Rade Drainac
Radojko Jovanović (umetničko ime Rade Drainac; Trbunje kod Blaca, 4. ili 26. avgust 1899 — Beograd, 1. maj 1943) bio je srpski pesnik,[1] predstavnik kosmopolitske struje u srpskoj poeziji između Prvog i Drugog svetskog rata. Stvarao je kao deo modernističnih težnji (Apoliner, Sendrar).
Rade Drainac | |
---|---|
Puno ime | Rade Drainac |
Datum rođenja | 26. avgust 1899. |
Mesto rođenja | Trbunje kod Blaca, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 1. maj 1943.43 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, Okupirana Srbija |
Biografija
urediDrainac je rođen u siromašnoj porodici[2] u selu Trbunju u Toplici,[3] učio školu u Kruševcu i Francuskoj[4] Godine 1922. pokrenuo je časopis Hipnos.[5] Prvu knjigu pesama pod nazivom `Afroditin vrt` štampao je 1921. godine u Prokuplju u samo tri primerka.[6][7]
Od 1926. živeo je u Parizu, gde je svirao violinu kao pratnja uz neme filmove.[4] Usled bolesti, vratio se u Srbiju. U međuratnom periodu bio je novinar.[1] Kao novinar lista Pravda putovao je i pisao iz većine država Balkana, Rusije, Francuske, Poljske, Grčke, Rumunije, Letonije, Švedske i sa Bliskog istoka.[8]
Njegove novinarske putopisne reportaže realizovane između dva svetska rata sadrže estetske intencije u žanru.[9]
Po mobilizaciji, učestvovao je u borbama oko Užica. Pod optužbom da je komunista,[2] krajem 1941. su ga uhapsili četnici, ali bio je pušten na molbu viđenijih Topličana.[10]
Od 1942. boravio je u sanatorijumu kod Soko Banje, gde ga je povremeno posećivao Ivo Andrić. Sa tuberkulozom u poodmaklom stadijumu, vratio se u Beograd, u Državnu opštu bolnicu, gde je umro 1. maja 1943.[11][12]
Drainac je bio poznat i kao boem.[5] Govorio je francuski jezik.[13]
Kao siromah, sahranjen je o državnom trošku, na Novom groblju, uz recitaciju njegove pesme „Nirvana” od strane glumca Milivoja Živanovića.
Nasleđe
urediU Prokuplju se nalazi bista Drainca.[14] U Udruženju književnika Srbije u Beogradu (Francuska 7), postavljen je bareljef sa njegovim likom, septembra 2013. godine.[15] Po njemu su nazvani Narodna biblioteka „Rade Drainac“ Prokuplje i Nagrada Drainac.[16][17]
Književnik Ivan Ivanović je napisao dve knjige posvećene Draincu. Po njemu je nazvana OŠ „Rade Drainac” Beograd.[18]
Istoričar književnosti i univerzitetski profesor Jovan Deretić opisao je Drainca kao ”gradskog pesnika” i sa kritičkog stanovišta je pisao pozitivno o njegovom radu.[5]
Dela
uredi- 1920. Modri smeh, Beograd[19]
- 1921. Afroditin vrt, Prokuplje[20]
- 1923. Erotikon, Beograd[21]
- 1923. Voz odlazi, Beograd[22]
- 1926. Dve avanturističke poeme (sa Moni de Bulijem), Beograd[2]
- 1926. Lirske minijature, Skoplje[2]
- 1928. Bandit ili pesnik, Beograd[2]
- 1929. Srce na pazaru, Beograd[2]
- 1930. Španski zid i naša ljubav, Beograd[2]
- 1930. Banket, Beograd[2]
- 1934. Rasvetljenje, Beograd[2]
- 1935. Dragoljub Jovanović ili seljački Napoleon, Beograd[2]
- 1938. Ulis, Beograd[2]
- 1938. Osvrti, Beograd[2]
- 1938. Čovek peva, Beograd[2]
- 1940. Dah zemlje, Beograd[2]
- Posthumno objavljena
Reference
uredi- ^ a b Jugoslovenski književni leksikon (2. izd.). Novi Sad: Matica srpska. 1984. str. 163.
