Bjelovarsko-križevačka županija
Bjelovarsko-križevačka županija (lat. Comitatus Belovariensis-Crisiensis, mađ. Belovár-Kőrös vármegye, nem. Komitat Bellau-Kreutz) naziv je istorijske županije u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji unutar Zemalja krune sv. Stefana nakon Hrvatsko-ugarske nagodbe. Postojala je od 1886. do 1918. godine, a centar joj je bio u Bjelovaru.
| Bjelovarsko-križevačka županija | |
|---|---|
 | |
| Država | Kraljevina Hrvatska i Slavonija |
| Admin. centar | Bjelovar |
| Župan | Petar Zrelec (1921—1924.) |
| Površina | 5,048 km² km2 |
| Stanovništvo | 1910. |
| — broj st. | 332.592 |
Geografija
urediBjelovarsko-križevačka županija graničila je sa županijom Somođ u Ugarskom kraljevstvu, Virovitičkom, Požeškom, Varaždinskom i Zagrebačkom županijom u Hrvatsko-slavonskom kraljevstvu. Njenu severnu granicu činila je reka Drava, a oko 1910. površina joj je obuhvatala 5.048 km².
Istorija
urediBjelovarsko-križevačka županija je nastala 1886. godine, ujedinjenjem dvaju dotadašnjih županija, Bjelovarske i Križevačke, a objedinjavanje njihovih županijskih uprava izvršeno je po slovu Zakona o uređenju uprave i ustrojstva županija. Novostvorena županija nasledila je administativnu strukturu i istorijske tradicije svojih prethodnica, kako mlade Bjelovarske županije koja je osnovana 1871. godine, tako i drevne Križevačke županije koja je osnovana još u srednjem veku (lat. Comitatus Crisiensis).[1]
Pitanje objedinjavanja pomenutih županija bilo je otvoreno još od vremena razvojačenja starog Varaždinskog generalata, čije su regimente (križevačka i đurrevačka) ukinute 1871. godine i reorganizovane u novu Bjelovarsku županiju, koja se graničila sa starom Križevačkom županijom, tako da se od početka postavljalo pitanje o njihovom eventualnom spajanju, koje je najzad i sprovedeno 1886. godine.[2]
Godine 1918, nakon što je Hrvatska raskinula državno-pravne veze s Austrougarskom i postala delom Kraljevine SHS, i područje ove županije postalo je delom iste. Nastavila je da postoji kao administrativna jedinica sve do uvođenja nove oblasne organizacije (1921-1924).[3]
Popis velikih župana
urediVeliki župani bjerlovarsko-križevački bili su:[4]
- Budislav pl. Budisavljević-Priedorski (1886—1889.)
- Radislav Rubido-Zihi (1889—1893.)
- Milutin pl. Kukuljević-Sakcinski (1893—1904.)
- Teodor Georgijević (1904—1910.)
- Đuro Dedović (1910 – 1914)
- Gjuro Dedović (1910—1914.)
- Teodor Bošnjak (1914)
- Vladimir Treščec-Branjski (1914 – 1915)
- Ladislav pl. Labaš-Blažekovečki (1915 – 1918)
- Gavro Gojković (1918)
- Matija Lisičar (1919)
- Luka Šoški (1919—1920.)
- Petar Zrelec (1921—1924.)
Stanovništvo
urediPrema popisu iz 1910. županija je imala 332.592 stanovnika, a po jeziku kojim je govorilo podeljeno je ovako:
- hrvatski jezik: 253.687
- srpski jezik: 44.533
- mađarski jezik: 14.224
- nemački jezik: 4.235
Upravna podela
urediPočetkom 20. veka, županija je bila podeljena na sledeće kotareve:
| Kotarevi | |
|---|---|
| Kotar | Središte |
| Bjelovar | Bjelovar |
| Čazma | Čazma |
| Garešnica | Garešnica |
| Gjurgjevac | Đurđevac |
| Grubišno Polje | Grubišno Polje |
| Koprivnicia | Koprivnica |
| Križevci | Križevci |
| Kutina | Kutina |
| Municipalni gradovi | |
| Bjelovar | |
| Koprivnica | |
| Križevci | |
Izvori
uredi- ^ „Povijest Bjelovarsko-bilogorske županije”. Arhivirano iz originala 02. 05. 2012. g. Pristupljeno 14. 06. 2012.
- ^ Valentić 1981.
- ^ Dimić 2001, str. 111-117.
- ^ Željko Karaula, Veliki župani bjelovarski 1872./1924—1941./1945., HAZU - HAZU Bjelovar - Gradski muzej Bjelovar - Državni arhiv Bjelovar, Zagreb-Bjelovar, 2011.
Literatura
uredi- Valentić, Mirko (1981). Vojna krajina i pitanje njezina sjedinjenja s Hrvatskom 1849-1881. Zagreb: Centar za povijesne znanosti; Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske.
- Dimić, Ljubodrag (2001). Istorija srpske državnosti. 3. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Krestić, Vasilije (1991). Istorija Srba u Hrvatskoj i Slavoniji 1848-1914. Beograd: Politika.
- Planinić, Silvana (1992). „Krajiško okružno upraviteljstvo (distrikti) i krajiške imovne općine u Hrvatsko-slavonskoj krajini”. Arhivski vjesnik. 34-35 (1991-1992): 173—183.