Ana Smašnova (rus. Анна Смашнова, hebr. אנה סמשנובה; rođena 16. jula 1976. u Minsku, SSSR) je bivša profesionalna teniserka iz Izraela. Smašnova, koji je najveći uspeh postigla pred kraj svoje karijere[traži se izvor], u karijeri je osvojila dvanaest turnira, kao i Otvoreno prvenstvo Francuske 1991. godine u juniorskoj konkurenciji.

Ana Smašnova
Ana Smašnova
Lični podaci
Datum rođenja(1976-07-16)16. jul 1976.(47 god.)
Mesto rođenjaMinsk, SSSR
DržavljanstvoIzrael
Visina1,57 m
Masa53
PrebivališteHerzelija, Izrael
Informacije o karijeri
IgraDesnom rukom; jednoručni bekhend
Zarada2.244.152 $
Pojedinačno
Pobede—porazi401-302
Osvojeni turniri12 VTA, 7 ITF
Najbolji plasmanBr. 15 (3. januar 2003)
Uspeh na grend slem turnirima
OP Australije3. kolo (1995, 2003, 2005)
Rolan Garos4. kolo (1995, 1998)
Vimbldon3. kolo (2000)
OP SAD3. kolo (1994)
Parovi
Pobede—porazi31-45
Osvojeni turniri0
Najbolji plasmanBr. 275 (10. jul 2006)
Ažurirano: 20. aprila 2009..

Privatni život uredi

Ana Smašnova je 1995. maturirala u Američkoj međunarodnoj srednjoj školi u Tel Avivu.[1] Takođe služi u vojsci Izraela od 1997. godine.[1] 7. decembra 2002. udala se za svog bivšeg trenera Klaudija Pistolesija[2], od koga se kasnije i razvela.

Karijera uredi

Ana Smašnova rođena je 16. jula 1976. godine u Minsku (tada SSSR, danas Belorusija). Tenis je počela da igra sa šest godina u lokalnom klubu.[2] Sa deset godina postala je najbolja teniserka među juniorima u Sovjetskom Savezu, a 1989. osvojila je nacionalni šampionat u konkurenciji za mlade tenisere. Smašnova se sa porodicom preselila u Izrael 1990. godine, nakon što ju je Fredi Krajvan, osnivač Izraelskog teniskog centra, pozvao da imigrira.[3] Tada je ona odlučila da nastupa za Izrael, a 1991. je osvojila Otvoreno prvenstvo Francuske u juniorskoj konkurenciji.

Kada je 1994. otpočela profesionalnu karijeru, magazin Tennis imenovao ju je ženskim probojem godine.[1] Te godine, Smašnova je odnela pobede nad visoko rangiranim teniserkama kao što su Jana Novotna i Lori Meknil. Svoje najbolji rezultat na grend slem turnirima, četvrto kolo, dostigla je dva puta na Otvorenom prvenstvu Francuske, 1995. i 1998. Svoju prvu titulu Smašnova je osvojila 1999. godine, pobedivši Irodu Tuljaganovu u finalu turnira u Taškentu. Drugu titulu osvojila je 2000. godine, u Belgiji, a u finalu je pobedila domaću igračicu Dominik van Rost, koja je bila i prvi nosilac na turniru.[2]

Smašnova je 2002. osvojila čak četiri titule — ASB klasik u Oklandu (savladala u finalu Tatjanu Panovu), turnir u Kanberi (savladala Tamarin Tanasugarn), u Beču (pobedila Irodu Tuljaganovu) i Šangaju (pobedila Anu Kurnjikovu). Te godine je takođe ostvarila pobede nad vrhunskim teniserkama kao što su Žistin Enen, Kim Klajsters, Jelena Dementjeva, Danijela Hantuhova i Čenda Rabin. Takođe se po prvi put kvalifikovala za VTA prvenstvo, ali ju je već u prvom kolu pobedila Serena Vilijams.

