Petrovići Njegoši

Petrovići Njegoši su srpska dinastija koja je vladala Crnom Gorom od kraja 17. vijeka sa manjim prekidima do Prvog svjetskog rata. Rodonačelnik dinastije Radul (nakon zamonašenja Petar) porijeklom je sa planine Njegoš, po kojim je porodica i dobila ime.

Petrovići Njegoši
Grb dinastije Petrović Njegoš
Država	Mitropolija Crna Gora (1696—1781, 1784—1852) Knjaževina Crna Gora (1852—1910) Kraljevina Crna Gora (1910—1918)
Vladarska titula	vladika i mitropolit knjaz kralj
Osnivač	Danilo I Petrović Njegoš
Posljednji vladar	kralj Nikola I Petrović Njegoš
Aktuelni starješina	princ Nikola Petrović Njegoš
Vladavina	17—20. vijeka
Smjena	26. novembra 1918. Podgoričkom skupštinom zbačen je kralj Nikola i Crna Gora je ujedinjena sa Srbijom
Nacionalnost	srpska
Vjera	pravoslavna
Krsna slava	Đurđevdan

Porodica i sama dinastija su bili dosta razgranati do donošenja Nikoljdanskog ustava 1905. Osamnaesti član prvog dela Ustava je ograničio dinastiju na kneza Nikolu, kneginju Milenu i njihovu decu, pa su time od poznatijih članova iz dinastije isključeni Šako Petrović Njegoš i Božo Petrović Njegoš sa potomcima. Ova odredba je kasnije potvrđena drugim članom Zakona o statusu potomaka dinastije Petrović Njegoš, koji je izglasan u skupštini 2011. godine.

Porijeklo

Vjeruje se da je Bogut(a) najstariji predak dinastije Petrović Njegoš. Bogut je bio živ za vrijeme bitke kod Velbužda i izgradnje manastira Visoki Dečani, a možda i tokom 40-ih godina 14. vijeka.

Istorija

Prema pojedinim izvorima porijeklo porodice vodi iz Bosne, iz okoline Zenice ili Travnika, odakle su krajem 14. vijeka došli u selo Muževice ispod planine Njegoš. Prema predanju u selu su se naselili ne mnogo nakon Kosovske bitke.

Po planini Njegoš su i dobili dinastičko ime koje je prvi upotrebio vladika Danilo I kad je išao u Rusiju. Sudeći po jednom potpisu vladike Danila I, gdje se on naziva „Vojvodić srpske zemlje“, može se pretpostaviti, da je to bila jedna od starih vlastelinskih srpskih porodica, koja je, kao i mnoge druge, zbog prilika koje nastadoše u Bosni, pošto je Turci zauzeše, napustila svoje staro sjedište.

Prošla su verovatno tri do četiri naraštaja, dok se u toj porodici rodio Radul (koji je u kaluđerstvu uzeo ime Petar), po kojem se i nazvaše Petrovići.

Unuk ovoga Petra, a otac vladike Danila, Šćepan Kaluđerović, bio je knjaz Njeguški, a osim toga često je bio u izaslanstvu po narodnim poslovima kod patrijarha u Peć i zbog toga je, kao i zbog svoje pravičnosti i odlučnosti stekao velik glas i poštovanje u narodu.

Šćepan je, pored druge djece, imao sina Nikolu (docnije vladiku Danila), koji se kao mladić vaspitavao i učio u cetinjskom manastiru, ali pošto Sulejman-paša skadarski razruši ovaj manastir, 1692. godine, Nikola se opet povrati kući svojih roditelja.

Kraj 17. vijeka bio je, uopšte, najkritičniji trenutak u istoriji Crne Gore. S posljednjem kamenom manastira Ivana Crnojevića porušen je i posljednji osnov one Crne Gore, koju Crnojevići zasnovali bjehu. Krajem godine 1696. Crnogorci se skupe na sabor, da biraju sebi gospodara i vladiku, te je njihov izbor pao na Nikolu (Danila) Petrovića Njegoša.

Ta porodica dala je Crnoj Gori do danas sedam vladalaca, pet od ovih vladalaca bili su u isto doba i crkveni poglavari - mitropoliti. Oni su bivali vladaoci prije, nego što su uzimali na sebe to visoko crkveno dostojanstvo, u kojem je bila sjedinjena vlast crkvenog i državnog poglavara. Tako npr. vladika Danilo bio je tri godine od naroda izabrani gospodar, pa je tek poslije toga vremena primio mitropolitsko dostojanstvo. Između 1830. i 1833. vladika Rade nazivao se: „Božjom milošću, ja đakon Petar II Petrović-Njegoš, Gospodar Crnogorski“, pa je tek docnije postao mitropolit. Osim toga, oni se nisu ni oblačili, izuzevši Svetog Petra Cetinjskog, kao crkveni poglavari, već su nosili narodno ruvo i oružje. I Sveti Petar u doba rata nosio je narodne haljine i oružje.

