Parnoprsti kopitari

Parnoprsti kopitari ili papkari[1] (lat. Artiodactyla) su veliki red sisara ungulata koji imaju paran broj prstiju na nogama („papci"), kao i karakterističnu građu kostiju skočnog zgloba[2]. U parnoprste kopitare ubrajamo svinje, nilske konje, kamile i preživare (među kojima su najbrojnija grupa šupljoroga goveda). Red parnoprsti kopitari obuhvata oko 220 savremenih vrsta, koje naseljavaju sve kontinente (u Australiju su ih uneli ljudi)[3].

Parnoprsti kopitari
Vremenski raspon: donji eocendanašnjost
Žirafe
(Giraffa camelopardalis)
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Mirored: Euungulata
Kladus: Paraxonia
Red: Artiodactyla
Owen, 1848
Porodice

videti u tekstu

Filogenija i sistematika papkara uredi

 
izumrla plava antilopa

Slično većini sisarskih redova, parnoprsti kopitari se na evolucionoj sceni pojavljuju tokom donjeg (ranog) Eocena, pre oko 53 miliona godina.[4] Najraniji predstavnici su bili sitni i kratkonogi, a hranili su se biljnom hranom. Do kraja Eocena već su se odvojile tri grupe, koje i danas žive — Suina (svinje), Tylopoda (kamile i lame) i Ruminantia (preživari). Paralelno sa razvojem ovih grupa parnoprstih kopitara, adaptivnu radijaciju i enormno proširenje areala (u miocenu) doživela je i jedna porodica biljaka — trave (Poaceae). Trave su usled karakteristične građe lista teško svarljive, i samo kod preživara je postojao složen sistem za varenje koji ih je lako mogao variti. Specifičan sistem za varenje omogućio je parnoprstim kopitarima da preuzmu brojnošću i raznovrsnošću dominaciju među kopnenim biljojedima. Poznati miocenski rodovi parnoprstih kopitara su Ampelomeryx, Tauromeryx i Triceromeryx.

Shvatanje filogenetskih odnosa među parnoprstim kopitarima i odnosa parnoprstih kopitara s ostalim sisarskim grupama menjalo se tokom godina, usled nagomilavanja novih informacija (novi fosilni nalazi, molekularna sistematika). Položaj ovog reda u okviru grupe ungulatnih sisara je danas van sumnje, ali se poslednjih godina diskusije vode o tome da li je red parnoprsti kopitari sestrinska grupa redu kitova (u grupi Cetartiodactyla), ili su kitovi evoluirali od neke grupe papkara[5][6][7] — predaka nilskih konja,[8] što onda čini red papkara parafiletskim. Filogenetska klasifikacija priznaje samo monofiletske taksone, a to su grupe koje uključuju sve vrste koje potiču od zajedničkog pretka.

Klasifikacija uredi

Prema Makeni i Belu uredi

Sledeća, danas prevaziđena klasifikaciona shema, data je po autorima Makeni i Belu (1997)[9] i spisku savremenih porodica koje su dali Vilson i Rider (2005)[10].

red Artiodactyla — parnoprsti kopitari
podred Suina
porodica † Choeropotamidae
porodica † Entelodontidae
porodica † Sanitheriidae
porodica Suidaesvinje (19 savremenih vrsta)
porodica Tayassuidaepekari (4 savremene vrste)
podred Tylopoda
porodica † Agriochoeridae
porodica † Anoplotheriidae
porodica † Cainotheriidae
porodica Camelidae — kamile i lame (4 savremene vrste)
porodica † Cebochoeridae
porodica † Dichobunidae
porodica † Helohyidae
porodica † Merycoidodontidae
porodica † Oromerycidae
porodica † Protoceratidae
porodica † Xiphodontidae
podred Cetancodonta
porodica †Anthracotheriidae
porodica Hippopotamidae — nilski konji (2 savremene vrste)
porodica †Raoellidae
podred Ruminantia
infrared Pecora
porodica Antilocapridaepronghorn antilope (2 savremene vrste)
porodica Bovidaešupljoroga goveda: goveda, ovce, koze, antilope (135 savremenih vrsta)
porodica Cervidaejeleni (49 savremenih vrsta)
porodica † Climacoceratidae
porodica † Gelocidae
porodica Giraffidaežirafa i okapi (2 savremene vrste)
porodica † Hoplitomerycidae
porodica Moschidae - mošusni jeleni (4 savremene vrste)
porodica † Palaeomerycidae
infrared Tragulina
porodica † Amphimerycidae
porodica † Archaeomerycidae
porodica † Hypertragulidae
porodica † Leptomerycidae
porodica † Lophiomerycidae
porodica † Praetragulidae
porodica † Prodremotheriidae
porodica Tragulidae - jelenčići (6 savremenih vrsta)

Prema savremenoj klasifikaciji uredi

Zbog toga što je tradicionalno definisan red Artiodactyla parafiletski takson, jer uključuje vrste koje potiču od zajedničkog pretka, ali ne uključuje sve njegove potomke. Tradicionalni red Artiodactyla i infrared Cetacea su prema novijim klasifikacijama ili svrstani u kladus Cetartiodactyla[11] ili su kopneni parnoprsti kopitari sa infraredom kitova (Cetacea) svrstani u revidirani red Artiodactyla.[12]

