Slonim
Slonim (blr. Слонім; rus. Слоним) grad u zapadnom delu Republike Belorusije i administrativni centar Slonimskog rejona Grodnjenske oblasti.
Slonim Слонім; Слоним | |
---|---|
![]() Slonimski hram Svetog apostola Andrije | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Oblast | ![]() |
Rejon | Slonimski rejon |
Osnovan | prvi pomen 1252. |
Status grada | 1940. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2012. | 48.795 (procena) |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 53° 04′ 59″ S; 25° 19′ 01″ I / 53.083° S; 25.317° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Poštanski broj | 231800 |
Pozivni broj | +375 1562 |
Registarska oznaka | 4 |
Prema proceni iz 2012. u gradu je živelo 48.795 stanovnika.
Geografija
urediSlonim se nalazi u južnom delu Grodnjenske oblasti na oko 195 km jugozapadno od glavnog grada zemlje Minska, i na oko 143 km jugoistočno od grada Grodna koji je administrativni centar Grodnjenske oblasti. Grad leži na mestu gde se u reku Ščaru uliva njena pritoka Isa. Kroz grad prolazi železnica koja povezuje gradove Baranaviče i Vavkavisk.
Istorija
urediPrema rezultatima arheoloških postoje dokazi o postojanju drevnog naselja na mestu današnjeg Slonima osnovanog još 1036. godine. Prvi pisani pomen o naselju datira iz perioda Ipatevskih letopisa u kojima se 1252. spominje naselje Uslonim ili Vslonim. Toponim verovatno vuče poreklo od staroslovenskih reči koje su označavala utvrđenje ili svojevrsnu barijeru za neprijatelje.[1]
U drugoj polovini XIII veka Slonim postaje delom Velike Kneževine Litvanije. Magdeburško pravo i status poluautonomnog trgovačkog grada dobija 1531. godine.
Nakon treće podele Poljsko-litvanske zajednice 1795. ulazi u sastav Ruske Imperije i postaje središtem istoimene gubernije. Pod ruskom upravom grad je bio sve do 1915. kada je okupiran od strane Nemačke. Na osnovu odredaba mirovnog ugovora iz Rige 1921. postaje delom Poljske i u njenim granicama ostaje sve do 1939. kada je konačno ušao u sastav Belorusije (u to vreme Beloruska SSR).
Pre početka Drugog svetskog rata i nemačke okupacije (koja je trajala od 24. juna 1941. do 10. jula 1944) u gradu je živela značajnija populacija jevrejskog stanovništva. U gradu i okolini postojalo je nekoliko sinagoga i jevrejskih škola (jedna od najstarijih je bila Velika sinagoga sagrađena 1642). Tokom okupacije gotovo celokupna jevrejska populacija je pobijena i raseljena od strane Nacista. Samo u toku jednog dana 14. novembra 1941. Nemci su na obližnjem Petraličevskom brdu streljali oko 10.000 ljudi, od čega su 9.000 bili Jevreji.[2][3] Do drugog masovnog streljanja došlo je tokom aprila 1942. i tada je pobijeno oko 8.000 ljudi. Gotovo sve jevrejske građevine su spaljene, a Velika Sinagoga koja je preživela uništenje danas je u srušenom stanju.
Nakon završetka rata grad je bio u sastavu prvo SSSR, a potom od 1991. i Republike Belorusije.
Stanovništvo
urediPrema proceni, u gradu je 2012. živelo 48.795 stanovnika.
1979. | 1989. | 1999. | 2009. | 2012. |
---|---|---|---|---|
36.659[4] | 45.741[4] | 45.741[4] | 48.970[4] | 48.795[4] |
Međunarodna saradnja
urediGrad Slonim ima potpisane ugovore o međunarodnoj saradnji sa sledećim naseljima i rejonima:
- Toržok (Rusija)
- Nižnjevartovsk (Rusija)
- Sergijev Posad (Rusija)
- Gvardejski rejon Kalinjingradske oblasti (Rusija)
- rejon Severnoje Tušino grada Moskve (Rusija)
- Čehovice Dzjedzice (Poljska)
- Aleksandrov Kujavski (Poljska)
- Teleneštski rejon (Moldavija)
- Ogre (Letonija)
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Srednevekovaя Belorussiя. Slonim, Ružanы
- ^ Lichtenstein, Kalman (1998). "The Ledger of Slonim". Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. avgust 2007) Joanne Saltman.
- ^ Gilbert, Martin (1986). The Holocaust. London: Fontana Press. str. 184—403. ISBN 978-0-00-637194-6.
- ^ a b v g d „BELARUS: Cities & Settlements”. City Population. Pristupljeno 17. 2. 2013.