Persijska kaligrafija

Persijska kaligrafija (pers. خوشنویسی فارسی) ili iranska kaligrafija (pers. خوشنویسی ایرانی) koja pripada korpusu islamske kaligrafije podrazumeva vekovima negovanu veštinu lepog pisanja arapskim alfabetom koja se postepeno oblikovala u Persiji i zemljama pod uticajem njene kulture kao što su zemlje srednje Azije, Avganistan i Indijski potkontinent. Persijanci su u najvećoj meri dali doprinos veštini umetničkog pisanja i preinačenja reči u krasnopis, i postepeno su počeli da stvaraju svoje kaligrafske stilove koji su našli poklonike i u drugim islamskim zemljama.

Kaligrafija se u islamu smatra za sakralnu umetnost, budući da Božanski govor Kurana pretvara u vizuelne oblike i time materijalizuje duhovnost. Bog se u Kuranu zaklinje rečima: Tako mi pera i onog što pišu![1]. Tokom proteklih vekova kuranski tekst je predstavljao glavnu temu persijske kaligrafije.

Istorija uredi

Značajne epohe u istoriji persijske kaligrafije su preislamski, islamski i savremeni period.

Preislamski period[2] uredi

Dostupni primerci preislamske kaligrafije upućuju na postojanje čvrsto utemeljene kaligrafske tradicije u kulturi drevnog Irana koja seže do najstarijih vremena. Klinopis se hiljadama godina koristio od istočnog Sredozemlja do doline reke Ind. Primerci klinastog pisma koje se koristilo u periodu Elamita i Persijskog carstva, obuhvataju istorijske zapise, pečate i glinene pločice.

Za vreme Ahemenidskog carstva u upotrebu ulazi i aramejsko pismo kao lingva franka na celom Bliskom istoku. U parćanskom i sasanidskom periodu od aramejskog se formira zasebna vrsta pahlavi pisma. Avestansko pismo[3], modifikovana i upotpunjena forma pahlavijskog pisma, korišćena je za zapisivanje Aveste. Dostupni primerci pahlavijskih i avestanskih rukopisa spadaju među najdovršenije primerke kaligrafske umetnosti drevnog sveta. Tehnika, forma i pravila kompozicije, proporcija krivulja i površina, poveznice, sažeto pisanje i potezi pera u kaligrafiji pahlavijskog [4], avestinskog i posebno mahinejskog pisma, direktno su uticali na pojavu nekih stilova u islamskoj kaligrafiji.

Islamski period uredi

Sa padom sasanidske dinastije i pojavom islama u 7. veku stvaraju se dva nova pisma - kufsko koje je uglasto sa horizontalnim vezama, i nash koje je više zaobljeno. Oba su bazirana na koptskom i sirijskom pismu koja su nastala od aramejskog i feničanskog. U prvim vekovima islamske ere, korišćena je jednostavna forma kufskog i nash pisma, koje pisari kasnije razvijaju i prilagođavaju persijskom jeziku. Za vreme abasidskog kalifata, a posebno tokom vladavine El-Mamuna dolazi do ekspanzije svih vrsta umetnosti, a naročito kaligrafije, kada nastaju novi stilovi.

Pod pokroviteljstvom seldžučkog atabega Ebu Bekr bin Saad al-Zangija (vladao 1231-1260) u Farsu, stvoreno je na desetine rukopisnih verzija Kurana.

U vreme vladavine dinastije Ilhanida, pod uticajima kineske umetnosti i dominacije Mongola, stranice verskih knjiga počinju da se ulepšavaju dekorativnim formama.

Za vreme vladavine Timurida u Persiji kaligrafiji je posvećena posebna pažnja, a princ Bajsongor, je bio najpoznatiji kaligraf tog perioda.

Veliki arapski mislilac Džahiz (767—868) i nekoliko vekova nakon njega čuveni istoričar Ibn Haldun (1332-1406), u svojim knjigama su ukazali na konstruktivnu i fundamentalnu ulogu Iranaca na pojavu kaligrafije u arapskom lepom pisanju.

Savremena epoha uredi

Zajedno sa drugim umetničkim granama i kaligrafija je u savremenom dobu pretrpela značajne promene. Pahlavijska era bila je era povezivanja sa trendovima savremene umetnosti u drugim zemljama i smelog pristupa inovacijama. Kao primer može se navesti stil nakaši-hat u kojoj se slikarstvo prepliće sa kaligrafijom i javlja se tokom šezdesetih godina 20. veka.

