Crkva Svetih Petra i Pavla u Banji Koviljači

Crkva Svetih Petra i Pavla u Banji Koviljači podignuta je 1975. godine i pripada Eparhiji šabačkoj Srpske pravoslavne crkve.

Crkva Svetih Petra i Pavla
Crkva Svetih Petra i Pavla
Osnovni podaci
Statushrišćanska pravoslavna bogomolja
Tipcrkva
JurisdikcijaSrpska pravoslavna crkva
EparhijaEparhija šabačka
Osnivanje1975.
OsnivačSrpska pravoslavna crkva
PosvećenSvetim apostolima Petru i Pavlu
Lokacija
MestoBanja Koviljača, Loznica
DržavaSrbija

Prošlost

uredi

Do osnivanja koviljačke parohije 1924. godine Banja Koviljača je bila deo lozničke parohije, pa se ukazala potreba za bogoslužbenim objektom. Za potrebe službe je adaptirana deo prostora za kapelu u Sirotinjskom domu (zadužbina Stake Peić iz Lešnice) u kojoj se služilo do osvećenja današnjeg hrama.

Izgradnja prve crkve je započeto 1939. godine, za vreme službovanja sveštenika Milivoja Isakova, koja je prekinuta 1941. godine i početka rata. Do prekida gradnje crkva je bila podignuta do krova. Posle rata gradnja nije nastavljena, već je 1949. godine srušena, po naredbi vlasti i materijal iskorišćen za podizanje škola u Gornjoj Koviljači i Trbušnici. Kao razlog rušenja je navedeno da je crkva počela da se gradi u „zelenom pojasu” i narušava banjski kompeks.[1]

Dolaskom Sretena Todorovića u parohiju i Episkopa Jovana na čelo Eparhije šabačko-valjevske, 1954. godine, poveo se spor za naknadu štete sa lozničkom opštinom za nadoknadu štete za oduzeti plac i odneseni materijal.

Današnja crkva

uredi

Kada je novi plac dobijen, osvećen je 8. juna 1969. godine i sutradan je počela gradnja crkve, po projektu arhitekte dr Dragomira Tadića, koja je posvećena Svetim apostolima Petru i Pavlu. Gradnja je trajala do 1975. godine, kada je i 10. avgusta osvećena od Episkopa Jovana.

Radovi na živopisu su počeli 1997. godine i trajali su do 2005. godine i osvećeni 13. avgusta od Episkopa Lavrentija. Radove na živopisanju je izvodio sveštenik Dobrica Kostić iz Smedereva.

Pri hramu osnovan je 2004. godine Hor „Sabor srpskih svetitelja”.[2]

Vidi još

uredi

Izvori

uredi

Spoljašnje veze

uredi