Brionski plenum CK SKJ
Brionski plenum naziv je za Četvrtu plenarnu sednicu Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ), održanu 1. jula 1966. u hotelu „Istra“ na Brionima, na kojoj je sa svih državnih i partijskih funkcija smenjen Aleksandar Ranković, potpredsednik SFRJ i sekretar CK SK Jugoslavije — jedan od trojice najvažnijih ljudi u zemlji.


Povod za održavanje Brionskog plenuma i smene Aleksandra Rankovića bila je „afera prisluškivanja“, kada je predsednik SFRJ Josip Broz Tito u svojoj rezidenciji u Užičkoj ulici broj 15 u Beogradu, pronašao aparate za prisluškivanje (i to u svom radnom kabinetu i spavaćoj sobi). On je o ovome odmah obavestio politički i vojni vrh zemlje, a za prisluškivanje je optužio Upravu državne bezbednosti (UDBA) i Aleksandra Rankovića. Odmah potom je formirana posebna komisija Izvršnog komiteta CK SKJ koja je imala zadatak da ispita navodne optužbe. Predsednik ove komisije bio je Krste Crvenkovski, a komisija je saopštila da je prisluškivanja bilo. Na sednici Izvršnog komiteta CK SKJ, održanoj 16. juna 1966. godine, na predlog Josipa Broza Tita, zakazana je za 1. jul Četvrta plenarna sednica Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije sa zadatkom da ispita „slučaj Ranković“ i „aferu prisluškivanja“.
Sednica Centralnog komiteta SKJ, bila je održana u hotelu „Istra“ na Brionima, a na njoj je je raspravljano o prisluškivanju funkcionera, zloupotrebama i deformacijama u Upravi državne bezbednosti. Aleksandar Ranković, kao dugogodišnji ministar unutrašnjih poslova i organizator službe bezbednosti, je snosio glavnu krivicu. Plenum je posle duge rasprave prihvatio ostavku Aleksandra Rankovića na članstvo u CK SKJ i Izvršnom komitetu CK SKJ, kao i ostavku Saveznoj skupštini na mesto potpredsednika SFRJ. Pored Rankovića, na sednici je smenjen i isključen iz CK SKJ i same Partije dotadašnji predsednik Odbora za unutrašnju politiku Saveznog izvršnog veća (SIV) i bivši Savezni sekretar za unutrašnje poslove Svetislav Stefanović Ćeća.
U periodu posle Brionskog plenuma, iz političkog života je uklonjen, smenjivanjem i penzionisanjem, veliki broj pristalica Aleksandra Rankovića — Vojin Lukić, organizacioni sekretar CK SK Srbije; Životije Savić Srba, sekretar Republičkog SUP-a Srbije; general Miloje Milojević i drugi. Godine 1967. usledila je reorganizacija Uprave državne bezbednosti, kada je federalizovana (svaka republika imala je svoju službu) i promenjen joj naziv u Služba državne bezbednosti (SDB). Služba je ovime bila oslabljena, što se posebno videlo u godinama raspada SFRJ.
Aleksandar Ranković je posle Brionskog plenuma, penzionisan i isključen iz Saveza komunista Jugoslavije. Sve do svoje smrti 1983. godine živeo je u Beogradu i Dubrovniku, povučenim životom, bez ikakvih javnih i političkih nastupa.
Mijalko Todorović izabran za sekretara CK; Milentije Popović za člana Izvršnog komiteta, Dobrivoje Radosavljević kooptiran za člana CK SKJ.
Odluke Centralnog komiteta SKJ
urediCentralni komitet Saveza komunista Jugoslavije je na Četvrtoj plenarnoj sednici, održanoj 1. jula 1966, usvojio izveštaj Komisije Izvršnog komiteta CK SKJ i na osnovu predloga Komisije i diskusije članova Centralnog komiteta doneo sledeće odluke:[1]
„ | 1. Preporučuje da se odmah priđe reorganizaciji organa državne bezbednosti kako bi se prilagodili nastalim promenama u našem društvu i razvijenom sistemu samoupravljanja. Potrebno je da predstavnička tela i njihovi izvršni organi obezbede faktičku društvenu kontrolu nad radom državne bezbednosti na bazi ustavnih normi i zakonskih propisa. Takođe se preporučuje odgovarajućim organima da se u cilju kadrovskog pojačanja i olakšanja sprovođenja reorganizacije na dužnosti rukovodilaca organa unutrašnjih poslova biraju i politički funkcioneri i pre konačne reorganizacije državne bezbednosti.
