Finale Kupa evropskih šampiona 1966.
Finale Kupa evropskih šampiona 1966. održano je na stadionu Hejsel u Briselu 11. maja 1966. pred oko 55.000 gledalaca. Utakmica je igrana između Real Madrida i Partizana, a završena je rezultatom 2:1 za ekipu iz Madrida. Partizan je poveo u 55. minutu golom Velibora Vasovića, da bi Real najpre izjednačio rezultat u 70. minutu golom Amansija Amara, a zatim je u 76. minutu pobednika odlučio Fernando Serena. Tako je Real Madrid osvojio svoju šestu titulu, dok je ovo bilo prvo i do sada jedino finale Kupa evropskih šampiona koje je igrao Partizan. Utakmicu je sudio Nemac Rudolf Krajtlajn, koji je kasnije sa engleskim sudijom Kenom Astonom uveo koncept žutog i crvenog kartona u fudbalu.[1]
Događaj | Kup evropskih šampiona 1965/66. | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
| |||||||
Datum | 11. maj 1966. | ||||||
Stadion | Hejsel, Brisel | ||||||
Sudija | Rudolf Krajtlajn (FS Zapadne Nemačke) | ||||||
Posećenost | 55.000 | ||||||
U Jugoslaviji se utakmica direktno prenosila na Jugoslovenskoj radio-televiziji (JRT) od 19:25. TV komentator je bio Dragan Nikitović, dok je radijski bio Radivoje Marković.[2] Jugoslovenski izveštač iz Brisela za Borbu je bio Bora Šolaja.[3] U Španiji je utakmicu najverovatnije prenosio njihov javni servis La 1, takođe u 19:25, pošto su Španija i Jugoslavija bile u istoj vremenskoj zoni. Španski komentator utakmice je po rečima španskog novinara Matijasa Pratsa bio Enrike Martinez.[4] Televizijski prenos je tada još uvek bio u crno-beloj tehnici.
Timovi uredi
Klub | Prethodni nastupi u finalima (podebljane godine označavaju pobednika te godine) |
---|---|
Real Madrid | 7 1956, 1957, 1958, 1959, 1960, 1962, 1964 |
Partizan | 0 |
Put do finala uredi
Real Madrid uredi
Real je skoro cele sezone bio na prvom mestu u ligi pre poraza od Barselone od 1:2, potom titulu gubi od gradskog rivala Atletiko Madrida jedno kolo pre kraja za samo jedan poen. Odbrambeni igrač Levantea Antonio Kalpe je došao kako bi pojačao klupu, i igrač veznog reda Malage, Manuel Velaskez se vratio sa dvogodišnje pozajmice i zamenjuje francuskog plejmejkera Lusijana Milera. Iz Rajo Valjekana dolazi odbrambeni igrač Pedro de Felipe, koji iz startne postave istiskuje Hozea Santamariju. Oba pojačanja su odigrala fenomenalnu sezonu. U kupu Generalisima ispada u četvrtfinalu od strane Real Betisa.
Kvalifikacije uredi
1. Utakmica:
Fajenord | 2–1 | Real Madrid |
---|---|---|
Veneker 78’ Kraj 85’ |
Izveštaj sa utakmice | Puškaš 35’ |
2. Utakmica:
Real Madrid | 5:0 | Fajenord |
---|---|---|
Puškaš 10’, 20’, 29’, 86’ Groso 44’ |
Izveštaj sa utakmice |
Real Madrid prolazi ukupnim rezultatom 6:2.
Osmina finala uredi
1. Utakmica:
Kilmarnok | 2:2 | Real Madrid |
---|---|---|
Meklin 22’ (pen.) Mekinali 60’ |
Izveštaj sa utakmice | Piri 25’ Amansio 55’ |
2. Utakmica:
Real Madrid | 5:1 | Kilmarnok |
---|---|---|
Groso 25’, 36’ Ruiz 26’ Hento 58’ Piri 90’ |
Izveštaj sa utakmice | Mekilroj 22’ |
Real Madrid prolazi ukupnim rezultatom 7:3.
Četvrtina finala uredi
1. Utakmica:
2. Utakmica:
Real Madrid | 4:2 | Anderleht |
---|---|---|
Amansio 12’, 35’ Hento 58’ (pen.), 83’ |
Izveštaj sa utakmice | Jurion 87’ Pui 90’ |
Real Madrid prolazi ukupnim rezultatom 4:3.
Polufinale uredi
Real Madrid | 1:0 | Inter |
---|---|---|
Piri 12’ | Izveštaj sa utakmice |
Inter | 1:1 | Real Madrid |
---|---|---|
Faketi 78’ | Izveštaj sa utakmice | Amansio 20’ |
Real Madrid prolazi ukupnim rezultatom 2:1.
Partizan uredi
Florijan Matekalo je bio 17 godina trener omladinaca Partizana, i iznedrio je ovu generaciju Partizanovih fudbalera koji su bili poznati kao „Partizanove bebe”. Tim iz 1966. je stvaran u omladinskoj školi Partizana, koji je u tom uzrastu beležio vrhunske rezultate, da bi prilikom smene generacija skoro kompletan omladinski tim promovisan u prvotimce, uz neznatnu dopunsku selekciju. U narednih 5 godina "bebe" su 4 puta bile prvak Jugoslavije.[5] Osvajanjem titule šampiona Jugoslavije u sezoni 1964/65, Partizan je stekao pravo da igra u Kupu šampiona Evrope. U startnoj postavi je imao trećeg, četvrtog i deobu petog najboljeg strelca lige, Milan Galić sa 15 golova, Vladimir Kovačević sa 14 i Mustafa Hasanagić sa 13. Aleksandar Atanacković napušta mesto trenera, a na njegovo mesto dolazi Abdulah Gegić. Ekipa je predstavljala ozbiljnog rivala bilo kom tadašnjem Evropskom klubu, i sastojala se od dosta mladih igrača. Uprkos velikom talentu, tadašnje prvenstvo Jugoslavije završavaju na 11. mestu, a u kupu ispadaju u osmini finala.
Međutim u Kupu Evropskih šampiona su odigrali vrhunsku sezonu.
Kvalifikacije uredi
1. Utakmica:
Partizan | 2–0 | Nant |
---|---|---|
Galić 37’ Hasanagić 48’ |
Izveštaj sa utakmice |
2. Utakmica:
Partizan prolazi ukupnim rezultatom 4:2.
Partizan je u predtakmičenju za protivnika dobio Francuskog prvaka Nanta. Pobedom u Beogradu sa 2:0 i nerešenim rezultatom u gostima 2:2, prva prepreka je bila preskočena sa ukupim skorom od 4:2.[5]
Osmina finala uredi
1. Utakmica:
Partizan | 3–0 | Verder Bremen |
---|---|---|
Jusufi 70’ Hasanagić 75’ Pirmajer 89’ |
Izveštaj sa utakmice |
2. Utakmica:
Verder Bremen | 1–0 | Partizan |
---|---|---|
Šic 32’ | Izveštaj sa utakmice |
Partizan prolazi ukupnim rezultatom 3:1.
Sledeći protivnik je bio prvak Nemačke Verder iz Bremena. Verder je eliminisan ukupnim rezultatom 3:1. U Beogradu 3:0 i u Bremenu 0:1. U prvom meču u Beogradu je bilo 0:0 sve do 70. minuta, kada Jusufi postiže gol, a nakon toga po gol postižu i Hasanagić i Pirmajer. Revanš meč se igrao u Bremenu na Vezer stadionu, po ledenim uslovima. Škotski arbitar je dozvolio jako grubu igru u kojoj se naročito isticao Arnold Šic, koji je i postigao jedini gol na meču. Šoškić se istakao svojim odbrana na meču, a i Rašović je odigrao dobru partiju. Na kraju meča crveni karton dobijaju Bečejac, a za Verder crvene kartone dobijaju Arnold Šic, i Volfgang Bordel.[5]
Četvrtina finala uredi
1. Utakmica:
Sparta Prag | 4–1 | Partizan |
---|---|---|
Kvašnjak 20’, 54’ (pen.), 86’ Mašek 73’ |
Izveštaj sa utakmice | Hasanagić 16’ |
2. Utakmica:
Partizan | 5–0 | Sparta Prag |
---|---|---|
Kovačević 4’, 29’ Vasović 23’ Hasanagić 35’, 41’ |
Izveštaj sa utakmice |
Partizan prolazi ukupnim rezultatom 6:4.
U četvrtfinalu Partizan je za protivnika dobio prvaka Čehoslovačke, Spartu iz Praga. Za Spartu u tom trenutku nastupaju puno reprezentativaca iz Čehoslovačke, koja je u tom trenutku bila vicešampion sveta na Svetskom prvenstvu u Čileu, između ostalih Mraz, Vrana, Taborski, Mašek, Tihi, Migaš, Pospihal, i najbolji među njima, Andrej Kvašnjak. Prvu utakmicu u Pragu Partizan je izgubio sa 4:1, uz 3 gola Kvašnjaka. U tom meču Šoškić nije branio, Bečejac je imao crveni iz prošlog meča, Bajić i Kovačević takođe nisu igrali, a Galić je služio u JNA.[5] Drugu utakmicu u Beogradu pobedio sa rezultatom 5:0 i time sa ukupnim skorom od 6:4 se kvalifikovao u polufinale. Hasanagiću je poništen jako lep gol makazicama,[6][5] ali taj gol nije uticao na konačni ishod dvomeča, i Partizanov duel sa Mančester junajtedom.
Polufinale uredi
1. Utakmica:
2. Utakmica:
Partizan prolazi ukupnim rezultatom 2:1.
U polufinalu je Partizana čekao šampion Engleske, Mančester junajted. Međutim Partizanove bebe su i ovaj put uspešno odradile zadatak ukupnim skorom od 2:1 (2:0 u Beogradu i 0:1 u Londonu) prebrodile su i ovu prepreku i plasirale se u finale.
Utakmica uredi
U Jugoslaviji se utakmica direktno prenosila na Jugoslovenskoj radio-televiziji (JRT) od 19:25. TV komentator je bio Dragan Nikitović, dok je radijski bio Radivoje Marković.[2] Jugoslovenski izveštač iz Brisela za Borbu je bio Bora Šolaja.[3] U Španiji je utakmicu najverovatnije prenosio njihov javni servis La 1, takođe u 19:25, pošto su Španija i Jugoslavija bile u istoj vremenskoj zoni. Španski komentator utakmice je po rečima španskog novinara Matijasa Pratsa bio Enrike Martinez.[4] Televizijski prenos je tada još uvek bio u crno-beloj tehnici.
Rezime uredi
Finale je bilo veoma izjednačeno. Milan Galić je imao dve velike šanse za gol u prvom poluvremenu. Partizan je poveo u 55. minutu golom Velibora Vasovića, nakon što mu je posle izvedenog kornera Mustafa Hasanagić asistirao glavom. Real Madrid preko Amansija izjednačava u 70. minutu. Real preokreće golom Fernanda Serene u 76. minutu, i ovaj gol je bio i poslednji na meču.
Real Madrid je postao Evropski prvak šesti put u 11 godina takmičenja, ali do 1998. nije osvojio nijednu titulu prvaka, kada, možda ironično, bivši igrač Partizana Predrag Mijatović postiže gol u 66. minutu meča.
Detalji meča uredi
Real Madrid
|
Partizan
|
|
|
Nakon meča uredi
Finale je naznačilo početak tzv. "Yé-yé" generacije Real Madrida, koja je naziv dobila po pesmi Bitlsa "She loves you" i refrenu "yeah-yeah"[7], nakon što su 4 igrača Reala pozirala za Marku u stilu Bitlsa. U narednih par sezona većina Partizanovih igrača napušta klub.[8]
Sećanje na utakmicu uredi
Partizan je obeležio pedesetu godišnjicu ovog finala 11. maja 2016. Tom prilikom su u trofejnoj sali Partizana došli i igrači koji su u tom finalu nastupali. Vladica Kovačević je tada rekao da su 1966. bili mladi i puni entuzijazma, a da je od njih jedino bio bolji Mančester junajted.[9]
Real Madrid je tokom 2002. godine povodom 100 godina kluba posvetio i jednu emisiju ovom finalu. U njoj su učestvovali dva igrača Reala iz tog finala, Ignacio Zoko i Pedro de Felipe, poznati novinar Matijas Prats, a voditelj je bio Načo Aranda, direktor TV Real Madrid. Njih četvorica su tom prilikom gledala snimak ove utakmice i govorili su o sećanjima i situacijama vezanih za nju.[10]
Zanimljivosti uredi
- U Jugoslaviji se utakmica direktno prenosila na Jugoslovenskoj radio-televiziji (JRT) od 19:25. TV komentator je bio Dragan Nikitović, dok je radijski bio Radivoje Marković.[2] Jugoslovenski izveštač iz Brisela za Borbu je bio Bora Šolaja.[3]
- Iako je Partizan igrao finale Kupa evropskih šampiona, u domaćem prvenstvu i kupu je odigrao jako loše. U ligi su u sezoni 1965/66 od 16 ekipa bili jedanaesti,[11] a u kupu su u osmini finala ispali od Rijeke sa 3:1.[12] Da Željezničaru i Hajduku iz Splita nisu oduzeti poeni, bili bi dva mesta iznad zone ispadanja.
- Prema sećanju Radoslava Bečejca, oko pola prvog tima je već bilo prodato čak i pre samog finala.[13] Kao jedan od ekstremnijih primera, Milutin Šoškić je samo nekoliko časova pre ovog finala potpisao ugovor na dve godine sa Kelnom.[14]
- Po kasnijem svedočenju Velibora Vasovića, kada su ga pitali da li je Partizan možda "prodao" finale Realu, odgovorio je: "Ne, nego je Vladica Kovačević igrao sa upalom pluća i temperaturom 38,5 i igrao je Milan Galić tek doveden iz vojske, posle osam meseci bez treninga! Igrali su jer su generali tako hteli. Mislili su: 'Nema problema, Vaske će udenuti gol, onda će dvojici polomiti noge i sve će biti u redu.' E, neće Vaske da lomi noge kad se nekom ćefne"![13]
- Jedan dan nakon ove utakmice je Fudbalski savez Jugoslavije kaznio Branka Rašovića sa 6 meseci zabrane igranja u svim utakmicama zbog njegovog oštrog starta na utakmici odigranoj 10 dana pre ovog finala (1. maj 1966) između Željezničara i Partizana. Rašovićev start je doveo do preloma noge igraču Željezničara.
- Dan pre utakmice je uprava Partizana dozvolila igračima da sa ženama i partnerkama ceo dan provedu u kupovini.[13]
- Mustafa Hasanagić je posle izvedenog kornera asistirao Veliboru Vasoviću za 1:0.
- Španski komentator utakmice je po rečima španskog novinara Matijasa Pratsa bio Enrike Martinez.[4]
- Real Madrid narednu 31 godinu nije igrao finale ovog kupa.
- Real Madrid je tokom 2002. godine povodom 100 godina kluba posvetio i jednu emisiju ovom finalu. U njoj su učestvovala dva igrača Reala iz tog finala, Ignacio Zoko i Pedro de Felipe, poznati novinar Matijas Prats, a voditelj je bio Načo Aranda, direktor TV Real Madrid. Njih četvorica su tom prilikom gledala snimak ove utakmice i govorili su o sećanjima i situacijama vezanih za nju.[15]
- Predsednik Real Madrida je u to vreme bio Santijago Bernabeu.[16]
Reference uredi
- ^ „Germany’s “Brave Little Tailor””. fifamuseum.com. Fifa museum. 23. jul 2020. Pristupljeno 28. maj 2021.
- ^ a b v „Radio i televizija prenosiće ceo tok utakmice na Hejselu”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 11. maj 1966. Pristupljeno 17. avgust 2023. „Vest skroz dole po sredini stranice”
- ^ a b v Bora Šolaja (12. maj 1966). „Po šesti put - Real (9. strana)”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. str. 9. Pristupljeno 10. april 2023.
- ^ a b v Real Madrid TV. „European Cup 1965-66 FINAL: Real Madrid x Partizan — deo kada se govori o komentatoru”. youtube.com (na jeziku: španski). Pristupljeno 8. januar 2023.
- ^ a b v g d „KADA SU PARTIZANOVE BEBE HARALE EVROPOM Dan kada je Sparta iz Praga osvetila svu snagu crno-belih”. Blic (Blic sport). 09. 03. 2019. Pristupljeno 02. 12. 2020.
- ^ „Mustafa Hasanagic: Cleared Goal vs Sparta Prague”. Youtube. Pristupljeno 02. 12. 2020. „Isečak iz intervjua sa Hasanagićem”
- ^ „La flor del Real Madrid Yé-yé”. Diario Marca. Arhivirano iz originala 22. 6. 2020. g. Pristupljeno 7. 12. 2019.
- ^ „1966. - PARTIZANOV „DAN” POSLE - Vasović ispravio nepravdu”. Sportski Žurnal. 11. 5. 2020. Pristupljeno 2. 12. 2020. „Pri dnu stranice je prikazana slika gde su navedene ekipe za koje su igrači igrali nakon ovog finala”
- ^ R. Đurović (11. maj 2016). „Jubilej vredan ponosa: Partizan obeležio 50 godina od finala sa Realom”. sportal.blic.rs. Pristupljeno 8. januar 2023.
- ^ Real Madrid TV (2002). „European Cup 1965-66 FINAL: Real Madrid x Partizan - uvodni deo snimka”. youtube.com (na jeziku: španski). Pristupljeno 8. januar 2023.
- ^ „Yugoslavia - List of Final Tables”. rsssf.org. Pristupljeno 25. februar 2023. „Tabela gde piše "1965/66 Vojvodina Novi Sad"”
- ^ „CUP OF YUGOSLAVIA 1965/66”. rsssf.org. Pristupljeno 25. februar 2023. „Oko trećine dužine od vrha stranice”
- ^ a b v „SEĆANJA: Partizanova NEPREŽALJENA briselska noć”. mondo.rs. 11. maj 2020. Pristupljeno 25. februar 2023.
- ^ „Pobeda modernije koncepcije fudbala (11. strana)”. istorijskenovine.unilib.rs. Borba. 13. maj 2023. Pristupljeno 10. april 2023.
- ^ Real Madrid TV (2002). „European Cup 1965-66 FINAL: Real Madrid x Partizan - uvodni deo snimka”. youtube.com (na jeziku: španski). Pristupljeno 8. januar 2023.
- ^ „Santiago Bernabéu - Chairman 1943 - Real Madrid CF”. realmadrid.com/en (na jeziku: engleski). Pristupljeno 10. april 2023.