Interakcije sa ljudima uredi

Domestikacija uredi

 
Pojedini artiodaktili, poput ovce, bili su demestikovani hiljadama godina

Primitivni ljudi su artiodaktile lovili iz različitih razloga: zbog mesa ili krzna, kao i da bi koristili njihove kosti i zube kao oružje ili oruđe. Njihovo pripitomljavanje počelo je oko 8000. godine pre nove ere. Do danas, ljudi su domestikovali koze, ovce, goveda, kamile, lame, alpake i svinje. U početku se stoka koristila prvenstveno za hranu. Njena upotreba za radne aktivnosti ze započela oko 3000 p. n. e.[14] Postoje jasni dokazi da se antilopa koristila za hranu pre 2 miliona godina u Olduvajskoj klisuri, delu Velike riftovske doline.[14][15] Rani moderni ljudi su se u velikoj meri oslanjali na jelene za hranu, kožu, oruđe i oružje; s padom temperatura i povećanim brojem jelena na kraju pleistocena, oni su postali preferentni plen. Ostatci severnih jelena sačinjavaju 94% kostiju i zuba pronađenih u pećini iznad reke Ceu koja je bila naseljena pre oko 12.500 godina.[16]

Danas se artiodaktili čuvaju prevashodno radi mesa, mleka i vune, krzna ili kože za odeću. Domaća goveda, vodeni bivoli, jak i kamile se koriste za rad i jahanje, ili kao tovarne životinje.[17]

Reference uredi

  1. ^ „Strogo zaštićene vrste koje se nalaze na Dodacima CITES konvencije i na Dodatku A Uredbe Komisije (EZ) br. 750/2013 od 29. jula 2013. godine koja dopunjuje Uredbu Saveta (EZ) br. 338/97 o zaštiti vrsta divlje faune i flore regulisanjem njihove trgovine”. SlGlasnikPortal. 
  2. ^ Savage, R. J. G. & Long, M. R. (1986). Mammal Evolution: an illustrated guide. New York: Facts on File. str. 208. ISBN 978-0-8160-1194-0. 
  3. ^ Pough, F. W.; Janis, C. M.; Heiser, J. B. (2005) [1979]. „Major Lineages of Mammals”. Vertebrate Life (7. izd.). Pearson. str. 539. ISBN 978-0-13-127836-3. 
  4. ^ Jessica M Theodor; Jörg Erfurt; Grégoire Métais (23. 10. 2007). „The earliest artiodactyls: Diacodexeidae, Dichobunidae, Homacodontidae, Leptochoeridae and Raoellidae”. Ur.: Donald R. Prothero; Scott E. Foss. Evolution of Artiodactyls. Johns Hopkins University. str. 32—58. ISBN 9780801887352. 
  5. ^ Boisserie, Jean-Renaud; Lihoreau, F.; Brunet, M. (2005). „The position of Hippopotamidae within Cetartiodactyla”. Proceedings of the National Academy of Sciences. 102 (5): 1537—1541. PMID 15677331. doi:10.1073/pnas.0409518102. Arhivirano iz originala 20. 11. 2018. g. Pristupljeno 9. 6. 2007. 
  6. ^ „Scientists find missing link between the dolphin, whale and its closest relative, the hippo”. Science News Daily. 25. 1. 2005. Arhivirano iz originala 4. 3. 2007. g. Pristupljeno 18. 6. 2007. 
  7. ^ Gatesy, J. „More DNA support for a Cetacea/Hippopotamidae clade: the blood-clotting protein gene gamma-fibrinogen”. Molecular Biology and Evolution. 14: 537—543. PMID 9159931. 
  8. ^ Ursing, B. M.; Arnason, U. (1998). „Analyses of mitochondrial genomes strongly support a hippopotamus-whale clade”. Proceedings of the Royal Society. 265 (1412): 2251. doi:10.1098/rspb.1998.0567. 
  9. ^ McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015. 
  10. ^ Wilson, D. E.; Reeder, D. M. (ur.). Mammal Species of the World (3. izd.). Johns Hopkins University Press. str. 111—184. ISBN 978-0-8018-8221-0. 
  11. ^ Montgelard, Claudine; Catzeflis, Francois M.; Douzery, Emmanuel (1997). „Phylogenetic relationships of artiodactyls and cetaceans as deduced from the comparison of cytochrome b and 12S rRNA mitochondrial sequences” (PDF). Molecular Biology and Evolution. 14 (5): 550—559. PMID 9159933. doi:10.1093/oxfordjournals.molbev.a025792. 
  12. ^ a b Spaulding, M.; O'Leary, M. A.; Gatesy, J. (2009). Farke, Andrew Allen, ur. „Relationships of Cetacea (Artiodactyla) Among Mammals: Increased Taxon Sampling Alters Interpretations of Key Fossils and Character Evolution”. PLoS ONE. 4 (9): e7062. Bibcode:2009PLoSO...4.7062S. PMC 2740860 . PMID 19774069. doi:10.1371/journal.pone.0007062. 
  13. ^ Groves, Colin P.; Grubb, Peter (2011). Ungulate Taxonomy. Baltimore, Maryland: Johns Hopkins University Press. str. 25. ISBN 978-1-4214-0093-8. 
  14. ^ a b „Artiodactyl”. Encyclopædia Britannica Online. Encyclopædia Britannica, Inc. 2008. Pristupljeno 17. 10. 2008. 
  15. ^ McKie, Robin; Editor, Science (22. 9. 2012). „Humans hunted for meat 2 million years ago”. the Guardian. Pristupljeno 26. 10. 2015. 
  16. ^ „Bones From French Cave Show Neanderthals, Cro-Magnon Hunted Same Prey”. ScienceDaily. 2003. Pristupljeno 17. 10. 2008. 
  17. ^ Clay, J. (2004). World Agriculture and the Environment: A Commodity-by-Commodity Guide to Impacts and Practices. Washington, D.C., USA: Island Press. ISBN 978-1-55963-370-3. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi