Izabrane biografije

uredi

Januar

uredi
 
Pablo Pikaso

Pablo Ruiz Pikaso (šp. Pablo Ruiz Picasso, Malaga, 25. oktobar 1881Mužen, 8. april 1973), bio je svestrani španski umetnik, jedan od najvećih slikara, vajara, crtača i grafičara 20. veka. Uz Žorža Braka jedan je od osnivača pravca kubizam.

Pablo Pikaso je bio sin Hozea Ruiza Blanka, profesora crtanja, i Marije Pikaso Lopez. Njegovo neuobičajeno interesovanje za crtež je počeo vrlo rano, negde u 10 godini, kada je postao učenik svog oca u Korunji, gde se porodica premestila 1891. godine. Od tog momenta njegov talenat i interesovanje za eksperimentisanje i razvijanje vlastitog likovnog izraza, pomaže mu da vrlo brzo prevaziđe umetničke sposobnosti svoga oca. U Korunji, Pikasov otac je odlučio da podredi svoje umetničke ambicije sinu, dovodeći mu modele i podržavajući ga u ostvarenju njegove prve izložbe kada je imao samo 13 godina.

Opširnije...

Ostale izabrane biografije
uredi

Februar

uredi
 
Rafael Nadal

Rafael „Rafa“ Nadal Parera (šp. Rafael Nadal Parera; rođen 3. juna 1986. u Manakoru, Majorka, Španija) je španski teniser koji je 18. avgusta 2008. po prvi put došao do 1. mesta ATP liste. Na toj poziciji je ukupno proveo 141 nedelju. Trenutno je četvrti teniser sveta (februar 2015).

Nadal je u dosadašnjoj karijeri osvojio 14 grend slem titula (devet puta Roland Garos, dva puta Vimbldon i Otvoreno prvenstvo SAD i jednom Otvoreno prvenstvo Australije), kao i zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Pekingu 2008. Pobedivši na Otvorenom prvenstvu SAD 2010, Nadal je postao drugi igrač u istoriji koji je osvojio zlatni slem, to jest sve grend slem turnire i olimpijsko zlato (pre njega je to uradio Andre Agasi). Sa ukupno dvadeset šest, rekorder je po broju titula u pojedinačnoj konkurenciji iz ATP Masters 1000 serije. Bio je i član španske reprezentacije u tri godine kada su osvajali Dejvis kup.

Od aprila 2005. do maja 2007. godine Nadal je napravio rekord od 81 vezanog dobijenog meča na šljaci, pre nego što ga je Rodžer Federer pobedio u finalu Masters turnira u Hamburgu. Od 60 turnira koje je osvojio, čak 42 su bila na šljaci, na kojoj je dobio 93% mečeva. Nadal je rekorder po broju osvojenih titula na Rolan Garosu, a jedini poraz na tom grend slemu doživeo je 2009. godine, kada je ispao u četvrtom kolu. Zbog ovih dostignuća na šljaci, Nadal se smatra najvećim teniserom svih vremena na toj podlozi. Nadal je postao prvi teniser još od Bjorna Borga 1980. koji je u istoj godini osvojio i Rolan Garos i Vimbldon.

Tenisko rivalstvo između Nadala i Rodžera Federera jedno je od najvećih u istoriji. Takođe ima razvijeno rivalstvo sa Novakom Đokovićem, protiv kog je igrao čak 42 puta, što predstavlja prvi najveći broj mečeva između dva tenisera u Open eri.

Opširnije...

Ostale izabrane biografije
uredi

 
Paz Vega

Paz Vega (šp. Paz Vega) je španska glumica koja je rođena 2. januara 1976. godine u Sevilji (Andaluzija, Španija).

Rođena kao Paz Kampos Trigo (šp. Paz Campos Trigo) u Sevilji (Andaluzija, Španija). Pošto je sa 15 godina učestvovala u predstavi Federika Garsije Lorke Kuća Bernarde Albe (šp. La casa de Bernarda Alba), bila je ubeđena da će se baviti glumom. Sa 16 godina upisuje glumačku školu Andaluzijski pozorišni centar (šp. Centro Andaluz de Teatro). U toj školi je provela dve godine, a kasnije još dve u školi za medijske studije. Kasnije se seli u Madrid da bi radila kao glumica, nadajući se da će joj neko ponuditi posao.

Svoj debi na televiziji beleži u španskoj TV seriji Kakav lik, moj otac (engl. Menudo es mi padre) u kojoj je igrala igračicu rumbe El Fari (šp. El Fary). Kasnije je igrala u još dve TV serije Više nego prijatelji (šp. Más que amigos) (1997) i Drugari (šp. Compañeros)(1997). Iste godine takođe je dobila manju ulogu u filmu Preživeću (šp. Sobreviviré) u kome je glumila sa Emom Suarez i Huanom Dijegom Botom. Slavu je stekla sa TV serijom Sedam života (šp. Siete Vidas) u kojoj je igrala andaluzijsku devojku Lauru. Serija je emitovana na kanalu Tele 5 (šp. Telecinco), a završena je 12. aprila 2006. godine bez Vege u njoj.

Dalje...


Ostale biografije
uredi

April

uredi
 
Salvador Dali (1939)

Salvador Felipe Hasinto Dali (kat. Salvador Felip Jacint Dalí Domènech, šp. Salvador Felipe Jacinto Dalí Domènech; 11. maj 1904. - 23. januar 1989, Figeras) je bio katalonski španski nadrealistički slikar, pisac vajar, scenograf i glumac.

On je jedan od najznačajnijih umetnika 20. veka, a često ga nazivaju i velikim majstorom nadrealizma. Njegova umetnička dela pokazala su da je on jedan od najkreativnijih slikara svog vremena. Dalijeva česta tematika je svet prostora, pijanstva, groznice i religije. Dali je izražavao veliko poštovanje prema španskom diktatoru Francisku Franku i Adolfu Hitleru, što je mnogo puta dovelo u pitanje procenu njegove ličnosti i njegovih dela.


Dali je rođen 11. maja 1904. godine u Figerasu, a umro je 23. januara 1989. takođe u Figerasu. Ime Salvador je prvo bilo dato njegovom bratu, koji je devet meseci pre Salvadorovog rođenja umro. Sve do rođenja njegove sestre Ana Marije, Salvador je bio jedino dete u porodici. Zbog gradskog društva i vaspitanja koje je stekao od oca, uglednog notara, kod Dalija se javila želja za sigurnošću i disciplinom, što mu je kasnije bilo veoma važno u životu.

Opširnije...


Ostale izabrane biografije
uredi

 

Đaume I od Aragona (kat. Jaume d'Aragó; šp. Jaime I de Aragón) poznat još i kao Đaume Osvajač (kat. Jaume el Conqueridor; šp. Jaime el Conquistador), rođen je u Monpeljeu, 2. februara 1208. godine, a umro je u Valensiji 27. jula 1276. godine. Bio je kralj Aragona i Valensije (1239-1276) i Majorke (1229-1276), kao i grof od Barselone i katalonski princ (1213-1276) i gospodar Monpeljea (1219-1276) i drugih feuda u Oksitaniji. Bio je sin Perea Katoličkog i Marije od Monpeljea.

Prema legendi, Đaume je bio začet na veoma neobičan način. Pošto su se njegovi roditelji veoma loše slagali, postojao je strah da će presto ostati bez naslednika, te su se aragonski plemići dosetili i skovali plan kako da na prevaru dođu do naslednika. Rekoše kralju Pereu da će mu dovesti novu ljubavnicu, koja je u stvari bila njegova sopstvena žena Marija. Jedne noći su Mariju odveli u Pereove odaje pod okriljem mraka, te tako oni provedoše celu noć zajedno i začeše Đaumea. Kada se rodio, kraljica je naredila da se zapali 12 sveća, po jedna za svakog apostola, odredivši da će dati ime sinu po onom apostolu čija sveća se poslednja ugasi, što se desilo sa svećom svetog apostola Jakova (na katalonskom, Đaume), te mladi princ tako dobi ime.

Opširnije...