Iransko udruženje kaligrafa[5] uredi

Iransko udruženje kaligrafa osnovano je 1951. godine u saradnji iranskog Ministarstva za umetnost i kulturu i nekolicine poznatih profesora i majstora kaligrafije kao što su Husein Mirhani, Ali Akbar Kave, Ebrahim Bouzari i Hasan Mirhani. Iransko udruženje kaligrafa pruža studentima umetnosti mogućnost da pohađaju kurseve različitih stilova kaligrafije i na kraju svakog semestra organizuje ispite na državnom nivou.

Prestonica iranske kaligrafije uredi

Zahvaljujući činjenici da su u Kazvinu odgojeni neki od velikana iranske kaligrafije, kao što su Mirza Muhamed Husein Emad-ul Ketab Kazvini, Mirza Muhamed Ali Hijarđi Kazvini, Abdul Hamid Talegani i Malek Muhamed Kazvini, ovom gradu je od strane Ministarstva za kulturu i islamsko vođstvo i Visokog saveta za kulturu dodeljena titula prestonice iranske kaligrafije. Osim Muzeja kaligrafije Kazvin koji je smešten u palati Ćehel sotun[6] u ovom gradu, u njemu se svake godine organizuje niz značajnih manifestacija posvećenih kaligrafiji, kao što je Bijenale kaligrafije Irana, Festival kaligrafije posvećen kuranskim stihovima i Festival kaligrafije Gadir.

Stilovi uredi

Kufsko pismo uredi

 
Stranica iz Kurana iz 8. ili 9. veka u kufskom pismu, poglavlje Al-Fath, 27-8

Najraniji islamski kaligrafski stil pojavilo se u iračkom gradu Kufi, po kome je i dobilo ime. Kufsko pismo predstavlja najstariji, formalan i religijski značajan kaligrafski stil. Prvobitno kufsko pismo nije imalo dijakritičke tačke i nije bilo vokalizovano što je uzrokovalo određene teškoće prilikom čitanja. Vokalizovao ga je učenik imama Alija, izvesni Abul Asvad Du'ali, koji je uveo oznake za vokale. Od svog nastanka pismo je pretrpelo velike izmene u različitim islamskim zemljama, a u skladu sa njihovim lokalnim kulturama i estetskim potrebama. Najlepši umetnički i estetski primerci kufskog pisma mogu se naći u natpisima koje ukrašavaju istorijska zdanja i džamije.

Osnovni stilovi[2] uredi

Ibn Mukla, veliki vezir na abasidskom dvoru, bio je pionir kaligrafije. Uveo je pravila i propise za dvanaest izvornih obrazaca čime su standnardizovani različiti stilovi pisanja i započeta je nova epoha persijske kaligrafije. Na ovaj način izvršena je sistematizacija i izdvojeno je šest stilova pisanja:

  • Nash je blago zaobljeni stil koji je bio u upotrebi i pre pojave islama. Rasprostranjen je i očuvan do današnjih dana zahvaljujući svojoj dobroj formi i rasporedu. Lako je čitljiv, te je najčešće korišćen u prepisivanjima svete knjige.
  • Muhakik je ime za stari način pisanja koji je bio manje uglast od kufskog. Odlikuje ga vitkost linija i izražene vertikale. Postao je veoma popularan za prepisivanje Kurana. Lak je za čitanje. Najstariji primerci ovog pisma potiču iz 12. veka.
  • Rejhan stil razvijen je u 9. veku i vizuelno je sličan muhakiku, ali je složeniji. Dijakritičke tačke i drugi ortografski znaci su uvek napisani tanjim perom.
  • Početkom 10. veka s obzirom na potrebe administracije koja je zahtevala pismo pogodno za brzo pisanje, Ibn Mukla je izumeo stil sols. Reč sols u značenju trećina podrazumeva da svaki grafem jednom svojom trećinom klizi nadole. Najviše je upotrebljavan u pisanju naslova. U Britanskoj biblioteci čuva se jedan primerak Kurana pisan zlatnim solsom, što predstavlja izuzetak, jer ovaj stil nije korišćen za prepisivanje Kurana. Sols ima dve podvrste, taghil (složeni) i kafif (jednostavni).
  • Tavki je po stilu između nasha i solsa, sa pravilima koja su bliža solsu, ali se piše u dubljoj i zaobljenijoj formi. Usavršen je u 9. veku i ubrzo su ga prihvatile abasidske kalife. Ime potiče od reči koja znači potpis, budući da su ovim načinom pisanja kalife i drugi državni dostojanstvenici potpisivali akta. Za tavki je karakteristična relativna horizontalna razvučenost. Ovaj stil pisanja bio je cenjen kod kaligrafa u Osmanskoj imperiji.
  • Rika stil sličan je solsu i takviju ali složeniji i prefinjeniji.

