Proleterski bataljon Bosanske krajine
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Proleterski bataljon Bosanke krajine formiran je 3. marta 1942. godine u Čelincu od Kozarske i Podgrmečke proleterske čete i Drvarskog proleterskog voda. Na dan formiranja imao je 256 boraca, naoružanih sa 235 pušaka i 20 puškomitraljeza.
Proleterski bataljon Bosanske krajine | |
---|---|
![]() Jugoslovenska partizanska zastava | |
Postojanje | 3. mart 1942. Mesto formiranja: Čelinac |
Jačina | 256 boraca |
Deo | Narodnooslobodilačke partizanske i Dobrovoljačke vojske Jugoslavije |
Komandanti | |
Komandant | Zdravko Čelar |
Politički komesar | Esad Midžić |
Komandant bataljona bio je Zdravko Čelar, a politički komesar Esad Midžić, narodni heroji.
Prema prvobitnoj zamisli Vrhovnog komandnta NOP i DVJ Josipa Broza Tita, Proleterski bataljon Bosanske krajine je trebalo da uđe u sastav Prve proleterske udarne brigade, kao njen sedmi bataljon. Bataljon je odmah po formiranju krenuo u istočnu Bosnu u susret Prvoj proleterskoj brigadi, ali je zbog napada četničkih snaga i slabljenja uticaja Narodnooslobodilačkog pokreta u centralnoj Bosni, zadržan na tom terenu.
Borbeni put Proletrskog bataljona
urediU prvim akcijama bataljon je delovao po četama. Na pojedinim pravcima njegove čete predstavljale su osnovnu udarnu snagu mesnih partizanskih jedinica u srednjoj Bosni. Jedna od prvih akcija bila je razbijanje čete folksdočjerskog bataljona Windhorst 30. marta 1942. godine u selu Nožičkom, kod Prnjavora.
Već sutradan je, napadom na Štab Četvrtog krajiškog partizanskog odreda i bolnicu u selu Jošavki, počela serija četničkih pučeva u srednjoj Bosni. Operativni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Bosanske krajine je zbog toga, umesto da ga po naređenju Glavnog štaba NOP odreda Bosne i Hercegovine uputi prema istočnoj Bosni u Zenički kraj, zadržao Bataljon i dalje u srednjoj Bosni, gde je, u aprilu i maju 1942. godine, vodio teške borbe protiv četnika, posebno kod sela Čečave, Crnog vrha, Karača, Pojezne, Pribnića i Jošavke, a protiv ustaša, domobrana i nemačkih jedinica u selu Rankovićima, 11. juna, na Crnom vrhu, od 18. do 20. juna, kod Teslića, Kotor Varoši, Banje Luke i Prnjavora.
Četnički podrivanjem rasturen je veći deo jedinica Četvrtog krajiškog partizanskog odreda, pa je Proleterski bataljon iscrpljen i usamljen u borbi protiv brojno nadmoćnijih četnika, pokušao noću između 31. maja i 1. juna 1942. godine da se preko reke Vrbasa prebaci na Kozaru, ali mu to nije uspelo. Bataljon je 6. juna 1942. godine, bio okružen u Donjoj Lepenici na južnim padinama planine Motajice i u ogorčenoj borbi protiv folksdojčerskog bataljona Princ Eugen, delova četničkog Borjanskog odreda i voda domobrana, izgubio 105 boraca, među kojima i većinu rukovodilaca. Posle proboja iz okruženja, na vrhu planine Motajice okupilo se svega 118 boraca.
Noću 14/15. juna Proleterski bataljon se prebacio preko reke Save u Slavoniju, gde je preko četiri meseca dejstvovao u sastavu Treće operativne zone NOV i PO Hrvatske. U Slavoniji, na Bilogori i u Podravini, bataljon je samostalno ili u sadejstvu sa slavonskim partizanskim jedinicama i Banijskom proleterskom četom učestvovao u mnogim borbama: za Bučko Kamensko, 21. juna; Miokovićevo, 29. juna i 27/28. avgusta; Sirač, 11. jula; Radlovac, 5. avgusta; petrolejske izvore u Gojlu, 6. septembra; Veliku Mlinsku, 10/11. septembra; Pitomaču, 18/19. septembra; Grubišino Polje, 28. septembra; Španovicu, 5. oktobra i kod Markovca, 10. oktobra 1942. godine.
Noću 21/22. oktobra 1942. godine Proleterski bataljon se prebacio preko reve Save pravo na planinu Prosaru, a zatim na Kozaru. Do uspostavljanja veze sa Petom krajiškom kozarskom udarnom brigadom na Karanu, izvršio je do kraja oktobra još nekoliko akcija, a potom se prebacio u Lušci Palanku, sedište Operativnog štaba NOP odreda Bosanske krajine, gde je dobio kolektivno odsustvo, a sredinom novembra 1942. godine je rasformiran. Njegovo ljudstvo, 87 boraca (svega trećina sastava - ostali poginuli), popunilo je jedinice Prvog bosanskog narodnooslobodilačkog udarnog korpusa.
Narodni heroji Proleterskog bataljona Bos. krajine
urediNeki od boraca Proleterskog bataljona Bosanske krajine, koji su proglašeni za narodne heroje:
- Stanko Vukašinović, borac bataljona
- Esad Midžić, politički komesar bataljona
- Branko Tubić, borac bataljona
- Husein Hodžić, komandant bataljona
- Zdravko Čelar, komandant bataljona
Literatura
uredi- Vojna enciklopedija (knjiga sedma). Beograd 1974. godina