Tomas Klestil

Thomas Klestil (1932-2004), председник Аустрије 1992-2004

Tomas Klestil (nem. Thomas Klestil; Beč, 4. novembar 1932 — Beč, 6. jul 2004) bio je austrijski diplomata koji je na funkciji predsednika Austrije bio od 1992. do svoje smrti 2004. godine.

Tomas Klestil
Lični podaci
Datum rođenja(1932-11-04)4. novembar 1932.
Mesto rođenjaBeč, Austrija
Datum smrti6. jul 2004.(2004-07-06) (71 god.)
Mesto smrtiBeč, Austrija
Porodica
SupružnikEdit Vilander(v. 1957 —  r. 1998)
Margot Lefler(v. 1998 —  njegova smrt 2004)
Politička karijera
Politička
stranka
Austrijska narodna partija
8. jula 1992 — 6. jula 2004.
PrethodnikKurt Valdhajm
NaslednikHajnc Fišer

Potpis

Rođen je u radničkoj porodici u trećem bečkom okrugu (Landštrase). Studirao je ekonomiju i menadžment na Bečkom Univerzitetu, gde je i doktorirao 1957. godine.[1] Po veroispovesti je bio rimokatolik. Tokom studiranja je pristupio Austrijskoj narodnoj partiji, kao i organizaciji studenata rimokatolika pod nazivom Bajuvarija. Venčao se 1957. godine za Editu-Mariju Vilander sa kojom je imao troje dece. Sa prvom suprugom se razveo 1998. godine, kada se venčao za Margot Lefler.

Karijeru diplomate počeo je u austrijskom ministarstvu inostranih poslova, a prvi međunarodni angažman imao je u austrijskoj delegaciji pri Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj u Parizu (1959-1962). Od 1962-1966 radio je kao ekonomski ataše u Ambasadi Austrije u Vašingtonu. Godine 1966. postao je sekretar kancelara Jozefa Klausa, kada je započela njegova dugogodišnja saradnja sa Alojzom Mokom. Godine 1969. pokrenuo je austrijski konzulat u Los Anđelesu, i tom prilikom je sklopio prijateljstvo sa Arnoldom Švarcenegerom.[1] Do 1974. bio je generalni konzul Austrije u Los Anđelesu. Potom je radio na inicijativi kancelara Bruna Krajskog da se uspostavi kancelarija Ujedinjenih nacija u Beču.[2]

Klestil je od 1978-1982 bio austrijski ambasador pri sedištu Ujedinjenih nacija u Njujorku, a potom 1982-1987 austrijski ambasador u Sjedinjenim Američkim Državama. Godine 1989. se vratio u Austriji da bi radio kao generalni sekretar Ministarstva inostranih poslova Austrije, na čijem čelu je bio Alojz Mok.[3]

Nominovan ispred Austrijske narodne partije, Klestil je 8. juna 1992. izabran po prvi put za predsednika Austrije, pobedivši u drugom krugu izbora protivkandidata iz Socijaldemokratske partije Austrije Rudolfa Štrajhera. U vreme prvog Klestilovog mandata kancelar Austrije bio je Franc Vranicki. Svoj drugi mandat kao predsednik Austrije, Klestil je izvojevao 1998. godine ubedljivom pobedom (63.4%) u prvom krugu izbora nad ostalim kandidatima, od kojih je najviše glasova dobila Gertruda Knol (13.6%)[4] U vreme drugog Klestilovog mandata kancelar Austrije bio je Viktor Klima.

Tri dana pred istek svog drugog predsedničkog mandata doživeo je infarkt i preminuo je dan kasnije (6. jula 2004.) u bečkoj Opštoj bolnici usled višestrukog otkazivanja organa.[1] Ispraćaj predsednika Klestila upriličen je 10. jula 2004. u Katedrali Svetog Stefana u centru Beča, a sahrana je obavljena u predsedničkoj kripti na Središnjem bečkom groblju. Sahrani su, između ostalih, prisustvovali Vladimir Putin, Kurt Valdhajm i Arnold Švarceneger.[5]

Za velike zasluge u razvoju prijateljstva i saradnje između Republike Hrvatske i Republike Austrije, Klestil je 2. marta 2001. odlikovan Veleredom kralja Tomislava s lentom i velikom Danicom.[6]

Dodatna literatura uredi

  • Klestil, Thomas (1997). Themen meines Lebens (na jeziku: nemački). Styria. ISBN 978-3222125454. 
  • Schambeck, Herbert (2005). Thomas Klestil - Der Verantwortung verpflichtet. Ansprachen und Vorträge 1992 - 2004 (na jeziku: nemački). Verlag Österreich. ISBN 978-3704647573. 
  • Zöhrer, Gerlinde (2015). Österreichs Bundespräsidenten Thomas Klestil und Heinz Fischer: Inhaltliche und sprachliche Analyse der Neujahrsansprachen von 1993 bis 2011 (na jeziku: nemački). AV Akademikerverlag. ISBN 978-3639788945. 
  • Dickinger, Christian (2000). Österreichs Präsidenten: Von Karl Renner bis Thomas Klestil (na jeziku: nemački). Carl Ueberreuter Verlag. ISBN 978-3800037896. 

Izvori uredi

  1. ^ a b v Press, The Associated (2004-07-07). „Thomas Klestil, 71, Austrian Who Redeemed the Presidency”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2022-05-01. 
  2. ^ „APA - Austria Presse Agentur / 55-85 apa historisch » zeitgeschichte online”. web.archive.org. 2017-09-22. Arhivirano iz originala 22. 09. 2017. g. Pristupljeno 2022-05-01. 
  3. ^ Thomas Klestil (na jeziku: nemački), 2022-03-18, Pristupljeno 2022-05-01 
  4. ^ Bundespräsidentenwahl in Österreich 1998 (na jeziku: nemački), 2022-03-27, Pristupljeno 2022-05-01 
  5. ^ „Funeral held for Austrian leader” (na jeziku: engleski). 2004-07-10. Pristupljeno 2022-05-01. 
  6. ^ „Odluka o odlikovanju dr. Thomasa Klestila, predsjednika Republike Austrije, Veleredom kralja Tomislava s lentom i velikom Danicom”. narodne-novine.nn.hr. Pristupljeno 2022-05-01. 


Predsednik Austrije
(19922004)