Branko Mirković (Kninsko Polje, kod Knina, 6. maj 1923Beograd, 20. novembar 1987) bio učesnik Narodnooslobodilačke borbe, pukovnik JNA i društveno-politički radnik Socijalističke Republike Srbije.

branko mirković
Branko Mirković u Moskvi, 1946.
Lični podaci
Datum rođenja(1923-05-06)6. maj 1923.
Mesto rođenjaKninsko Polje, kod Knina, Kraljevina SHS
Datum smrti20. novembar 1987.(1987-11-20) (64 god.)
Mesto smrtiBeograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1942.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411964.
Činpukovnik

Odlikovanja
Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođen 6. maja 1923. godine u Kninskom Polju, kod Knina. Njegovi roditelji — otac Mirko i majka Anica, rođena Medić, imali su još petoro dece — tri sina i dve ćerke.

Osnovnu školu je završio u rodnom mestu, a gimnaziju je pohađao u Kninu. Godine 1940, kao učenik osmog razreda se suprotstavio profesoru, koji je javno propagirao fašizam i zbog toga je bio izbačen iz škole, bez prava upisa, na godinu dana, u sve gimnazije Kraljevine Jugoslavije.

Početak Aprilskog rata, 1941. godine, zatekao ga je u Kninu gde se, sa braćom, kao dobrovoljac priključio Jugoslovenskoj vojsci u odbrani zemlje. Odmah posle kapitulacije, izbegavajući ustaški teror, pošao je sa grupom istomišljenika u Dinaru, gde je ubrzo formirana Kninska partizanska četa.

Od formiranja Druge dalmatinske udarne brigade, 3. oktobra 1942. na Uništu, do kraja rata, bio je u sastavu ove brigade, vršeći razne funkcije — od borca do načelnika Štaba brigade.

S brigadom je prošao sve borbene operacije na Drini, Neretvi i Sutjesci, do oslobađanja Dubrovnika i dela Jadranske obale. U toku bitke na Sutjesci, kao zamenik komandanta Drugog bataljona, komandovao borbama na Gornjim Barama. Tokom 1942. godine je primljen u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ).

Po završetku rata, 1946. je upućen na školovanje u Sovjetski Savez, gde je 1947. godine završio Komandnu akademiju „Vistrel“. Posle povratka u Jugoslaviju, završio je Višu vojnu akademiju i Ratnu školu JNA. U Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA) je obavljao dužnosti — nastavnika taktike na Vojnoj akademiji u Sarajevu, komandanta brigade, načelnika Sekretarijata Narodne odbrane grada Beograda i dr. Penzionisan je 1964. godine u činu pukovnika JNA.

Posle penzionisanja iz JNA, nastavio je da radi na javnim i društvenim poslovima. Bio je direktor Direkcije za puteve („Beograd put“) do 1976. i potpredsednik Izvršnog saveta Skupštine grada Beograda do 1986. godine.

Bio je dugogodišnji predsednik Bokserskog saveza Jugoslavije (BSJ) i funkcioner Evropske amaterske bokserske organizacije.

Umro je 20. novembra 1987. godine u Beogradu i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja.

Literatura uredi