Rejkjavik (isl. Reykjavíkurborg) je glavni i najveći grad Islanda. Ovaj grad je najseverniji glavni grad na svetu. Smešten je na jugozapadu Islanda u zalivu Faksagloji na Atlantskom okeanu. Rejkjavik se prostire duž poluostrva sa pogledom na planine i Atlantski okean. Grad se prostire na površini većoj od 200 km² i još uvek se širi.[2] U gradu živi oko 140.000 ljudi (2023). U široj gradskoj zoni živi oko 248.000 stanovnika, što čini oko 65% stanovništva Islanda.

Rejkjavik
isl. Reykjavíkurborg
Rejkjavik
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Island
Osnovan870.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2023.139.875
 — gustina510 st./km2
Aglomeracija247.590
Geografske karakteristike
Koordinate64° 09′ 00″ S; 21° 56′ 00″ Z / 64.15° S; 21.933333° Z / 64.15; -21.933333
Površina273[1] km2
Rejkjavik na karti Islanda
Rejkjavik
Rejkjavik
Rejkjavik na karti Islanda
Ostali podaci
GradonačelnikDagur B. Egertson
Veb-sajt
rvk.is

Geografija uredi

 
Mapa Rejkjavika

Rejkjavik se nalazi na jugozapadu Islanda. Najbogatiji je i najveći grad Islanda. Obalno područje Rejkjavika odlikuju poluostrva, moreuzi, uvale i ostrva.

Tokom ledenog doba, veliki glečer je prekrio pojedine delove grada. Ostali delovi grada su bili pod vodom. Na kraju ledenog doba, za vreme toplog perioda, neke planine su bile ostrva. Visina nivoa mora može se prepoznati po sedimentnim stenama i po ostacima školjki. Tada je nivo mora bio veći za 43 m nego što je sada. Neka brda kao što je Okshjulib su okarakterisana kao ostrva. Planine su izgledale kao krateri ugašenih vulkana koji su bili aktivni tokom ledenog doba.

Nakon ledenog doba, glečer se povlači i područje gde se danas nalazi grad dobija današnji geografski izgled. Rejkjavik je nastavio da se oblikuje čestim zemljotresima i vulkanskim erupcijama. Primer vulkanske erupcije je erupcija koja se dogodila pre 4.500 godina, kada je lava iz Blajfjol planine došla do mora u uvali Elibavogur.

Najveća reka koja teče kroz Rejkjavik je Elliba, koja je jedna od neplovnih reka. Reka Elliba se na islandskom jeziku govori u množini zato što se neposredno pre ušća deli. Elliba možda nije plovna reka, ali je jedno od najpoznatijih lovišta lososa u Evropi. Najviša planina u blizini Rejkjavika je Esja, visoka je 914 m.

Klima uredi

 
Pogled na grad

Klima je pretežno okeanska, a grad se nalazi na severnom obodu u umerenoj zoni.

Zime su uobičajene, ali temperature ne padaju preterano nisko zato što sa mora dolaze tople Golfske struje.

Leta nisu preterano topla, temperature nikada ne idu previše visoko. Rejkjavik nije posebno mokar grad, ali u proseku 148 dana godišnje pada kiša. Suše su jako retke iako se znaju pojaviti u preterano toplim letima. Proleće je najsunčanije godišnje doba. Godišnje ima oko 1.300 sunčanih sati.

Klima Rejkjavika, 1981–2010 normale, ekstremi 1949–sadašnjost
Pokazatelj \ Mesec .Jan. .Feb. .Mar. .Apr. .Maj. .Jun. .Jul. .Avg. .Sep. .Okt. .Nov. .Dec. .God.
Apsolutni maksimum, °C (°F) 10,7
(51,3)
10,2
(50,4)
13,0
(55,4)
14,7
(58,5)
20,6
(69,1)
22,4
(72,3)
25,7
(78,3)
24,8
(76,6)
18,5
(65,3)
15,7
(60,3)
12,6
(54,7)
12,0
(53,6)
25,7
(78,3)
Maksimum, °C (°F) 2,5
(36,5)
2,8
(37)
3,4
(38,1)
6,1
(43)
9,7
(49,5)
12,4
(54,3)
14,2
(57,6)
13,6
(56,5)
10,9
(51,6)
7,0
(44,6)
4,2
(39,6)
3,1
(37,6)
7,5
(45,5)
Prosek, °C (°F) 0,1
(32,2)
0,1
(32,2)
0,6
(33,1)
3,0
(37,4)
6,6
(43,9)
9,5
(49,1)
11,2
(52,2)
10,7
(51,3)
8,0
(46,4)
4,4
(39,9)
1,9
(35,4)
0,6
(33,1)
4,7
(40,5)
Minimum, °C (°F) −2,4
(27,7)
−2,4
(27,7)
−1,9
(28,6)
0,5
(32,9)
3,8
(38,8)
7,0
(44,6)
8,8
(47,8)
8,4
(47,1)
5,7
(42,3)
2,2
(36)
−0,5
(31,1)
−1,8
(28,8)
2,3
(36,1)
Apsolutni minimum, °C (°F) −19,7
(−3,5)
−17,6
(0,3)
−16,4
(2,5)
−16,4
(2,5)
−7,7
(18,1)
−0,7
(30,7)
1,4
(34,5)
−0,4
(31,3)
−4,4
(24,1)
−10,6
(12,9)
−15,1
(4,8)
−16,8
(1,8)
−19,7
(−3,5)
Količina padavina, mm (in) 83,0
(3,268)
85,9
(3,382)
81,4
(3,205)
56,0
(2,205)
52,8
(2,079)
43,8
(1,724)
52,3
(2,059)
67,3
(2,65)
73,5
(2,894)
74,4
(2,929)
78,8
(3,102)
94,1
(3,705)
843,3
(33,201)
Dani sa padavinama (≥ 1.0 mm) 13,3 12,5 14,4 12,2 9,8 10,7 10,0 11,7 12,4 14,5 12,5 13,9 148,3
Relativna vlažnost, % 78,1 77,1 76,2 74,4 74,9 77,9 80,3 81,6 79,0 78,0 77,7 77,7 77,8
Sunčani sati — mesečni prosek 20 60 109 164 201 174 168 155 120 93 41 22 1.326
Izvor: Icelandic Met Office (precipitation days 1961–1990)[3][4][5]