Rad Ibn Mukle nastavio je Ali ibn Helal, pripadnik druge generacije njegovih učenika. U drugoj polovini 13. veka, Jakut je uzdigao sols stil i njegove izvedenice koji se do tog vremena konstituisao kao univerzalni kaligrafski stil u muslimanskom svetu. Iako su ga izumeli Iranci, više se nije smatralo za specifično iranski kaligrafski stil.

Izvedeni stilovi uredi

Iranski majstori kaligrafije iz osnovnih stilova izveli su tri autentična iranska stila.

Ta'lik uredi

 
Rad iranskog majstora kaligrafije Kamaludin Ihtijar Monši Sultanija, sredina 16. veka

Ta'lik (viseće) je prvo iransko kaligrafsko pismo koje je sredinom 13. veka uveo kaligraf Hadže Tadž Salmani kao kombinaciju dvaju stilova - nash i rika. Sastojalo se od mnogo krugova, zaobljenih slova i pružalo je razne mogućnosti za izražavanje raznovrsnih kompozicija. Zbog toga je bilo pretežno rašireno među onima koji su bili obrazovaniji i dobro upućeni u kaligrafiju. Pravila i principe njegovog pisanja kasnije je ustanovio Hadže Abdulhaj Manši Astarabadi. Nakon usvajanja i širenja ta'lik pisma, otomanski Turci i Egipćani su u njega unosili različite izmene koje su odgovarale njihovim potrebama. Njihov stil pisanja nazivan je divani zbog njegove upotrebe u službenoj korespondenciji. Ovaj stil se i dalje koristi u arapskim zemljama u dve forme, đali (veliki) i kafi (mali). U Iranu je ta'lik bio u opticaju oko sto godina i tokom vremena je izgubio svoju primenu.

Nas'talik uredi

 
Proporcije nas'talik stila
 
Kaligrafski rad sa nazivom nas'talik stila

Nas'talik je najpopularniji stil među klasičnim persijskim kaligrafskim stilovima. Poznat je kao "nevesta kaligrafskih stilova" i predstavlja ponos iranske umetnosti. Nastao je u 14. veku spajanjem stilova nash i ta'lik, a konstituisao ga je kaligraf Mir Ali Tabrizi. Nakon njegove smrti usavršavanju nasta'lik stila doprineli su njegov sin Mir Abulah, a zatim Mirza Džafer Tabrizi[7] i Azhar Tabrizi. Sultan Ali Mašhadi (1453—1520) dao je veliki doprinos razvoju ovog stila i kaligrafske umetnosti. Nakon njegove smrti veliki broj majstora kaligrafije radio je na daljem usavršavanju i razvoju nasta'lik stila, poput Mir Ali Heravija, i poznatog kaligrafa Mir Emad Hasanija (1554—1615)[8].

Ovaj kaligrafski stil temelji se na snažnoj strukturi koja se veoma malo promenila od svog nastanka. Njen osnivač, pronašao je optimalnu kompoziciju slova i grafičkih pravila koja je veoma malo doterivana tokom proteklih sedam vekova. Ima kratke linije bez crtica i duge horizontalne poteze. Jedna šestina poteza su direktni, a pet šestina su kružni pokreti. U njemu se ističu izduženi horizontalni potezi i naglašeno zaobljene forme. Dijakritičke oznake su postavljene nemarno, a linije više kao da teku, nego što su prave. Osim što je najlepši, nasta'lik je tehnički i najkomplikovaniji persijski kaligrafski stil.

Kao osnovno pismo persijske pisane tradicije u post-sasanidskom periodu nasta'lik je jednako važno i u područjima koja su bila pod njegovim kulturnim uticajem. Jezici Irana (azeri, baluči, kurdski, lorski itd.), Avganistana (dari persijski, paštunski, uzbečki, turkmenski itd.), Pakistana (pandžabi, urdu, kašmiri itd.) i turkijski ujgurski jezik kineske pokrajine Sinkjang, zasnivaju se na nasta'liku.

Šekaste nasta’lik (slomljeni nasta’lik) uredi

 
Ukaz kadžarskog vladara Fath Ali Šaha u slomljenom nasta’liku, 1831.
 