Postoje osporavanja teze da su Petrovići vladali od vladike Danila. Crnom Gorom su vladali Radonjići, što dokazuje i pismo Petra Prvog iz 1821. godine. On piše: "Mome Gospodaru... Radonjiću...na Njeguše... Vaš...poslušni sluga vladika Petar." (Iz knjige "Nekoliko krvavih slika iz albuma Petrović Njegoševe dinastije". str. 222.) Viala De Somijer u svome putopisu kroz Crnu Goru navodi rivalstvo Radonjića i Petra Prvog, a tek je Njegoš preuzeo i svetovnu vlast od guvernadurske porodice Radonjića (Vukolaj Radonjić).

Orden Petrović Njegoš osnovan 1896. na 200 godina vladavine Petrović-Njegoša

Po hronološkom redu oni su slijedili ovako:

• vladika i mitropolit Danilo I Petrović Njegoš (1696—1735)
• vladika i mitropolit Sava Petrović Njegoš (1735—1781, Šćepan Mali vladao Crnom Gorom od 1767. do 1773)
• vladika i mitropolit Vasilije Petrović (1750—1766)
• od 1781. do 1784. prekid vladavine dinastije Petrović-Njegoš, u vreme mitropolita Arsenija Plamenca
• vladika i mitropolit Petar I Petrović Njegoš (Sveti Petar Cetinjski), (1784—1830)
• vladika i mitropolit Petar II Petrović Njegoš (1830—1851)
• knjaz Danilo Petrović (1851—1860)
• kralj Nikola I Petrović Njegoš (knjaz 1860—1910. i kralj 1910—1918)

Rodoslov

Rodoslovlje Petra II Petrovića Njegoša

Rodoslov dinastije Petrović Njegoš:

1. Radul (monah Petar)
   1. Ivan
      1. Ivan Petrović-Njegoš
      2. Sava Petrović Njegoš (oko 1700—1781), bio koadjutor 1719—1735, vladika 1735—1781.
   2. Stefan, oženio Savu (monahinja Ana).
      1. Radul, oženio Vladicu
         1. Vasilije (1709—1766), vladika 1750—1766.
         2. Đuro, oženio Kojaču Vuković.
            1. Ivan
            2. Niko, oženio Stanu.
            3. Rafailo
      2. Danilo Petrović-Njegoš (oko 1670 — 1735), vladika 1697—1735.
      3. Petar Petrović Njegoš
      4. Damjan Petrović Njegoš
         1. Ivo Petrović Njegoš, oženio Iku Popović.
         2. Marko Petrović Njegoš, oženio Anđeliju Martinović.
            1. Savo Petrović Njegoš, oženio Maru Milić.
               1. Đorđe Petrović Njegoš, oženio Stanu Gopčević.
               2. Mašan Petrović Njegoš, oženio Jovanu Radonić.
               3. Vuko Petrović Njegoš, oženio Joku Subotić.
               4. Ivana Petrović Njegoš, udata za Filipa Radonića.
               5. Stana Petrović Njegoš, udata za Iva Bojkovića.
               6. Ana Petrović Njegoš, udata za Jakšu Tadića
               7. Jovana Petrović Njegoš, udata za Đura Doljanicu.
               8. Gordana Petrović Njegoš, udata za Joka Rucovića.
            2. Tomo Petrović Njegoš, oženio Ivanu Proroković.
               1. Joko Petrović Njegoš
               2. Petar II Petrović Njegoš (1813—1851), vladika 1830—1851.
               3. Pero Petrović Njegoš, prvo oženio Gordu Vrbicu, zatim Jovanu Đurašković, a zatim Gospavu Bulajić.
               4. Piljo Petrović Njegoš
               5. Marija Petrović Njegoš, udata za Andriju Perovića.
               6. Ćane Petrović Njegoš, oženio P. Đurašković.
            3. Petar I Petrović Njegoš (1747—1830), vladika 1784—1830. Kanonizovan kao Sveti Petar Cetinjski.
            4. Stijepo Petrović Njegoš
               1. Dimitrije Mitar Petrović Njegoš
               2. Stanko Petrović Njegoš, oženio Krstinju Vrbicu.
                  1. Stevan Petrović Njegoš
                  2. Mirko Petrović Njegoš, oženio Anastaziju (Stanu) Martinović.
                     1. Nikola I Petrović Njegoš (1841—1921), knjaz 1861—1910, kralj 1910—1918. Godine 1860. oženio Milenu Vukotić (1847—1923).
                        1. Zorka Petrović Njegoš, udata za Petra Karađorđevića.
                        2. Milica Petrović Njegoš, udata za Petra Nikolajeviča Romanova.
                        3. Anastasija Petrović Njegoš, prvo udata za Georgija Romanov-Lajhtenberga, a zatim za Nikolaja Nikolajeviča (Romanova).
                        4. Marija Petrović Njegoš
                        5. Danilo Petrović Njegoš (princ), oženio Jutu od Meklenburga
                        6. Jelena Petrović Njegoš, udata za Viktora Emanuela Trećeg.
                        7. Ana od Batenberga (6.8.1874 - 22.4.1971) udata za Franca Jozefa de Batenberga.
                        8. Sofija Petrović Njegoš (Cetinje 2 .5.1876 - 14. 6. 1876)
                        9. Mirko Petrović Njegoš, prvo se oženio sa Natalijom Konstantinović
                           1. Stanislav Petrović Njegoš (Cetinje, 30.1.1905. - Kotor, 4.1.1908)
                           2. Mihailo Petrović Njegoš, oženio Ženevjev Petrović Njegoš
                              1. Nikola Petrović Njegoš, oženio Fransinu Navaro.
                                 1. Altinaj Petrović Njegoš
                                 2. Boris Petrović Njegoš
                           3. Pavle Petrović Njegoš (Podgora, Pljevlja, 16.5.1910 - Pariz 3.6.1933) umro u 23. godini.
                           4. Emanuel Petrović Njegoš (Cetinje 10.6.1912 - Bijaric 25. 3. 1928) umro u petnaestoj godini.
                        10. Ksenija Petrović Njegoš
                        11. Vjera Petrović Njegoš (Rijeka, 22.2.1887 - Antib, Francuska 31.10.1927)
                        12. Petar N. Petrović Njegoš, oženio Vajolet Vegner
                     2. Gorde (Anastazija) Petrović Njegoš, udata za Sava Plamenca.
                     3. Marija Petrović Njegoš, udata za nekog Gopčevića.
                  3. Danilo Petrović Njegoš (1826—1861), vladika 1851—1852, knjaz 1852—1861. Godine 1861. oženio Darinku Kvekić (1838—1892).
                     1. Olga Petrović Njegoš
                  4. Roke Petrović Njegoš, udata za Pera Kaluđerovića.
                  5. Joke Petrović Njegoš, udata za Iva Radovića.
                  6. Make Petrović Njegoš, udata za Mitra Jovićevića.
                  7. Jane Petrović Njegoš, udata za Rista Boškovića.
               3. Joko Petrović Njegoš, oženio Mandu Bulajić.
            5. Nepoznata ćerka, udata za nekog Plamenca.
            6. Nepoznata ćerka, udata za Luku Vukićevića.
      5. Luka Petrović Njegoš, oženio Maru.
      6. Nepoznata ćerka, udata za Arsenija Plamenca.
      7. Nepoznata ćerka, udata za Kosturinu.