Istorija uredi

Grad, odnosno naselje osnovao je vikinški starosedelac Ingolfur Arnarson 874. godine. Osnivanje grada opisano je u knjizi Landnaama, koja se još naziva i Knjiga naseljavanja. Arnarson je rekao da se za mesto naseljavanja odlučio pomoću tradicionalne vikinške metode; bacio je par drvenih delova stolice vikinškog vođe u okean, a kada je video obalu naselio je mesto gde je more izbacilo drvene delove. Naselje je dobilo ime „Rejkjavik“ što u islandskom znači „dimni zaliv“ jer su se u njegovoj blizini nalazili termalni izvori i gejziri.[6] Kasnije je naselje napredovalo zahvaljujući avgustinijanskom redu i manastiru koji je sagrađen na obližnjem ostrvu 1226. godine.

Rejkjavik se ne spominje u istorijskim izvorima sve do 18. veka. Mnogo godina Rejkjavik bio obična varošica, sve dok se kraljevski blagajnik Skula Magnuson nije zainteresovao i otvorio radionice za preradu drveta.

Polovinom 18. veka mesni preduzetnik je hteo da raširi privredu i laku industriju. U 18. veku u gradu je bila izgrađena hrišćanska katedrala i grad se razvijao kao trgovačko i primorsko središte. 1750-ih nekoliko manjih preduzetnika udružilo se i osnovalo prerađivačku industriju vune. To je predstavljalo ekonomski preokret u razvoju Rejkjavika. Ostale važne delatnosti tog vremena: ribolov, prerada rude sumpora, poljoprivreda i brodogradnja. Rejkjavik je tek 1786. godine stekao status grada, pa se ta godina slavi kao godina osnivanja.

U 19. veku dolazi do želje za nezavisnošću, islandski parlament "Alting" ponovo je uspostavljen u Rejkjaviku iako su Danci bili protivnici istog. Uspostavljanje parlamenta označilo je da je Rejkjavik postao glavni grad Islanda. Od 1904. godine grad je dobio zvanje glavnog grada ostrva a 1911. godine je osnovan univerzitet. Island je konačno postao samostalan kada je 1. decembra 1918. godine postao suverena država pod danskom krunom — Islandska kraljevina.

Drugi svetski rat uredi

U jutro 10. maja 1940. godine, nakon nemačke okupacije Danske, četiri britanska ratna broda doplovila su do Rejkjavika i zauzela luku. Za nekoliko sati Rejkjavika je okupiran bez otpora domaćeg stanovništva. Čak su vozači kamiona pomogli okupatorima. Islandska vlada je primila mnogo zahteva od britanske vlade, ali ih je stalno odbijala. Ipak za vreme Drugog svetskog rata britanski i američki vojnici su sagradili bazu u Rejkjaviku. Broj vojnika je bio jednak broju domaćeg stanovništva. Ekonomske posledice bile su vrlo pozitivne jer je dolaskom britanskih i američkih trupa izgrađen aerodrom Rejkjavik koji je i danas u upotrebi. Otvaranjem aerodroma otvorena su mnoga radna mesta, broj stanovnika se povećao i Rejkjavik je od sela postao najveći grad na Islandu.

