni restoran i hotel "Manjež Ekskluziv"[10].

Galerija uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ Beograd - plan i vodič. Geokarta. 1999. ISBN 978-86-459-0006-0. 
  2. ^ Beograd - plan grada. M@gic M@p. 2006. ISBN 978-86-83501-53-3. 
  3. ^ Vasiljević, Branka (10. 5. 2012). „Meksička „Starčeva brada” u Manježu”. Politika. 
  4. ^ „Park Manjež, BG map”. Arhivirano iz originala 24. 9. 2017. g. Pristupljeno 24. 9. 2017. 
  5. ^ Stranci i spomenici u Beogradu
  6. ^ I. Sretenović:" The Building of Yugoslav Drama Theatre – from the manege to the modern theatre", The Heritage no. 4, The Cultural Heritage Protection Institution of the City of Belgrade, Belgrade, 2004
  7. ^ Moderna arhitektura Beograda u osvit Drugog svetskog rata: sajam, stadion, logor" u Istorija umetnosti u Srbiji XX vek, tom 2. Realizmi i modernizmi oko hladnog rata.
  8. ^ S.G.Bogunović, Architectural encyclopaedia of Belgrade of the 19th and 20th century, architects, volume II, Belgrade 2005
  9. ^ Otvaranje Jugoslovenskog Dramskog Pozorišta: U novom ruhu
  10. ^ Bukvić, Dimitrije (17. 9. 2013), „Fajront u „Manježu, Politika 

Literatura uredi