Smoković je naseljeno mjesto u Ravnim Kotarima, u sjevernoj Dalmaciji. Pripada opštini Zemunik Donji, u Zadarskoj županiji, Republika Hrvatska.

Smoković
Crkva Sv. Đurđa, obnovljena posle rata 1991-1995. godine
Administrativni podaci
DržavaHrvatska
ŽupanijaZadarska
OpštinaZemunik Donji
OblastRavni Kotari
Stanovništvo
 — 2011.Rast 110
Geografske karakteristike
Koordinate44° 07′ 45″ S; 15° 20′ 51″ I / 44.1290808° S; 15.3476178° I / 44.1290808; 15.3476178
Vremenska zonaUTC+1 (CET), ljeti UTC+2 (CEST)
Aps. visina93 m
Smoković na karti Hrvatske
Smoković
Smoković
Smoković na karti Hrvatske
Smoković na karti Zadarske županije
Smoković
Smoković
Smoković na karti Zadarske županije
Ostali podaci
Poštanski broj23222 Zemunik Donji
Pozivni broj+385 23

Geografski položaj uredi

Nalazi se 9 kilometara istočno od grada Zadra, između sela Murvice i Zemunika Donjeg.

Položaj sela na ulazu sa Murvičke strane ima približne geografske koordinate od 44° 8' 32.83" N i 15° 20' 2.67" E, sa nadmorskom visinom od 89 m. Centar sela ima približne geografske koordinate od 44° 7' 45.58" N i 15° 20' 51.30" E, sa nadmorskom visinom od 95 m. Položaj sela na ulazu sa Zemuničke strane ima približne geografske koordinate od 44° 7' 15.40" N i 15° 21' 18.59" E, sa nadmorskom visinom od 91 m.

Istorija uredi

Sa trenutnim informacijama koje se posjeduju, istorija sela Smokovića ide nazad do 16. vijeka, kada je srpska pravoslavna crkva Sv. Georgija osveštana 1567. godine.

Crkva svetog Đurđa u Smokoviću je podignuta 1567. godine. Tokom rata 1992. godine više puta je granatirana od strane hrvatske vojske. Poslije zauzimanja Smokovića 24. januara 1993. godine od strane hrvatske vojske, crkva je potpuno srušena. Parohijski dom i groblje su znatno oštećeni. Crkva svetog Đurđa se nalazila sjeverno od glavnog puta koji je prolazio kroz Smoković, u Bregu. Pored crkve je bio parohijski dom i groblje.

Za seosku slavu, Veliku Gospu litije su iz crkve išle pored parohijskog doma, pravile krug i dolazile na bunar Čirkinju koji je tom prilikom osvećivan.

O drevnosti Smokovića uredi

 
Crkva Sv. Đurđa, prije rata 1991–1995. godine
 
Crkva Sv. Đurđa, srušena 1993. godine

Sami žitelji Smokovića, o tom pitanju, dele se u dve grupe. Jedni vezuju drevnost sela za prvu pomen njihove crkve Sv. Georgija, odnosno Sv. Đurđa, kako je vekovima zovu Smokovićani. Ovu grupu bi mogli nazvati, uslovno, „egzaktna“. Taj podatak možemo naći kod vladike Nikodima Milaša, u njegovom kapitalnom delu „Pravoslavna Dalmacija“[1], a on je opet preuzeo iz „Almanaha“ episkopa S. Končarevića kada je boravio u Kijevu, tadašnja Rusija. Međutim, novije istraživanje nekih Smokovićana, govori da je daleko stariji od ovog uobičajenog mišljenja. U Mletačkim arhivima za godinu 1527, u popisu sela Zadarske komune, i stanovništva u njima, nalazi se Smoković. Tu stoji da Smoković (Smokovich) te godine ima 54 stanovnika.[2] Interesantno je videti u tom popisu, da jedne četvrine tih sela uopšte nema, ili su nestala, ili su se tada drugačije zvala. Jednostavno, burni istorijski događaji, a naročito česti ratovi sa Turcima, su ih zbrisali sa istorijske scene. Ipak, pored svega, Smoković se održao kao cvet na prisojnoj strani.