Posleratno stanje i razvoj uredi

U posleratnim godinama Rejkjavik beleži vidljiv razvoj. Stanovništvo se seli iz seoskih predela Islanda i dolazi u Rejkjavik, usled poboljšanja kvaliteta života. Mladi ljudi dolaze u Rejkjavik, da žive „Rejkjaviški san“. 1972. godine Rejkjavik je bio domaćin svetskog prvenstva u šahu između Bobija Fišera i Borisa Spaskog. U poslednje dve decenije 20. veka Rejkjavik je postao značajan član globalne zajednice. 1986. godine održan je rejkjaviški samit između Ronalda Regana i Mihaila Gorbačova.

Stanovništvo uredi

Rejkjavik je najmnogoljudniji grad na Islandu. Današnji Rejkjavik je grad sa doseljenicima iz najmanje 100 zemalja. Najčešće etničke manjine su Danci, Filipinci i Poljaci.

U 2009. godini stranci su činili 8% ukupnog broja stanovnika. Pored imigrantskih stanovnika grad nedeljno poseti hiljade turista, studenata i drugih privremenih stanovnika nedeljno. Brojni ljudi dolaze u Rejkjavik zbog boljeg obrazovanja.

Područje šireg Rejkjavika čini šest opština. Najviše ljudi živi u opštini Kopavogur, a najmanje u Seltjarnesu.

Privreda uredi

 
Luka Rejkjavika

Rejkjavik je ekonomski centar Islanda.[7] Poslednjih deset godina u Rejkjaviku otvoren je veliki broj kompanija i tri velike banke.

Rejkjavik je bio u središtu ekonomskog rasta Islanda i kasnijih ekonomskih kontrakcija tokom 2000-ih, perioda tokom koga je u stranim medijima nazivan „Nordijskim tigrom”,[8][9][10] Ekonomski procvat doveo je do naglog građevinskog porasta, velikih projekata preuređenja poput koncertne dvorane Harpa, konferencijskog centra i drugih. Mnogi od ovih projekata zaustavili su se u sledećem ekonomskom padu 2008. godine.

Saobraćaj uredi

Znamenitosti uredi

Najistaknutije znamenitosti Rejkjavika jesu zgrade Islandskog univerziteta, Nacionalni muzej i Gradski muzej na otvorenom.

Takođe, vrlo istaknute znamenitosti su jezerce Tjornin u samom centru grada i zgrada Islandskog parlamenta.

U gradu su česte male fontane i stilizovana jezerca. Rejkjavik ima veliki broj bazena, a posebna atrakcija je Plava laguna koja se nalazi 50 km od glavnog grada .[11] Pet minuta brodom od Islanda nalazi se ostrvo Videj. To je divlje ostrvo koje je raj za ptice i cveće, jer nije bilo naseljeno sve do 40-ih godina 20. veka. Na ostrvu se, takođe, nalazi i najstarija zgrada u Rejkjaviku koja je sagrađena 1752. godine.

Perlan je sigurno jedna od najpoznatijih zgrada Rejkjavika. Ova multifunkcionalna zgrada je ujedno i restoran i vidikovac. Sa balkona se vidi Rejkjavik i luka. Postavljeni teleskopi imaju informacije na engleskom, francuskom, norveškom ili nemačkom jeziku, pa se može čuti kratka priča o mestu na jeziku koji ste odabrali.

Poznate ličnosti uredi

Fudbalski klub uredi

Partnerski gradovi uredi

Reference uredi

  1. ^ „Vísindavefurinn: Hvað er Reykjavík margir metrar?”. Vísindavefurinn. Arhivirano iz originala 05. 10. 2015. g. Pristupljeno 1. 8. 2015. 
  2. ^ „Reykjavík Capital Area”. Arhivirano iz originala 16. 1. 2013. g. Pristupljeno 19. 2. 2013. 
  3. ^ „Montly Averages for Reykjavík”. Icelandic Meteorological Office. Pristupljeno 9. 9. 2017. 
  4. ^ „Annual Averages for Reykjavík”. Icelandic Met Office. Pristupljeno 14. 2. 2016. 
  5. ^ „Reykjavík 1961-1990 Averages”. Icelandic Meteorological Office. Pristupljeno 14. 2. 2016. 
  6. ^ "Zaliv dima"
  7. ^ „Vísindavefurinn: Af hverju varð Reykjavík höfuðstaður Íslands?”. Vísindavefurinn. Arhivirano iz originala 13. 08. 2015. g. Pristupljeno 1. 8. 2015. 
  8. ^ Surowiecki, James (21. 4. 2008). „Iceland's Deep Freeze”. The New Yorker. Arhivirano iz originala 2. 3. 2012. g. Pristupljeno 17. 2. 2012. 
  9. ^ Kvam, Berit (19. 6. 2009). „Iceland: light at the end of the tunnel?”. Nordic Labour Journal. Arhivirano iz originala 3. 1. 2012. g. Pristupljeno 17. 2. 2012. 
  10. ^ „Iceland: the boom years”. The Telegraph. 18. 8. 2009. Arhivirano iz originala 15. 5. 2018. g. Pristupljeno 3. 4. 2018. 
  11. ^ Bazeni na Islandu

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi