Tomo Brejc
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Tomo Brejc – Pavle (Dolenji Novaki, 18. decembar 1904 — Ljubljana, 3. februar 1964), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Slovenije i junak socijalističkog rada.
tomo brejc | ||||
---|---|---|---|---|
Lični podaci | ||||
Datum rođenja | 18. decembar 1904. | |||
Mesto rođenja | Dolenji Novaki, Austrougarska | |||
Datum smrti | 3. februar 1964.59 god.) ( | |||
Mesto smrti | Ljubljana, SR Slovenija, SFR Jugoslavija | |||
Profesija | društveno-politički radnik | |||
Delovanje | ||||
Član KPJ od | pre rata | |||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||
Služba | NOV i PO Jugoslavije | |||
Odlikovanja |
|
Biografija
urediRođen je 1904. godine u Dolenjim Novakima, kod Cerkna. Nakon aneksije zapadne Slovenije od strane Italije, emigrirao je u Jugoslaviju, a zatim u Austriju. Tamo je 1929. godine postao član Komunističke partije Austrije.
U Jugoslaviju se vratio 1932. godine, kada je uhapšen i poslan na služenje robije u zatvor u Sremskoj Mitrovici. Po izlasku iz zatvora, osnovao je Savez građevinskih radnika i 1936. organizovao veliki štrajk građevinskih radnika. Lokalne vlasti su ga nakon ovoga, kao italijanskog državljanina, izgnale.
Kao partijski instruktor, otišao je među jugoslovenske iseljenike u Francuskoj, gde je neko vreme bio urednik časopisa „Glas iseljenika“. U jesen 1939. godine, vratio se u Jugoslaviju i radio u ilegalnoj partijskoj tehnici, bio instruktor Centralnog komiteta KP Slovenije u Trbovlju i član sindikalne komisije pri CK KPS.
Nakon okupacije Jugoslavije 1941, prvobitno je bio član Vojnog komiteta, a zatim Pokrajinskog komiteta KPS za Gorenjsku. Tada je učestvovao i u organizovanju oružanog ustanka. Od proleća do jeseni 1942. godine, bio je sekretar Pokrajinskog komiteta za slovenačko primorje i Trst. U Trstu je bio uhapšen i zatvoren. Po izlasku iz zatvora u februaru 1944, postao je član Pokrajinskog komiteta KPS i sekretar Pokrajinskog odbora Oslobodilačkog fronta za slovenačko primorje, delovao je u lokalnim organima NOP-a i bio urednik „Radničkog jedinstva“. Poslednjih meseci rata je ponovno delovao u pokrajinskom vođstvu KPS i OF za slovenačko primorje i bio sekretar Jedinstvenih sindikata Trsta.
Posle oslobođenja, bio je poslanik u Skupštini FNRJ i ministar u vladi NR Slovenije. Bio je jedan od osnivača i predsednik Iseleničke matice Slovenije, te glavni urednik „Narodnog prava“. Na Šestom kongresu KPJ, bio je biran za člana Centralne revizione komisije CK SKJ.
Umro je 1964. godine u Ljubljani.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja, među kojima je i Orden junaka socijalističkog rada.
Njegovo ime nosi osnovna škola u Kamniku.
Literatura
uredi- Enciklopedija Slovenije (knjiga prva). „Mladinska knjiga “, Ljubljana 1987. godina.