Cijanovodonična kiselina (pruska kiselina) je neorgansko jedinjenje[9] sa hemijskom formulom HCN. Ona je bezbojna, ekstremno otrovna tečnost koja ključa neposredno iznad sobne temperature na 26 °C. Cijanovodonik je linearni molekul, sa trostrukom vezom između ugljenika i azota. Manje zastupljeni tautomer cijanovodonika je HNC, vodonik izocijanid.

Cijanovodonična kiselina
Skeletal formula of hydrogen cyanide with the explicit hydrogen added
Ball and stick model of hydrogen cyanide
Ball and stick model of hydrogen cyanide
Spacefill model of hydrogen cyanide
Spacefill model of hydrogen cyanide
Nazivi
IUPAC naziv
  • Formonitril[1]
  • Hidridonitridougljenik[2]
Drugi nazivi
  • Form anamonid
  • Hidrocijanska kiselina
  • Pruska kiselina
  • Zyklon B
Identifikacija
3D model (Jmol)
3DMet B00275
ChEBI
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.000.747
EC broj 200-821-6
KEGG[3]
MeSH Hydrogen+Cyanide
RTECS MW6825000
UNII
UN broj 1051
  • C#N
Svojstva
CHN
Molarna masa 27,03 g·mol−1
Agregatno stanje Veoma bleda, plava, transparentna tečnost
Miris Ulje gorkog badema
Gustina 0,687 g mL−1
Meša se
Rastvorljivost u etanol Meša se
kH 75 μmol Pa−1 kg−1
Kiselost (pKa) 9,21[6]
Baznost (pKb) 4,79
Indeks refrakcije (nD) 1,2675 [7]
Viskoznost 201 μPa s
Struktura
Oblik molekula (orbitale i hibridizacija) Linearna
Dipolni moment 2,98 D
Termohemija
Specifični toplotni kapacitet, C 71,00 kJ K−1 mol−1 (na 27 °C)
Standardna molarna entropija So298 113,01 J K−1 mol−1
-4,999 MJ kg−1
Std entalpija
sagorevanja
ΔcHo298
642 kJ mol−1[8]
Opasnosti
Flammable F+ Very Toxic T+ Dangerous for the Environment (Nature) N
R-oznake R12, R26/27/28, R50/53
S-oznake (S1/2), S16, S36/37, S38, S45, S53, S59, S61
NFPA 704
NFPA 704 four-colored diamondFlammability code 4: Will rapidly or completely vaporize at normal atmospheric pressure and temperature, or is readily dispersed in air and will burn readily. Flash point below 23 °C (73 °F). E.g., propaneHealth code 4: Very short exposure could cause death or major residual injury. E.g., VX gasReactivity code 1: Normally stable, but can become unstable at elevated temperatures and pressures. E.g., calciumSpecial hazards (white): no code
4
4
1
Tačka paljenja −17.8 °C
538 °C (1.000 °F; 811 K)
Srodna jedinjenja
Srodne alkanski nitrili
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Cijanovodonična kiselina je slaba kiselina sa pKa od 9,2. Ona se delimično jonizuje u vodenom rastvoru, pri čemu se formira cijanidni anjon, CN. Rastvor vodonik cijanida u vodi se naziva cijanovodonična kiselina. Soli cijanovodonika su poznate kao cijanidi.

HCN ima slab, gorak, bademu sličan ukus, koji neki ljudi ne mogu da detektuju.[10] Ovo isparljivo jedinjenje je korišteno kao inhalacioni otrov za pacove i ljude. Joni cijanida ometaju respiratorne enzime koji sadrže gvožđe.

HCN se proizvodi na industrijskoj skali i koristi kao prekurzor mnogih hemijskih jedinjenja u opsegu od polimera do lekova.

Reference уреди

  1. ^ „Hydrogen Cyanide - Compound Summary”. PubChem Compound. USA: National Center for Biotechnology Information. 16. 9. 2004. Identification. Приступљено 4. 6. 2012. 
  2. ^ „hydrogen cyanide (CHEBI:18407)”. Chemical Entities of Biological Interest. UK: European Bioinformatics Institute. 18. 10. 2009. Main. Приступљено 4. 6. 2012. 
  3. ^ Joanne Wixon; Douglas Kell (2000). „Website Review: The Kyoto Encyclopedia of Genes and Genomes — KEGG”. Yeast. 17 (1): 48—55. doi:10.1002/(SICI)1097-0061(200004)17:1<48::AID-YEA2>3.0.CO;2-H. 
  4. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  5. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  6. ^ Perrin, D. D. (1982). Ionisation Constants of Inorganic Acids and Bases in Aqueous Solution (2nd изд.). Oxford: Pergamon Press. 
  7. ^ Patnaik, P. (2002). Handbook of Inorganic Chemicals. McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-049439-8. 
  8. ^ Maxwell, G. R. (2004). Synthetic Nitrogen Products: A Practical Guide to the Products and Processes. Springer. стр. 348. ISBN 978-0-306-48225-0. Приступљено 3. 6. 2012. 
  9. ^ Gail, E.; Gos, S.; Kulzer, R.; Lorösch, J.; Rubo, A.; Sauer, M. (2005). „Cyano Compounds, Inorganic”. Ullmann’s Encyclopedia of Industrial Chemistry. Weinheim: Wiley-VCH. doi:10.1002/14356007.a08_159.pub2. 
  10. ^ „Cyanide, inability to smell”. Online Mendelian Inheritance in Man. Приступљено 31. 3. 2010. 

Literatura уреди

Spoljašnje veze уреди