Galerija

• 
  Dvorac kralja Nikole u Cetinju
• 
  Dvorska crkva na Ćipuru koju je 1890. podigao kralj Nikola I Petrović Njegoš

Literatura

• Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2002). Rodoslovi srpskih dinastija. Novi Sad: Platoneum. 
• Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2008). Srpske dinastije (2. izd.). Beograd: Službeni glasnik. 
• Etnografski muzej Cetinje (1963). Glasnik; Tomovi 3-4. Cetinje. 
• Vladalačka kuća Petrović-Njegoš, Cetinje, 1910. godine. (sadržaj je preuzet sa Njegos.org: Dinastija Petrović-Njegoš)
• Vuković, Sava (1996). Srpski jerarsi od devetog do 20. veka. Evro, Unireks, Kalenić. 
• Durković-Jakšić, Ljubomir (1991). Mitropolija crnogorska nikada nije bila autokefalna. Beograd-Cetinje: Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve, Mitropolija crnogorsko-primorska. 
• Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2013). Istorija Srba u Crnoj Gori 1496-1918. Novi Sad: Prometej. 
• Mikavica, Dejan; Vasin, Goran; Ninković, Nenad (2017). Srbi u Crnoj Gori 1496-1918. Nikšić: Institut za srpsku kulturu. 
• Milićević, Jovan; Rakočević, Novica (1986). „Crna Gora od 1735-1797”. Istorija srpskog naroda. knj. 4, sv. 1. Beograd: Srpska književna zadruga. str. 498—530. 
• Milović, Jevto M. (1956). Zbornik dokumenata iz istorije Crne Gore (1685—1782). Cetinje: Istoriski institut. 
• Mladenović, Aleksandar (1973). Jezik vladike Danila. Novi Sad: Matica srpska. 
• Petrović, Rastislav V. (1997). Vladika Danilo i vladika Sava (1697—1781). Beograd: Stručna knjiga. 
• Slijepčević, Đoko M. (1966). Istorija Srpske pravoslavne crkve. knj. 2. Minhen: Iskra. 
• Stanojević, Gligor (1955). Crna Gora u doba vladike Danila. Cetinje: Istoriski institut. 
• Stanojević, Gligor (1975). „Crna Gora u XVIII vijeku”. Istorija Crne Gore. knj. 3, sv. 1. Titograd: Redakcija za istoriju Crne Gore. str. 229—499. 
• Stanojević, Gligor (1979). Mitropolit Vasilije Petrović i njegovo doba (1740—1766). Beograd: Istorijski institut. 

Spoljašnje veze

• Petrovići — digitalna NBS
• Zvanična stranica dinastije Petrović-Njegoš
• Porodično stablo dinastije Petrović-Njegoš
• Vladarska kuća Petrović-Njegoš; Nikola I, njegova djeca, zetovi i unučad (1910). rastko.rs