Starovlaško-raške planine

Starovlaško-raške planine su delovi najznačajnije visije u prostoru Drine i Ibra. Zauzima jugozapadni deo Srbije. Proteže se od Đetinja i Zapadne Morave na severu do crnogorskih površi i brda na jugu; od Drine na zapadu do doline Ibra i Kopaoničkih planina na istoku. Zauzima površinu od oko 4500 km². Sastoji se od Starog Vlaha i Raške. Stari Vlah obuhvata prostor između Drine i Ibra, oko Lima, Uvca i Moravice. Raška obuhvata slivove reka Raške i Studenice

Zlatibor

U Starovlaško-raške planine spadaju: Zvijezda , Tara, Zlatibor, Radočelo, Čemerno, Giljeva, Zlatar, Javor, Golija, Mučanj, Rogozna, Jadovnik, Jelica, Ozren i Žilindar.

Geološki sastav uredi

Prema geološkom sastavu uglavnom su to Krečnjački masivi, a Zlatibor je izgrađen od Serpentina i predstavlja najveći serpentinski masiv u Srbiji. Za krečnjačka područja karakteristični su kraški oblici reljefa, speleološke pojave u vidu pećina i jama, koje, same po sebi, mogu biti valorizovane kao turističke atraktivnosti. Pešterska visoravan sa Sjeničkom kotlinom zauzima centralni deo Starog Vlaha i sa svih strana je okružena planinama. Čitava površ je talasasta i geološka građa je predstavljena mezozojskim i kenozojskim sedimentima i stenama. Najviše su zastupljeni trijaski krečnjaci, manje peščar i konglomerat permtrijaske starosti.

Klima uredi

Ovo područje ima pretežno umereno kontinentalnu klimu sa kontinentalnim fluvijalnim režimom. Leta su umereno topla, zime umereno hladne, a prelazna godišnja doba blaga. Najveća količina padavina izluči se krajem proleća i početkom leta, a najsuvlji mesec je februar. Umereno kontinentalna klima javlja se na planinama do 1000 m n.v., a subalpska klima karakteriše područja iznad 1000 m. Ovaj predeo izložen je uticaju vazdušnih strujanja sa zapada, te je zbog toga bogatiji u pogledu količine padavina u odnosu na ostale delove Srbije. Klima bi bila blaža, da područje Zapadne Srbije nije odvojeno sistemom Dinarida od primorja. Međutim, maritimni uticaji se u određenom stepenu osećaju, zahvaljujući otvorenosti rečnih dolina. Srednje vrednosti temperature vazduha ne pokazuju velika kolebanja, osim Pešterske visoravni, koja ima specifičnu klimu. Ovaj kraj s pravom nazivaju Balkanskim Sibirom, jer se ovde temperatura tokom zimskih meseci spušta i do -39˚S. Od vetrova prisutni su severoistočni, koji duvaju od oktobra do maja, južni i jugoistočni, severozapadni i istočni.

Biljni i životinjski svet uredi

 
Pančićeva omorika

Biljni i životinjski svet je raznovrstan i bogat. Različitost podloge, vlažnija klima i krečnjačka staništa uslovila su pojavu brojnih šumskih ekosistema sa velikim brojem endemskih i reliktnih vrsta koje su prirodne retkosti i vrednosti. Od biljnog sveta su prisutni beli, crni bor, jela, smreka, javor, breza, jasika, lipa, slatkovodne alge. Lekovito bilje poput hajdučke trave, kantariona i majčine dušice. Šumski plodovi: jagode, kupine, maline, borovnice, kao i mahovine, lišaji i razne vrste gljiva. Od endemskih vrsta najpoznatija je Pančićeva omorika. Od životinjskog sveta su prisutni vuk, lisica, medved, divlja mačka, divlja svinja, srna, slepo kuče, lasica, orao, soko, jarebice, fazani, ptica pevačica kojih ima najviše, vodozemci, gmizavci i razne vrste riba. Od posebnog značaja je Beloglavi sup koji je najveća ptica u Srbiji i ugrožena je vrsta koja je pre dve decenije skoro izumrla, a njena kolonija u rezervatu Uvca je jedna od najvećih u Evropi.

Vode uredi

 
Dolina Lima

Značajnije reke ovog kraja su: Lim , Uvac, Golijska Moravica, Mali Rzav, Veliki Rzav, Studenica , Raška , Đetinja. Ove reke svojim dubokim dolinama raščlanjuju visoravni i prave klisure i prelepe kanjone. Kanjon Uvca se smatra najlepšim, poznat po svojim meandrima koji izgledaju kao lavirint, čiji je ugao i do 270 stepeni. On ima posebnu vrednost, predstavlja rezervat prirode i zaštićeno je prirodno dobro I kategorije. Pregradom Lima i Uvca stvorena su duboka i prostrana veštačka jezera: Potpećko na Limu, Radoinjsko, Zlatarsko i Sjeničko na Uvcu i Gazivode na Ibru. Na Đetinji je izgrađena prva HE u Srbiji i jedna od prvih u svetu. Na Limu se nalaze HE Potpeć i Bistrica, a na Uvcu Kokin brodi Uvac. Ovaj kraj je čuven i po pijaćim vodama od kojih su neke najzdravije i najhladnije u Srbiji. Banje sa termomineralnim izvorima su: Novopazarska, Pribojska, Bogutovačka i Prilički kiseljak.

