Austronežani
Austronežani (nepravilno Austronezijci) su velika grupa naroda naseljena u jugoistočnoj Aziji, istočnoj Africi i Okeaniji, a govornici su jezika austronežanske jezičke porodice. U tu grupu spadaju starosedeoci Tajvana, narodi Filipina, Istočnog Timora, Indonezije, Malezije, Bruneja, Kokosovih Ostrva, Polinezije, Mikronezije i Madagaskara, kao i Malajci Singapurci, Polinežani Novog Zelanda i Havaja i nepapuanski narodi Melanezije. Oni se mogu naći i u južnom Tajlandu, Vijetnamu, Kambodži, na ostrvu Hajnan, delovima Šri Lanke, južnom Mjanmaru, severnom delu Južne Afrike, Surinamu i na Andamanskim ostrvima. Austronežana u dijaspori ima u SAD, Ujedinjenom Kraljevstvu, Australiji, Kanadi, Holandiji (većinom Indonežani), Španiji, Portugalu, Hong Kongu, Makau i državama zapadne Azije. Zemlje i teritorije koje većinom nastanjuju Austronežani su kolektivno poznate kao Austronezija.[14]
 Narod Amis u Tajvanu | |
| Ukupna populacija | |
|---|---|
| oko 415 miliona | |
| Regioni sa značajnom populacijom | |
 Indonezija | 260.581.000 (2016)[1] |
 Filipini | 100.981.437 |
 Madagaskar | preko 24.000.000 (2016)[2] |
 Malezija | 19.240.000 (2017)[3] |
 SAD | 4.816.144 |
 Tajland[4] | 1.900.000 |
 Papua Nova Gvineja | 1.300.000 |
 Istočni Timor[5] | 1.167.242 (2015) |
 Novi Zeland | 855.000 (2006)[6][7][8] |
 Singapur | preko 700.000[9] |
 Republika Kina | 520.000 |
 Solomonska Ostrva | 478.000 (2005) |
 Fidži | 456.000 (2005)[10] |
 Brunej | 224.000 (2006) |
 Australija | 210.843 |
 Samoa | 193.773 (2015) |
 Guam | 162.742 |
 Španija | 155.362 |
 Tonga | 105.323 |
 Havaji | 140.652 ili 401.162[11] |
 Surinam | 93.000 (2017)[12] |
 Severna Marijanska Ostrva | 52.344 |
 Šri Lanka | 40.189 (2012)[13] |
 Čile | 5.682 |
| Jezici | |
| austronežanski jezici | |
| Religija | |
| hrišćanstvo (katolicizam • protestantizam • mormonizam) islam (sunizam) hinduizam (balinežanski hinduizam) budizam (teravada budizam • mahajana budizam • vađrajana budizam) animizam, folk religija, etnička religija, šamanizam, paganizam, taoizam | |
Etnički Maldivci takođe poseduju genetsku povezanost sa austronežanskim narodima preko Malajskog poluostrva.[14]
Preistorija i istorija uredi
Arheološki dokazi demonstriraju tehnološku povezanost između poljoprivredne kulture "juga" (misli se na jugoistočnu Aziju i Melaneziju), i nalazišta koja su poznatija kao kopnena Kina, gde postoji kombinacija arheoloških i lingvističkih dokaza koja je interpretirana kao podrška "severnog" porekla austronežanske jezičke porodice u južnoj Kini i Tajvanu.
Teoretski je moguće dokazati da pre nekoliko hiljada godina pre širenja dinastije Han prema jugu, govornici austronežanskih jezika su se proširili niz obale južne Kine pored Tajvana sve do Tonkinskog zaliva. Proširenje ostalih jezičkih porodica kao što su austroazijska, tai-kadai, hmong-mien i sino-tibetanska je dovelo do asimilacije i eventualne sinisizacije svih govornika austronežanskih jezika koji su ostali u kopnenoj Kini (procesi koji se danas nastavljaju na Tajvanu).[15] U skorašnjem tretmanu svi austronežanski jezici su klasifikovani u 10 podgrupa, sa svim jezicima Formoze koji su svrstani u posebnu podgrupu ove porodice jezika.[16]
Alternative ovog modela traže domorodačko poreklo austronežanskih jezika u jugoistočnoj Aziji ili Melaneziji.[17][18][19]
Genetske analize sugerišu da su se Austronežani jugoistočne Azije proširili prema Sundi (nekadašnjem kopnu koje je obuhvatalo jugoistočnu Aziju, Sumatru i Borneo) i evoluirali in situ pre oko 35.000 godina.[20] Ipak, 2016. godine sprovedena DNK analiza pokazala je da jedan od genetičkih markera korišćenih u studiji, ali ne i drugi, podržava hipotezu seobe malog obima „sa Tajvana“.[21] Istraživanja ukazuju da je samo mali deo tajvanskog genetskog koda nađen među narodima jugoistočne Azije, a postoje i tvrdnje da su seobe ovih naroda sa Tajvana, iako manje po obimu, imale značajan uticaj na kulturu i jezik ovih naroda.[22][23][24]
Geografska distribucija uredi
Austronežanski narodi se određuju na osnovu regiona ili države u kojoj žive.
- Starosedeoci Tajvana: Amis, Atajal, Bunun, Pajvan.
- Malajsko-polinezijski narodi:
- Bornejska grupa: Kambodža, Hajnan, Vijetnam. npr. Kadazan-Dusun, Murut, Ibanci, Bidajuh, Dajaci, Lun Bavang
- Čamska grupa: npr. Aćeh, Čam, Džarajci, Utsuli
- Centralna Luzonska grupa: Kapampangan, Pangasinan, Sambal.
- Igorotska: Kordiljera. npr. Balangao, Ibaloi, Ifugao, Itneg, Kankani.
- Lumadska: Mindanao. e.g Kamajo, Manobo, Tasadajci, Boli.
- Malgaška: Madagaskar. npr. Betsileo, Merina, Sakalava, Tsimiheti.
- Melanežanska: Melanezija. npr. Fidžijci, Kanak.
- Mikronežanska: Mikronezija. npr. Karolinci, Palauci.
- Mokenska: Mjanmar, Tajland.
- Moro: Bangsamoro. npr. Badžao, Tausug i Maranao.
- Severni Luzon: npr. Iloci, Ibanag, Itaves.
- Polinežanska: Polinezija. npr. Maori, Havajci, Samoanci.
- Južna Luzonska: npr. Tagali i Bikol.
- Sunda-Sulavesi: npr. Malajci, Sundi, Javanci, Balinežani, Bataci i Butonci
- Visajanska: npr. Aklanon, Boholano, Sebuano, Masbatenci, Varaj.
Prema skorašnjim studijima univerziteta Stanford u Kaliforniji, postoji široka raznovrsnost porekla po muškoj liniji austronežanskih naroda, pored manjeg evropskog doprinosa otkrivenog u jugoistočnoj Aziji, Melaneziji, Okeaniji i Madagaskaru. Čine dominantne etničke grupe u regionima kao što su Polinezija, Melanezija, Madagaskar i Malajsko poluostrvo. U ovim regionima živi oko 380 miliona ljudi koji su austronežanskog porekla.
Ovi narodi takođe čine većinu u državama kao što su Indonezija, Malezija, sultanat Brunej, Filipini, delom Istočni Timor (značajnu populaciju čine Papuanci koji žive na istoku ove države), zajedno sa Singapurom. Pretpostavlja se da je oko 14% stanovništva Singapura austronežanskog porekla. Izvan ove regije, nastanjuju i Palau, Guam i Severna Marijanska Ostrva, kao i Havaje. Narod Čam pretežno nastanjuje Kambodžu i Vijetnam.
Religija uredi
Izvorna religija je animizam, a i danas je široko rasprostranjen među nekim Austronežanima (naročito Malgaši, Ibanci, Pangasinan i drugi), dok ostali pretežno ispovedaju hrišćanstvo (Tagali, Tetumci, delom Ibanci, Kapampangan, starosedeoci Tajvana i ostali filipinski narodi), islam (Čam, Malajci, Indonežani, Minangkabau, Ačehi), budizam (narodi na prostoru Vijetnama) i hinduizam (Balinežani). U odnosu na napomenute religije, etničke i folk religije imaju znatno manji broj pripadnika.
Hrišćanski misionari iz evropskih zemalja su širili hrišćanstvo među ovim narodima, dok su među njima najbrojniji katolici, zatim protestanti, mormoni i drugi (misionari iz Francuske, Španije, Holandije, Portugalije).
Islamski trgovci su širili islam na područjima Indonezije i Malezije između 10. i 13. veka, posle čega je islam bio dominantan (arapski trgovci).
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ http://www.bps.go.id/website/pdf_publikasi/watermark_Proyeksi%20Penduduk%20Indonesia%202010-2035.pdf
- ^ „Population, total”. Data. World Bank Group. 2017. Pristupljeno 29. 4. 2018.
- ^ „Malaysia”. The World Factbook. Central Intelligence Agency. Arhivirano iz originala 28. 12. 2010. g. Pristupljeno 29. 4. 2018.
- ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 7. 2. 2013. g. Pristupljeno 22. 7. 2013.
- ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 7. 2. 2016. g. Pristupljeno 24. 7. 2016.
- ^ „Archived copy”. Arhivirano iz originala 7. 2. 2013. g. Pristupljeno 22. 7. 2013.
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 11. 02. 2009. g. Pristupljeno 01. 09. 2018.
- ^ „Arhivirana kopija”. Arhivirano iz originala 27. 11. 2007. g. Pristupljeno 01. 09. 2018.
- ^ About 13,6% of Singaporeans are of Malay descent. In addition to these, many Chinese Singaporeans are also of mixed Austronesian descent. See also „Archived copy” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 4. 7. 2007. g. Pristupljeno 25. 4. 2007.
- ^ „Archived copy” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 3. 4. 2007. g. Pristupljeno 23. 3. 2007.
- ^ „U.S. 2000 Census”. Arhivirano iz originala 18. 11. 2011. g. Pristupljeno 23. 11. 2014.
- ^ „Suriname”. The World Factbook. Central Intelligence Agency. Arhivirano iz originala 07. 01. 2019. g. Pristupljeno 29. 4. 2018.
- ^ „A2 : Population by ethnic group according to districts, 2012”. Census of Population& Housing, 2011. Department of Census& Statistics, Sri Lanka. Arhivirano iz originala 28. 04. 2017. g. Pristupljeno 01. 09. 2018.
- ^ a b Maloney 1980.
- ^ Goodenough, Ward Hunt (1996). Prehistoric Settlement of the Pacific, Volume 86, Part 5. ISBN 9780871698650.
- ^ Blust 1999, str. 31–94
- ^ Dyen, Isidore (1962). „The lexicostatistical classification of Malayapolynesian languages”. Language. 38 (1): 38—46. JSTOR 411187. doi:10.2307/411187.
- ^ Dyen, Isidore (1965). „A Lexicostatistical Classification of the Austronesian Languages”. Internationald Journal of American Linguistics, Memoir. 19: 38—46.
- ^ Oppenheimer, Stephen (1998). Eden in the east: the drowned continent. London: Weidenfeld & Nicolson. ISBN 978-0-297-81816-8.
- ^ Soares P, Trejaut JA, Loo JH (jun 2008). „Climate change and postglacial human dispersals in southeast Asia”. Mol. Biol. Evol. 25 (6): 1209—18. PMID 18359946. doi:10.1093/molbev/msn068.„New DNA evidence overturns population migration theory in Island Southeast Asia”. Phys.org. 23. 5. 2008.
- ^ Pedro A. Soares; Jean A. Trejaut, Teresa Rito, Bruno Cavadas, Catherine Hill, Ken Khong Eng, Maru MorminaAndreia Brandão, Ross M. Fraser, Tse-Yi Wang, Jun-Hun Loo, Christopher Snell, Tsang-Ming Ko, António Amorim, Maria Pala, Vincent Macaulay, David Bulbeck, James F. Wilson, Leonor Gusmão, Luísa Pereira, Stephen Oppenheimer, Marie Lin, Martin B. Richard (2016). „Resolving the ancestry of Austronesian-speaking populations”. Human Genetics. PMID 26781090. doi:10.1007/s00439-015-1620-z.