- ^ a b v g d đ e ž z i j k l lj m „Rade Drainac Biografija”. Biografija.org (na jeziku: srpski). 2018-11-21. Pristupljeno 2020-12-28.
- ^ Boško Novaković (1971). Živan Milisavac, ur. Jugoslovenski književni leksikon [Yugoslav Literary Lexicon] (na jeziku: srpskohrvatski). Novi Sad (SAP Vojvodina, SR Serbia): Matica srpska. str. 101, 102.
- ^ a b „Rade Raka Drainac: Bandit ili pesnik boemskog Beograda | Ko je bio...”. 011info - najbolji vodič kroz Beograd (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-28.
- ^ a b v „Jovan Deretic: Kratka istorija srpske knjićevnosti”. www.rastko.rs. Pristupljeno 2020-12-28.
- ^ „www.glas-javnosti.co.yu”. arhiva.glas-javnosti.rs. Pristupljeno 2021-08-20.
- ^ https://www.juznevesti.com. „Biblioteka obeležava 100 godina od štampanja prve knjige u Prokuplju”. Južne vesti (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-08-20.
- ^ Lazarević, Velibor (2013). „Rade Drainac - Sedam decenija posle”. Materijalna I Duhovna Kultura Kosova I Metohije: 74.
- ^ Duvnjak Radić, Žaklina (2018). Estetika novinarske putopisne reportaže u međuratnoj srpskoj književnosti. Novi Sad: Filozofski fakultet, Univerzitet u Novom Sadu. str. 8.
- ^ „Novinska agencija Beta”. Novinska agencija Beta (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 20. 08. 2021. g. Pristupljeno 2021-08-20.
- ^ "Srpski narod", 8. maj 1943
- ^ Lazarević, Velibor (2013). „Rade Drainac - Sedam decenija posle”. Materijalna I Duhovna Kultura Kosova I Metohije: 78, 79.
- ^ „RTS :: Svet poznatih :: Lepe žene su zaposedale srce Radeta Drainca, ali jedna ga je zauvek osvojila”. rts.rs. Pristupljeno 2024-05-28.
- ^ Borisavljević, D. „Kalemegdan čeka Drainca”. Politika Online. Pristupljeno 2020-12-28.
- ^ Bareljef Radetu Draincu („Večernje novosti“, 16. septembar 2013)
- ^ „POČETNA STRANA - Narodna biblioteka "Rade Drainac" Prokuplje”. www.bibliotekaprokuplje.org.rs. Pristupljeno 2020-12-28.
- ^ https://www.juznevesti.com. „Drainčevi susreti pesnika”. Južne vesti (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-28.
- ^ „OŠ " RADE DRAINAC " Palilula, Beograd”. osradedrainacpalilula.nasaskola.rs. Arhivirano iz originala 24. 11. 2020. g. Pristupljeno 2020-12-28.
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Modri smeh :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-28.[mrtva veza]
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Afroditin vrt :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-28.[mrtva veza]
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Erotikon :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-28.[mrtva veza]
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Voz odlazi :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-28.[mrtva veza]
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Azil za beskućnike ili univerzalna radionica mrtvačkih sanduka Rusin a.d. :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-28.[mrtva veza]
- ^ Maribor, IZUM-Institut informacijskih znanosti. „Plamen u pustinji & Pisma ljubavi :: COBISS+”. plus.sr.cobiss.net (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2020-12-28.[mrtva veza]
- ^ „SABRANA DELA RADA DRAINCA”. www.knjizara.zavod.co.rs. Pristupljeno 2020-12-28.
Spoljašnje veze
uredi- Rade Drainac (www.blace.org.rs)
- Narodna biblioteka „Rade Drainac“ Prokuplje: „Bibliografija Radeta Drainca“, pristupljeno 28. marta 2013.
- Biblioteka prokuplje, biografija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. avgust 2014), pristupljeno 02.08.2014.