Društveno- geografske odlike uredi

Starovlaško-raška visija je naseljena od davnina i pružala je povoljne uslove za zanatstvo, trgovinu, stočarstvo i zemljoradnju. U prošlosti je ovo bila usputna stanica migranata iz Crne Gore i Hercegovine u pravcu plodnijih krajeva Srbije. U vreme Turske vladavine znatan deo pravoslavnih Srba, koji su ovde živeli, primio je islam, ali zadržao svoj jezik. Srpske zemlje pod turskom vlašću bile su administrativno podeljene na sandžake. Kako je vreme prolazilo, tako jeNovi Pazar postao glavno središte muslimana u tom delu naše zemlje, po kome je kasnije nastao pojam Novopazarski sandžak koji je do 1912. godine bio u sastavu Bosanskog pašaluka. Taj pojam se održao i do danas. PosleDrugog svetskog rata sandžački muslimani su se prema popisu iz 1948. godine izjašnjavali kao Srbi muslimani, da bi se 1971. godine deklarisali kao Muslimani u vidu nacionalne pripadnosti, da bi na kraju većina Muslimana, posle rata u Jugoslaviji devedesetih godina XX veka deklarisali kao Bošnjaci. Među stanovništvom najviše je starijih generacija. Mladi se masovno iseljavaju. Najviše je poljoprivrednog stanovništva. Obrazovni nivo i zaposlenost stanovništva ne zadovoljavaju. To je jedan od razloga stalnog iseljavanja.


Kulturno-istorijske znamenitosti uredi

 
Tema Sirmijum i druge vizantijske teritorije - Tema Bugarska i vazalne države Raška, Bosna, Zahumlje i Hrvatska (1025. godine). Date 2013

Stari Vlah se prvi put pominje u šezdesetim godinama 12. veka, tačnije 1169. godine u povelji Stefana Nemanje manastiru Studenica. Tada Stefan Nemanja osniva državu Rašku koja je obuhvatila Rašku oblast i južne delove Starog Vlaha Priboj i Prijepolje tzv. Zlatarski Stari Vlah. Severni delovi Starog Vlaha, Zlatiborski i Moravički Stari Vlah nalazili su se u posedu župana Stracimira, a Nemanjinoj državi su pripojeni tek 1180. godine. Tada se prvi put pominje Stari Vlah kao jedna od administrativnih delova Raške.

 
Manastir Sopoćani

Starovlaško-raška visija je poznata po brojnim kulturno-istorijskim znamenitostima, među kojima se ističu srednjovekovne crkve i manastiri. Većina potiče iz vremena vladavine dinastije Nemanjića. Lepotom i znamenitošću ističu se manastiri Studenica i Sopoćani koji su uvršćeni u svetski značajne kulturno-istorijske spomenike pod zaštitom UNESKA.

U dolini Ibra je Crkva Svetih apostola Petra i Pavla, podignuta na mestu ranohrišćanskog hrama iz 6. veka. Ističu se još i Đurđevi Stupovi, Gradac i Mileševa s freskom Beli anđeo koja je na turističkom plakatu Srbije obišla ceo svet.

U Starovlaškoj-raškoj regiji ima značajnih objekata islamske vere i arhitekture. Predstavljeni su džamijama visokih minareta, koje su najbolje očuvane u Novom Pazaru ( Altun Alem džamija, Bor džamija, Arap džamija).

Privreda uredi

Starovlaško-raška visija spada u red nedovoljno razvijenih u Srbiji. Ratarstvo i stočarstvo su glavne grane privrede. Stočarstvo se bazira na prostranim livadama i pašnjacima Zlatibora, Tare, Golije i drugih. Poznate su sjeničke ovce i sjenički sir. Mleko i mlečni proizvodi i vuna su poznate sirovine za prehrambenu i tekstilnu industriju. Zemljoradnja je slabije razvijena. U planinskom području gaje se krompir, pasulj i dr. Poznat je ivanjički krompir. U rečnim dolinama i kotlinama gaje se pšenica i kukuruz, ali su prinosi malo. U dolini Golijske Moravice i Arilja gaje se razne vrsta voća. U okolini Bajine Bašte gaji se kvalitetan duvan.

Šume predstavljaju veliko bogatstvo ovog kraja. Drvo se koristi za ogrev i industrijsku preradu. Rudno blago nije dovoljno proučeno. Iskorišćavanje hidroenergetskog potencijala je u zamahu. Od industrije razvijena je tekstilna, metaloprerađivačka i drvna. U Priboju je razvijena industrija motornih vozila. Nedaleko od Ivanjice je rudnik antimona. Kod Sjenice je rudnik uglja Stavalj. Uslovi za razvoj industrije u ovom delu Srbije su stvoreni nakon izgradnje hidroelektrana na Uvcu i Limu. Postoje još i pogoni drvoprerađivačke industrije, kamionskih prikolica, plastične ambalaže, konfekcije, trikotaže, tepiha, obuće, metalnih i prehrambenih proizvoda. Fabrike kamiona u Priboju na Limu su od posebnog značaja kao i proizvodnja ambalaže u Novoj Varoši.

Saobraćajna povezanost ove regije sa drugim delovima Srbije je poboljšana posle izgradnje pruge Beograd-Bar i auto-puta Beograd-Petrovac (Crna Gora).

Izvori uredi