2003. Smašnova osvaja dve titule, u Sopotu i Helsinkiju, i pobeđuje teniserke kao što su Anastasija Miskina, Vera Zvonarjova i Nađa Petrova. Naredne godine je osvojila turnir u Beču, pobedivši u finalu Ališu Molik, a takođe je u oktobru savladala 14. teniserku sveta Aj Sugijamu. Na Otvorenom prvenstvu Australije 2005. godine je lako došla do trećeg kola, ali ju je tada još lakše porazila Vinus Vilijams. Te godine je takođe osvojila titulu na turniru u Budimpešti, koju je naredne godine uspešno odbranila. Smašnova je držala rekord VTA po broju dobijenih mečeva u finalu — igrala je dvanaest finala, i u svih dvanaest je trijumfovala. Svoj rekord je prekinula kada je u julu 2006. izgubila u finalu turnira u Forest Hila od Megan Šonesi.

U martu 2007. Smašnova je potvrdila da će se povući iz sveta profesionalnog tenisa nakon Vimbldona 2007.[4] Karijeru je završila porazom u prvom kolu Vimbldona od strane Nemice Martine Miler, i to sa 6—0, 6—0.

Učešće u Fed kupu uredi

Smašnova drži rekord u broju odigranih uzastopnih mečeva u Fed kupu — 61. Ostvarila je 43 pobede i 30 poraza u periodu 1992—2006.[5]

Stil igre uredi

Smašnova je igrala uglavnom sa osnovne linije, a omiljena podloga bila joj je šljaka.[1] Njen stil igre poredi se sa stilom Španjolke Aranče Sančez Vikario — pravila je minimalan broj grešaka, trčala za svakom lopticom, i važila je za mentalno „tešku“ protivnicu.

Finala u pojedinačnoj konkurenciji uredi

Pobede (12) uredi

Legenda
Tijer I (0)
Tijer II (0)
Tijer III (3)
Tijer IV i V (9)
Grend slem (0)
VTA šampionat (0)
Br. Datum Turnir Lokacija Podloga Protivnica u finalu Rezultat
1. 13. jun 1999. Taškent open   Taškent, Uzbekistan Tvrda   Lorens Kurtua 6–3 6–3
2. 23. jul 2000. Šampionat francuskog društva  Noke-Hajst, Belgija Šljaka   Dominik van Rost 6–2 7–5
3. 6. januar 2002. ASB klasik Okland   Okland, Novi Zeland Tvrda   Tatjana Panova 6–2 6–2
4. 13. januar 2002. Kanbera internašonal   Kanbera, Australija Tvrda   Tamarin Tanasugarn 7–5 7–6(2)
5. 16. jun 2002. VTA Austrija   Beč, Austrija Šljaka   Iroda Tuljaganova 6–4 6–1
6. 15. septembar 2002. Kina open   Šangaj, Kina Tvrda   Ana Kurnjikova 6–2 6–3
7. 2. avgust 2003. Sopot open   Sopot, Poljska Šljaka   Klara Zakopalova 6–2 6–0
8. 10. avgust 2003. Nordea open   Helsinki, Finska Šljaka   Jelena Kostanić Tošić 4–6 6–4 6–0
9. 22. maj 2004. VTA Austrija   Beč, Austrija Šljaka   Ališa Molik 6–2 3–6 6–2
10. 17. jul 2005. Modena open   Modena, Italija Šljaka   Tatjana Garbin 6–6, predat meč
17. 13. avgust 2005. Velika nagrada Budimpešte   Budimpešta, Mađarska Šljaka   Katalina Kastanjo 6–2 6–2
19. 30. jul 2006. Velika nagrada Budimpešte   Budimpešta, Mađarska Šljaka   Lurdes Domingez Lino 6–1 6–3

Poraz (1) uredi

Br. Datum Turnir Lokacija Podloga Protivnica u finalu Rezultat
1. 26. avgust 2006. Forest Hils tenis klasik   Forest Hils, SAD Tvrda   Megan Šonesi 1–6 6–0 6–4

Izvori uredi

  1. ^ a b v g Ana Smašnova Arhivirano na sajtu Wayback Machine (6. februar 2007) na VTA sajtu
  2. ^ a b v Jewish Vitrual Library — Anna Smashnova
  3. ^ „ITC Champions”. Arhivirano iz originala 10. 10. 2007. g. Pristupljeno 20. 04. 2009. 
  4. ^ Smashnova to retire
  5. ^ „Fed Cup - Player Profile”. Arhivirano iz originala 28. 04. 2009. g. Pristupljeno 20. 04. 2009. 

Spoljašnje veze uredi