Ostale izabrane biografije
uredi

 

Karlo I od Španije, španski kralj, takođe je bio i car Svetog rimskog carstva pod imenom Karlo V od Austrije ili Karlo V Habzburški. Međutim, iako je bio rođen i odgajan u Flandriji, više vremena je provodio u Španiji dok je Sveto rimsko carstvo ostavio na upravu svom bratu Fernandu, u čiju će korist 1556. abdicirati i ustupiti mu langobardsku gvozdenu krunu, čime će Fernando ili Ferdinand Habsburški postati Ferdinand I, Sveti rimski car.

Rođen je 24. feberuara 1500. u gradu Gentu u Belgiji, a umro je 21. septembra 1558. u Španiji. Bio je sin Huane Lude i Filipa Lepog, i unuk Maksimilijana I od Austrije i Marije od Burgundije sa očeve strane, od kojih je nasledio Holandiju, Austriju i pravo na presto Svetog rimskog carstva. Sa majčine strane, bio je unuk Katoličkih kraljeva, Izabele I od Kastilje i Fernanda II od Aragona (dinastija Trastamara), od kojih je nasledio kastiljanski i aragonski presto, Napulj, Siciliju, Zapadne Indije (američke kolonije), i Kanarska ostrva.

opširnije...

Ostale izabrane biografije
uredi

 

Fransisko Hose de Goja i Lusijentes (šp. Francisco Jose de Goya y Lucientes) (rođen 30. marta 1746 u Fundetodosu, Španija - umro 16. aprila 1828, u Bordou, Francuska), bio je veliki španski slikar, crtač i grafičar. Njegovo djelo je ogledalo španske istorije vremena u kojem je živio. Kasnije će snažno uticati na umjetnike 19. i 20. vijeka. U seriji grafika pod imenom Užasi rata (šp. Los desastres de la guerra, 1810-14), Goja prikazuje ratne tragedije uzrokovane Napoleonovom invazijom na Španiju. Među najpoznatijim Gojinim slikama su Gola maja (šp. Maja desnuda) i Obučena maja (šp. Maja vestida), obe iz perioda od 1800. do 1805. godine, (danas u Muzeju Prado u Madridu). Zapravo, originalno ime slika su Ciganke (šp. Gitanas) jer su pod tim imenom figurirale na spisku Manuela Godoja, koji je bio njihov prvi vlasnik. Ime "maja" pod kojim su danas poznate, duguju Inkviziciji, koja ih je tako nazvala zbog očigledne smelosti i drskosti koju slike poseduju. Španska reč maja (čita se: „maha“), je kolokvijalni pojam koji se u Gojino doba koristio u Španiji za žene nižeg staleža koje su imale preslobodno i provokativno ponašanje sa muškarcima.

Dalje...


Ostale biografije
uredi

Avgust

uredi
 

Pedro Almodovar (šp. Pedro Almodóvar; Sijudad Real, 25. septembar 1949) je španski filmski reditelj, scenarista i producent. Njegove filmove karakterišu izuzetno složene priče, elementi pop kulture, popularna muzika, satirični humor, jake boje i blještav dekor, a najviše se bavi temama kao što su želja, strast, porodica i lični identitet. Almodovar je sa svojim mlađim bratom Avgustinom osnovao produkcijsku kuću El Deseo (El Deseo S.A.), a 2001. godine izabran je za počasnog člana Američke akademije za nauku i film. Sledeće godine je dobio Oskara za najbolji originalni scenario za film Pričaj s njom.

Almodovar je svetsku slavu stekao filmovima Visoke potpetice, Loše vaspitanje, Sve o mojoj majci, Vrati se i Prekinuti zagrljaji. Ova ostvarenja su ga učinila najslavnijim španskim rediteljem svoje generacije i jednim od najistaknutijih figura evropskog filma.

opširnije...

Ostale izabrane biografije
uredi

Septembar

uredi
 
Ernando de Soto

Ernando de Soto (šp. Hernando de Soto) (Ekstremadura 1496. ili 150021. maj 1542, Misisipi u Arkanzasu) je bio španski moreplovac, istraživač i konkistador. Imao je značajnu ulogu u osvajanju Paname, Nikaragve i Perua zajedno sa Fransiskom Pizarom. Njegov najveći poduhvat je ekspedicija u severnu Ameriku, današnje SAD, gde je otišao u potragu za Eldoradom.