Primerak kaligrafskog stila sijah-mašk, Iran 1879

Ovaj stil je izumljen u 17. veku i zasniva se na istim pravilima kao i nas'talik, s tim što pruža fleksibilnije pokrete i donekle je istegnut i zakrivljen. Budući da je pisanje elegantnog nasta’lika iziskivalo puno vremena i preciznosti, šekaste je nastao kako bi se istovremeno dobilo i na brzini i gracioznosti. Skoro vek kasnije od njegovog nastanka, istaknuti umetnik Darviš Abdulmadžid Talegani poboljšao je ovaj stil i doveo ga do perfekcije. Nakon njega javljaju se drugi znameniti kaligrafi kao što su Sejjed Ali Akbar Golestane (1858—1901) i Mirza Golamreza Esfahani (1830—1886)[9]. Među savremenim kaligrafima koji stvaraju ovom stilom jedan od najistaknutijih je Jadolah Kaboli.

Sijah-mašk uredi

Kulturno-umetničke i političko-socijalne i tehnološke promene u Iranu u vreme dinastija Kadžar i Pahlavi stvorile su osnovu za inovacije u oblasti kaligrafije. U kadžarskoj epohi, pojavom štamparskih mašina kaligrafija postepeno gubi svoju osnovnu funkciju koja se do tada ogledala u pisanju i reprodukciji pisanih radova. Sve više dolaze do izražaja kreativni aspekti i lični pristupi, i u 17. veku iz jednostavne elementarne vežbe rađa se novi kaligrafski izraz, sijah-mašk[10], koji će svoj vrhunac dostići u 19. veku. Ovaj stil karakterističan je po tome što se reči ili slova ponavljaju i stoje razbacani jedni pored drugih. Svoj vrhunac dostigao je u kadžarskom periodu zahvaljujući umetnicima kao što su Mirza Golamreza Esfahani i Mir Husein Hošnevis. Sijah-mašk je opstao sve do danas kao čista umetnost oslobođena od prenošenja književnih koncepata i zahvaljujući tome što stvara isključivo vizuelnu lepotu.

Mo’ala uredi

 
Imam Ali, Mo’ala stil

Mo'ala je kaligrafsko pismo koje 1995. godine stvorio iranski kaligraf Hamid Adžami[11] i po prvi put predstavljeno 1999 godine. Kaligrafski stil mo'ala (uzvišen) zasniva se na subjektivnoj i imaginitativnoj interpretaciji različitih kaligrafskih stilova koji su na ovaj stil uticali samo kao vizuelni modeli. Prihvaćen je kao poseban kaligrafski stil jer sledi tradicionalne principe kaligrafije u pogledu forme slova i reči, dok, istovremeno, deli i neke sličnosti sa drugim kaligrafskim stilovima. Njegov grafički aspekt se ne udaljava od tradicionalne kaligrafije, već pruža mogućnost njegove primene i u drugoim umetničkim oblastima.

Karakteristike mo'ala stila[12]

-Koristi se pun potencijal kaligrafskog pera jer se za pisanje koriste sve njegove stranice, što dovodi do izrazito jasnih linija.

-Nagla promena pritiska pera stvara jak kontrast u debljini linije.

-Pruža mogućnost stvaranja komplikovanih kompozicija i asimetričnih formi.

-Pruža mogućnost izmene proporcije, veličine slova i uzlaznih linija kako bi se najbolje uklopile u različite kompozicije.

-Pogodan je za učenje i bez poznavanja drugih kaligrafskih stilova.

-Pogodan je za korišćenje u modernim arhitektonskim prostorima.

-Fleksibilan je za pisanje i daje mogućnost pisanja i u suprotnom smeru kao i promene uglova u slovima jedne ili više reči.

Kaligrafski pribor uredi

 
Kaligrafski pribor

Kaligrafski pribor[13] uključuje pero, mastilo i papir. Pera koje se koriste u persijskoj kaligrafiji napravljena su od trske. Posebno je cenjena trska koja raste u blizini grada Dezful u pokrajini Huzestan. Donji delovi trske koriste se za deblja pera kojima se ispisuju velika slova, središnji deo koristi se za uobičajeno kaligrafsko pisanje, a sa vrha trske dobijaju se pera koje se koriste samo za fine detalje. Trska treba da je dovoljno dozrela da bi mogao pravilno da joj se zaseče vrh. Da bi se kontrolisao dotok mastila, kao i širina linije, pravi se mali zasek po sredini vrha. Vrh trske zaseca se na različite načine u zavisnosti od stila pisanja.