Sledeće razdoblje kada se Smoković spominje, vezuje se za takozvani Kiparski rat 1570. godine. Tih godina, tih godina Mletačka republika vodi ogorčenu borbu sa Osmanlijama u vezi ostrva Kipar, ali takođe i za Dalmaciju. U svojim provalama, obično sa konjicom, oni su dolazili do samih zidina dalmatinskih gradova a naročito do Zadra, glavnog grada Dalmacije. Na tom putu do Zadra, nalazio se i Smoković, jer je bio deo Zadarske komune. Zato je providur za Dalmaciju (a i ostali glavari Zadra) odlučio da izgradi odbrambenih utvrda oko Zadra. Taj obruč bi obuhvatala sela na severoistočnoj strani, tj. Na strani sa koje su Turci nadirali u Zadar. Zemunik je već imao neku utvrdu, ali je trebalo još više to mesto utvrditi i kaštel uvećati. Zatim, na tom pravcu su još Smoković i Poličnik; U njima je trebalo izgraditi odbrambene kule, ako ne kaštele. Trebalo je brzo i efikasno delovati.[3]

U najdubljoj prošlosti, Smoković se spominje 1450. godine u jednom kupoprodajnom ugovoru; „Radoslav Sarevich de villa Grussi prodaje Milosu Dragoshevichu de villa Smokovich vinograd in villa Opacieselo”.[4] Druga grupa Smokovićana smatra da je Smoković daleko stariji i drevniji, maltene još od Isusa Xrista, a možda i stariji. Oni se u svojim tvrdnjama i teorijama oslanjaju na razne legende koje su čuli od svojih dedova i baka. Ovu bi smo grupu uslovno mogli nazvati „romantičarima“. Drugi njihov izvor „argumenata“ za drevnost Smokovića jesu lokalni toponimi: Grac, Crkvina, i još neki toponimi koji nemaju naziva. Toponimi Grac se nalazi u zapadnim delu Smokovića, gde su danas Rajčevići, od reči grad, deminutiv gradac, a onda ispadanjem srednjeg slova kontrakcijom — grac. To govori da je tu nekad bio grad, ili bar više zgrada koje su seljanima ličile na grad. Međutim niko nikada nije istraživao i iskopavao taj lokalitet, da bi se znalo o kakvom se gradu radi. Drugi njihov lokalitet — Crkvina takođe jasno govori o o karakteru toposa. Mirko Prostran (Bikanov) kada je prekopavao taj lokalitet, naišao je na više grobova i na temelje crkve. Prijavio je to Zavodu za zaštitu spomenika, u Zadru ali oni nisu pokazali neko značajnije interesovanje. Lokalni pravoslavni sveštenik tvrdi da temelji te crkve govore o drevnoj pravoslavnoj crkvi vizantijskog stila.

Treći lokalitet, u Potkraju (severni deo Smokovića, prema Poličniku), takođe krije veliku tajnu o selu, tvrde „romantičari“. Kada je jedan od Jokića iz tog zaseoka kopao temelje za svoju kuću, naišao je na temelje neke starije crkve. On je to, takođe, prijavio zavodu za zaštitu spomenika u Zadru, ali oni ni ovoga puta nisu pokazali nikakvo interesovanje. Seoski pravoslavni sveštenik Jovan Lazičić otišao je blagovremeno da pogleda te iskopine i temelje drevne crkve koja je postojala pre današnje crkve Sv. Đurđa, koja je kasnije podignuta (1567 godine).

Četvrti lokalitet, takođe veoma tajanstven, po „romantičarima“ nalazi se skroz na istoku sela, kod zaseoka Matića, prema Njivicama. Na tom lokalitetu, mnogi Smokovićani su nalazili komadiće građevina (ili više građevina) iz veoma daleke prošlosti. Da se radi zaista velikoj drevnosti, govore i razni novčići koje su tu nalazili. Po opisu tog novca, od nekih seljana, vidljivo je da se radi o rimskom novcu. Neki seljani su imali čitavu zbirku tog novca.[5] Padom Smokovića u Hrvatske ruke, taj novac je nestao. Pored ovih toponima, za koje znaju svi Smokovićani, verovatno postoje i drugi nama za sada (a možda i zauvek) nepoznati. Kada bi se selo podvrglo temeljnom arheološkom istraživanju, možda bi stvarno došli do zadivljujućih rezultata. Možda bi Smokovićani, „romantičari“ istinski slavili i likovali. Ovako — zemlja je ostala i dalje da ćuti.

Stanovništvo uredi

Prema zvaničnom popisu iz 1991. godine, početkom rata u Hrvatskoj, u Smokoviću je živjelo 1.029 stanovnika, 989 Srba, 13 Hrvata, 13 Jugoslovena i 14 ostalih. Na početku rata se taj broj mjenjao, da bi se sa potpisivanjem primirja, sredinom 1992. godine, populacija stabilizovala. Većina mještana bila je u Smokoviću kada je hrvatska vojska ponovo počela sa ratnim dejstvima po ovom kraju januara 1993. godine. Paralelno sa padom Smokovića 24. januara 1993, pala je i populacija. Velika većina ljudi izbjegla je iz sela, a selo razoreno do temelja. Ljeta 2005, ne više od 20 ljudi, mahom starijih, žive na svojim ognjištima u Smokoviću. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, Smoković je imao 50 stanovnika.[6] Na popisu stanovništva 2011. godine, Smoković je imao 110 stanovnika.[7]

Nacionalnost[8] 2011. 2001. 1991. 1981. 1971. 1961. 1953.
Srbi - - 989 904 1.065 1.147 -
Jugosloveni - - 13 92 16 5 -
Hrvati - - 13 9 11 14 -
O stali i nepoznato - - 14 10 15 - -
Ukupno 110 50 1.029 1.015 1.107 1.166 1.133
Demografija[8]
Godina Stanovnika
1953. 1.133
1961. 1.166
1971. 1.107
1981. 1.015
1991. 1.029
2001. 50
2011. 110

Popis 1991. uredi

Na popisu stanovništva 1991. godine, naseljeno mesto Smoković je imalo 1.029 stanovnika, sledećeg nacionalnog sastava:

Popis 1991.‍
Srbi
  
989 96,11%
Jugosloveni
  
13 1,26%
Hrvati
  
13 1,26%
Rusi
  
1 0,09%
Crnogorci
  
1 0,09%
neopredeljeni
  
6 0,58%
nepoznato
  
6 0,58%
ukupno: 1.029

Prezimena uredi

  • Biovica — Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  • Bjelić — Pravoslavci, slave Đurđevdan
  • Višić — Pravoslavci, slave Sv. Nikolu
  • Vranić — Pravoslavci, slave Đurđevdan
  • Gagić — Pravoslavci, slave Sv. Stefana
  • Graovac — Pravoslavci, slave Sv. Nikolu
  • Guša — Pravoslavci, slave Đurđevdan
  • Daničić — Pravoslavci, slave Aranđelovdan
  • Dubroja — Pravoslavci, slave Mitrovdan
  • Đinić — Pravoslavci, slave Sv. Nikolu
  • Jokić — Pravoslavci, slave Sv. Vračeve
  • Kalapać — Pravoslavci, slave Sv. Nikolu
  • Kovačević — Pravoslavci, slave Sv. Nikolu
  • Marić — Pravoslavci, slave Aranđelovdan
  • Maričić — Pravoslavci, slave Sv. Nikolu
  • Matić — Pravoslavci, slave Aranđelovdan
  • Macura — Pravoslavci, slave Aranđelovdan
  • Oliverić — Pravoslavci, slave Sv. Stefana
  • Opačić — Pravoslavci, slave Sv. Nikolu
  • Pavić — Pravoslavci, slave Aranđelovdan
  • Paravinja — Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  • Popović — Pravoslavci, slave Sv. Vračeve
  • Prostran — Pravoslavci, slave Aranđelovdan
  • Radić — Pravoslavci, slave Aranđelovdan
  • Rajčević — Pravoslavci, slave Sv. Jovana
  • Rašković — Pravoslavci, slave Sv. Nikolu
  • Reljić — Pravoslavci, slave Sv. Stefana
  • Repaja — Pravoslavci, slave Đurđevdan
  • Tintor — Pravoslavci, slave Sv. Vračeve
  • Ćustić — Pravoslavci, slave Sv. Stefana
  • Škopelja — Pravoslavci, slave Sv. Stefana
  • Škorić — Pravoslavci, slave Sv. Nikolu

Sport uredi

Fudbalski klub Smoković je osnovan 1948. godine, sa prvobitnim nazivom Smoković. Prva zvanična i medijski propraćena, prijateljska utakmica, odigrana je pred oko 200 gledalaca 3. juna 1956. godine u Smokoviću, protiv Poličnika, koja je završena pobedom Smokovića 5-0.[9] Domaćin je nastupio u sastavu D. Prostran, Z. Reljić, S. Prostran, K. Reljić, B. Prostran. D. Višić, S. Tintor (zamenjen sa J. Reljić), S. Rajčević, V. Prostran, N. Prostran i N. Kovačević. Od 1959. godine, fudbalski klub Smoković menja naziv u Polet. Zvanična registracija kluba, terena i igrača izvršena je 25.9.1968. godine u nogometnom savezu opštine Zadar, za sezonu 1968/69. kada menja i svoj naziv u NK Smoković.[10] Svoju prvu ligašku utakmicu u okviru nogometne lige Saveza opštine Zadar, odigrao je 29.9.1968. god. protiv Borca iz Smilčića, rezultatom 1-5.[10] Svoje prvo učešće u takmičenju Jugoslovenskog nogometnog kupa (Kup Maršala Tita), na području nogometnog saveza opštine Zadar, odigrao je 16.3.1969. godine. u Smokoviću protiv ekipe Jadral iz Obrovca i krunisao ga pobedom 5-3.[11] 1980. godine Smoković postaje prvak nogometne lige opštine Zadar, pobedom 6-0 nad ekipom Borca iz Smilčića i ostvaruje plasman u viši rang takmičenja i postaje novi član međuopštinske nogometne lige Zadar-Šibenik.[12] Poslednju takmičarsku utakmicu odigrao je 21.4.1991. igravši nerešeno sa Rudarom iz Obrovca rezultatom 2-2.[13]

Reference uredi

  1. ^ N. Milaš: Pravoslavna Dalmacija “Sfairoc“, Beograd 1989. god., str. 209
  2. ^ Kommissiones et relationes venetae, tomus 1, anorum 1433-1522. god. Jazu, Zg. 1876. god., str. 221
  3. ^ Stanojević 1970, str. 39.
  4. ^ Zadarski arhiv, PAZD, SZN
  5. ^ To mi je kazivao Velibor Reljić, zvani Meho, u Ugrinovcima 05.05.2015. god. inače poznati Smokovićanin.
  6. ^ Popis stanovništva 2001., Pristupljeno 21. 4. 2013.
  7. ^ „Popis stanovništva 2011.”. Državni zavod za statistiku RH. 2011. Pristupljeno 21. 4. 2013. 
  8. ^ a b Savezni zavod za statistiku i evidenciju FNRJ i SFRJ: Popis stanovništva 1948, 1953, 1961, 1971, 1981. i 1991. godine.
  9. ^ Glas Zadra, V. Pr. 9.6.1956.
  10. ^ a b Narodni list, 28.9.1968. god, str. 13
  11. ^ Narodni list, 22.9.1969. god.
  12. ^ Narodni list, 7.6.1980. god.
  13. ^ Narodni list, 27.4.1991. god.

Literatura uredi

Literatura uredi

  • Gelo, Jakov (1998). Narodnosni i vjerski sastav stanovništva Hrvatske, 1880-1991: po naseljima. Zagreb: Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske. ISBN 978-953-6667-07-9. 

Spoljašnje veze uredi