2. Preporučuje se Saveznom izvršnom veću da posebno formirana komisija nastavi istragu, kako bi razotkrila sve materijalne činjenice, prave namere i smisao pojedinih poduhvata i zloupotreba položaja i vlasti, kao i da se krivci pozovu na odgovornost. 3. Da se drug Svetislav Stefanović kao neposredno odgovoran za rad organa državne bezbednosti u čitavom ovom periodu kada su se pojavile istaknute deformacije i ozbiljne zloupotrebe kao i zbog njegovog neiskrenog držanja pred komisijom i na sednici Centralnog komiteta, a to znači prema Savezu komunista Jugoslavije, onemogućavanja rada komisije i akcija koje je u tom pravcu vodio kod drugih u samom toku rada, isključi iz Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije i iz Saveza komunista Jugoslavije. Centralni komitet SKJ takođe preporučuje Saveznoj skupštini da ga razreši dužnosti člana Saveznog izvršnog veća. 4. Prihvata se ostavka koju je drug Aleksandar Ranković podneo na funkciju člana CK SKJ i Izvršnog komiteta Centralnog komiteta i prihvata se da podnese ostavku Saveznoj skupštini na funkciju potpredsednika Republike, jer je njegova politička odgovornost za rad organa državne bezbednosti takva da na ovim funkcijama više ne može ostati. 5. Donoseći ove odluke Centralni komitet Saveza komunista Jugoslavije obraća se svim komunistima i radnim ljudima Jugoslavije da ulože maksimalne napore u daljem razvoju samoupravljanja i neposredne demokratije i ostvarenja ustavnih prava, učvršćujući na taj način poverenje u demokratske institucije našeg društva. Samo u ovim institucijama mogu se donositi političke odluke i u njima radni čovjek treba da ostvaruje pravo na punu kontrolu svih društvenih organizama. Kadrovsku politiku u društvu treba osloboditi svakog subjektivizma i monopolizma i ostvarivati je uz puni uticaj javnosti u za to stvorenim institucijama. Bezbednost demokratskog sistema treba pre svega da leži na javnim institucijama, a služba državne bezbednosti da bude organ protiv delovanja klasnog neprijatelja i spoljne opasnosti. Svaki protivzakoniti postupak nužno mora da povlači javne sankcije. Centralni komitet SKJ posebno poziva komuniste u službi državne bezbednosti da se najaktivnije založe za ostvarenje ovih odluka, raščišćavanje negativnih pojava i da doprinesu da se rad ove službe uskladi sa našim celokupnim društvenim razvojem i da služi interesima socijalizma i ciljevima za koje se bori Savez komunista Jugoslavije.[2] |
” |
Reference
uredi- ^ Sekulić 1989, str. 114.
- ^ Sekulić 1989, str. 114–115.
Literatura
uredi- Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom III 1945—1979. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980. COBISS.SR 1539739598
- Marković, Dragan; Križavac, Savo (1985). Zašto su smenjivani. Beograd: Narodna knjiga. COBISS.SR 17155584
- Petranović, Branko (1988). Istorija Jugoslavije 1918—1988 tom III — Socijalistička Jugoslavija 1945—1988. Beograd: Nolit. COBISS.SR 281577740
- Petranović, Branko; Zečević, Momčilo (1988). Jugoslavije 1918—1988 — tematska zbirka dokumenata. Beograd: Rad. COBISS.SR 37870348
- Sekulić, Zoran (1989). Pad i ćutnja Aleksandra Rankovića. Beograd: Dositej. COBISS.SR 74508
- Piljak, Milan (2010). Brionski plenum 1966. godine — pokušaj istoriografskog tumačenja događaja (PDF). Tokovi istorije. 1/2010. Beograd: Institut za noviju istoriju Srbije.
- Dimitrijević, Bojan (2020). Ranković drugi čovek. Beograd: Vukotić medija. COBISS.SR 281577740