Najbolje mastilo uvoženo je iz Kine u obliku suvih komadića. Rastvaranjem u vodi dobijala se željena konzistencija koja je bila dovoljno retka da vrh pera glatko klizi i dovoljno gusta da se mastilo ne razliva. Ovako pripremljeno mastilo čuvalo se u staklenim ili keramičkim mastionicama sa posebno prilagođenim otvorom koji je sprečavao da mastilo iscuri ako se posuda slučajno prevrne. U mastionice su ubacivani komadići svilene tkanine koja je sprečavala da olovka pokupi suviše mastila.

Papir koji se koristi za kaligrafsko pisanje treba da ima sjajnu završnicu koja sprečava razlivanje mastila, čime se postiže čistoća linija.

Razvoj persijske kaligrafije izvan Irana uredi

Najveći razvoj u iranskoj kaligrafiji izvan Irana dogodio se u Kini. Prilagođavanje stranih elemenata manirima i strukturalnim formama kineske kulture, doveli su do pojave visoko prefinjenog stila islamske kaligrafije na koju su uticali ideogrami kineskog pisanja, koje je samostalno dostiglo kaligrafsko savršenstvo. Među najznačajnijim osobenostima kineskog stila islamske kaligrafije je njen sažeti način pisanja, ligature između malih i velikih slova, bez obzira na konvencionalna pravila, i izmena horizontalnih linija u kockaste. Islamska kaligrafija se i danas praktikuje među kineskim muslimanima gde postoje istaknuti kaligrafi.

Reference uredi

  1. ^ Bosanski prijevod Kurana Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. decembar 2018) sura 68-Kalem, ajet 1
  2. ^ a b (jezik: engleski) (PDF). 31 (1) https://web.archive.org/web/20210514161254/https://www.penn.museum/documents/publications/expedition/PDFs/31-1/Negahban.pdf. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 05. 2021. g. Pristupljeno 13. 01. 2019.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć)
  3. ^ (jezik: engleski) History of Persian Scripts „Avestaaee” Script Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2015)
  4. ^ (jezik: engleski) History of Persian Scripts „Pahlavi” Script Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. septembar 2015)
  5. ^ (jezik: persijski) Iranian Association of Calligraphers Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. januar 2019)
  6. ^ (jezik: persijski) Qazvin Museum of Calligraphy: The Noble Iranian Art at Chehelsotun Palace
  7. ^ (jezik: engleski) Famous Calligraphers, Mir-Ali Tabrizi Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2018)
  8. ^ (jezik: engleski) Famous Calligraphers, Mir-Emad Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2018)
  9. ^ (jezik: engleski) Famous Calligraphers, Mirza Qolam-Reza Esfahani Arhivirano na sajtu Wayback Machine (25. oktobar 2018)
  10. ^ (jezik: engleski) Contemporary Styles and Forms of Persian Calligraphy, Decorative-Repetitive-Script (Siah-Mashq) Arhivirano na sajtu Wayback Machine (14. januar 2019)
  11. ^ (jezik: engleski) Biography of Hamid Ajami Arhivirano na sajtu Wayback Machine (4. januar 2019)
  12. ^ (jezik: engleski) About Moalla Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. avgust 2014)
  13. ^ (jezik: engleski) Persian Calligraphy Tools Arhivirano na sajtu Wayback Machine (13. јануар 2019)

Литература uredi

  • (језик: енглески) A Handbook of Early Arabic Kufic Script: Reading, Writing, Calligraphy, Typography, Monograms,(2017), S. M. V. Mousavi Jazayeri, Perette E. Michelli, Saad D. Abulhab, Blautopf Publishing. ISBN 9780998172743.
  • (jezik: engleski) THE SPLENDOUR OF IRAN, (2001), Nasrollah Pourjavady, Booth-Clibborn. ISBN 9781861540119.
  • (jezik: engleski) Art of Islam, Language and Meaning (Library of Perennial Philosophy Sacred Art in Tradition), (2009), Titus Burckhardt, World Wisdom; Commemorative edition. ISBN 978-1933316659.
  • (jezik: engleski) Islamic Inscriptions, (1998), Sheila S. Blair, NYU Press. ISBN 978-0814713280.
  • (jezik: engleski) Islamic Arts (Art & Ideas), (1997), Jonathan Bloom, Sheila S. Blair, Phaidon Press. ISBN 978-0714831763.
  • (jezik: engleski) Splendors of Qur'an Calligraphy And Illumination (2005), Thesaurus Islamicus Foundation, Thames & Hudson. ISBN 978-0-500-97648-7.
  • (jezik: engleski) The Quranic Art of Calligraphy and Illumination (World of Islam Festival Trust). 1976. ISBN 978-0-905035-01-7.

Spoljašnje veze uredi