- ^ „New research into the origins of the Austronesian languages: Complex genetic data now confirms that Mitochondrial DNA found in Pacific islanders was present in Island Southeast Asia at a much earlier period”. ScienceDaily (na jeziku: engleski). Pristupljeno 24. 8. 2017.
- ^ Melton, T.; Clifford, S.; Martinson, J.; Batzer, M.; Stoneking, M. (decembar 1998). „Genetic evidence for the proto-Austronesian homeland in Asia: mtDNA and nuclear DNA variation in Taiwanese aboriginal tribes”. American Journal of Human Genetics. 63 (6): 1807—1823. ISSN 0002-9297. PMC 1377653
. PMID 9837834. doi:10.1086/302131.
- ^ „DNA Analysis Gives Insight into Austronesian Languages”. New Historian (na jeziku: engleski). 1. 2. 2016. Pristupljeno 24. 8. 2017.
Literatura uredi
- Oppenheimer, Stephen (1998). Eden in the east: the drowned continent. London: Weidenfeld & Nicolson. ISBN 978-0-297-81816-8.
- Blust, R (1999). „Subgrouping, circularity and extinction: some issues in Austronesian comparative linguistics”. Ur.: Zeitoun, E; Jen-kuei Li, P. Selected papers from the Eighth International Conference on Austronesian Linguistics. Taipei: Academia Sinica. str. 31—94. ISBN 978-957-671-632-4. OCLC 58527039.
- Goodenough, Ward Hunt (1996). Prehistoric Settlement of the Pacific, Volume 86, Part 5. ISBN 9780871698650.
- Duckworth, Wynfrid L.H. (1914). n the Anthropometric Data collected by Professor John Stanley Gardiner, F.R.S., in the Maldive Islands and Minicoy. Cambridge Philosophical Society. „There were three major sources of immigration into the country. These are... the western shores of the Malay Peninsula, and the islands of the Malaya Archipelago”
- Maloney, C. (1980). People of the Maldive Islands. Orient Longman Ltd, Madras. ISBN 978-0-86131-158-3.
- Capelli, Cristian; et al. (2001). „A Predominantly Indigenous Paternal Heritage for the Austronesian-Speaking Peoples of Insular Southeast Asia and Oceania” (PDF). American Journal of Human Genetics. 68 (2): 432—443. PMC 1235276 . PMID 11170891. doi:10.1086/318205. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 2. 2010. g.
- Bellwood, Peter S. (1979). Man's conquest of the Pacific: The prehistory of Southeast Asia and Oceania. Oxford University Press. ISBN 9780195201031.
- Bellwood, Peter (2007). Prehistory of the Indo-Malaysian Archipelago (3rd, revised izd.). ANU E Press. ISBN 978-1-921313-12-7.
- Bellwood, Peter; Fox, James J.; Tryon, Darrell, ur. (2006). The Austronesians : historical and comparative perspectives. Australian National University. ISBN 978-1-920942-85-4. * Diamond, Jared M. (1998). Guns, Germs, and Steel. Vintage. ISBN 978-84-8306-667-6.
- Benitez-Johannot, Purissima, ur. (2009). Paths of Origins. ArtPostAsia Books. ISBN 978-971-94292-0-3. Arhivirano iz originala 16. 10. 2011. g. Pristupljeno 14. 10. 2011.
- Fox, James J. Ancestry and Alliance: Explorations in Austronesian Ethnography (2006). Origins. ANU E Press. ISBN 978-1-920942-87-8.
Spoljašnje veze uredi
- Ovaj članak uključuje tekst iz publikacije koja je sada u javnom vlasništvu: Chisholm, Hugh, ur. (1911). „Mundās”. Encyclopædia Britannica (na jeziku: engleski). 19 (11 izd.). Cambridge University Press.
- Books, some online, on Austronesian subjects by the Australian National University
- Encyclopædia Britannica: Austronesian Languages