Tačan datum rođenja Ernanda de Sota nije poznat. On sam je 1535. govorio da mu je oko 35 godina, a 1536. tvrdio je da mu je oko 40 godina. Već kao 14-godišnjak je, zahvaljujući dobrim porodičnim vezama, otišao u Novi svet. De Soto je bio drugorođeni sin, od četvoro dece idalga Fransiska Mendeza de Sota (šp. Francisco Méndez de Soto) i Leonore Arijas Tinoko (šp. Leonor Arias Tinoco). De Soto je znao da ne može računati na svoju porodicu što se materijalne potpore tiče, pa je pošao "trbuhom za kruhom". Pomogao mu je rođak Pedro Ruiz de Soto (šp. Pedro Ruíz de Soto), poznati učesnik u rekonkisti Sevilje (šp. Sevilla).

Dalje...


Ostale biografije
uredi

Oktobar

uredi
 
Pogubljenje Brunhilde. Gravura iz 1883. godine

Brunhilda od Austrazije je bila kraljica franačke Austrazije i vizigotska princeza (Toledo, 543.Renev, 613), kćerka vizigotskog kralja Atanagilda i njegove žene Gosvinte. Udala se za franačkog kralja Austrazije, Zigeberta I, sina franačkog kralja, Hlotara I. Učestvovala je u sukobima i ratovima protiv Neustrije, izazvanim ubistvom njene sestre, Galsvinte, žene Hilperiha I, neustrijskog kralja. Bila je regent Austrazije i Burgundije. Iako s početka njene vladavine poznata kao liberalna vladarka i veliki političar, Brunhilda je kasnije postala sinonim surovosti i škrtosti.

Dalje...


Ostale biografije
uredi

Novembar

uredi
 
Fransesk Ferer

Fransesk Ferer i Gvardija (kat. Francesc Ferrer i Guàrdia) ili Fransisko Ferer i Gvardija (šp. Francisco Guardia y Ferrer) , rođen 10. januara 1859. - umro 12. oktobra 1909.) je katalonski slobodarski pedagog i osnivač pokreta modernih škola. .

Dalje...


Ostale biografije
uredi

Decembar

uredi
 
Fransisko Franko

Fransisko Franko (šp. Generalissimo Francisco Franco; puno ime: Francisco Paulino Hermenegildo Teódulo Franco y Bahamonde; Ferol, 4. decembar 1892Madrid, 20. novembar 1975) je bio diktator i šef španske države (u nekim delovima Španije od 1936, a na celoj teritoriji od 1939) sve do smrti 1975. godine. Poznat pod nadimkom „Vođa Španije“ (šp. Caudillo de España), službeno: „Vođa Španije po milosti Božijoj” (šp. Caudillo de España por la gracia de Dios), predsedavao je autoritarnom vladom Španije posle Španskog građanskog rata.

Rođen je u gradiću Ferol, u mornaričkoj porodici i sam je želeo da stupi u mornaricu ali se ipak uključio u pešadiju. U vojsci je brzo napredovao i sa 32 godine postao je najmlađi general u Evropi. Postao je direktor Vojne akademije u Saragosi, nakon čijeg zatvaranja je došao u sukob sa republikanskim vlastima. Istakao se gušenjem levičarskih ustanaka u Španiji 1934.

Nakon što je 1936. vladu formirao levičarski Narodni front, došlo je do nemira širom zemlje. Franko se pridružio grupi oficira koji su se spremali da izvrše vojni puč i preuzmu vlast. Puč koji je trebalo da bude izvršen 18. jula nije uspeo i prerastao je u Španski građanski rat. Franko je uspeo da se nametne kao vođa pobunjenika i da dobije pomoć Trećeg rajha i Italije. Posle tri godine Frankovi nacionalisti su dobili rat. Franko je zaveo diktaturu, proglasio monarhiju, a sebe imenovao za regenta.

Tokom [[Drugi svetski

Dalje...


Ostale biografije
uredi