Velika škola

највиша образовна институција у Србији између 1863. и 1905. године

Velika škola je bila najviša obrazovna institucija u Srbiji između 1863. i 1905. godine. Nastava je održavana u Kapetan-Mišinom zdanju. Škola je prerasla u Beogradski univerzitet 1905, kada su otvoreni Medicinski, Bogoslovski i Poljoprivredni fakultet.[1]

Velika škola
Velika škola krajem 19. veka,
Kapetan-Mišino zdanje
Osnovana24. septembar 1863.
LokacijaBeograd
Država Kneževina Srbija
Br. smerova3 (kasnije 12 odseka)
SmeroviFilozofski, Pravni, Tehnički
Veb-sajtIstorijat Beogradskog univerziteta

Istorijat uredi

 
Udžbenici za studente Velike škole iz 1893. i 1894. godine (danas u „Adligatu”)

Osnovana je zakonom od 24. septembra 1863. godine kao naslednik Liceja, dotadašnje najviše škole u Kneževini Srbiji koja je bila smeštena u Konaku kneginje Ljubice. Prilikom osnivanja premeštena je u zdanje koje je jedan od najbogatijih Srba toga vremena, kapetan Miša Anastasijević, poklonio „svome otečestvu“. Značajni zadužbinari bili su i Luka Ćelović Trebinjac, Đoka Vlajković, kraljica Natalija Obrenović i drugi.[2]

Škola je u zakonu bila definisana kao naučno zavedenje za više i stručno izobraženje, tj. naučni zavod za više i stručno obrazovanje. Vrhovna vlast bio je ministar prosvete, a Velikom školom su neposredno rukovodili rektor i Akademijski savet. Rektora je postavljao vladar, a prvi rektor bio je Konstantin Branković (1814–1865).[3]

Velika škola je po osnivanju imala tri odeljenja, odnosno fakulteta: Filozofski fakultet, Tehnički fakultet i Pravni fakultet. Programi su se u znatnoj meri preklapali, tako da su studenti uglavnom dobijali opšte obrazovanje, a premalo pravo stručno. Na filozofskom odeljenju se studiralo tri godine, a na pravnom i tehničkom četiri.

S izmenama zakona iz 1873. Filozofski fakultet je podeljen na dva odseka: Istorijsko-filološki i Prirodno-matematički. Izmenama zakona od 1880. godine studije na Filozofskom fakultetu se produžuju na četiri godine. Izmenama zakona iz 1896. godine broj odseka, tj. grupa srodnih nauka, bitno je povećan: na Filozofskom na sedam (novoformirani Lingvističko-literarni, Istorijsko-geografski, Matematičko-fizički i Hemijsko-prirodnjački), na Tehničkom na tri (Građevinski, Mehaničkotehnički i Arhitektonski) i na Pravnom na dva (Sudski i Političkoekonomski), što je doprinelo specijalizaciji i unapređenju stručne strane studija.[1]

Tokom vremena je znatno povećana i samouprava Velike škole.

U Kneževini (potom i Kraljevini) Srbiji, Velika škola imala je značajnu reputaciju, koja je zahvaljujući istaknutim nastavnicima prelazila državne granice i poprimala i evropske razmere. Najistaknutiji nastavnici školovali su se na vodećim inostranim univerzitetima, a potom su, sa katedri Velike škole, održavali intenzivnu saradnju sa svojim ranijim profesorima i kolegama u inostranstvu.

Velika škola je napredovala tokom četiri decenije i postala preteča Univerziteta, ali ipak ni do kraja svog postojanja nije dostigla dovoljan nivo da preraste u univerzitet, već je on formiran 1905. godine, kada je Kralj Petar Prvi 27. februara potpisao ukaz o proglašenju prethodno izglasanog Zakona o Univerzitetu. Zakon je zajemčio autonomiju Univerziteta, proklamujući da su „nastavnici slobodni u izlaganju svoje nauke“.

Rektori uredi

Rektori Velike škole u periodu 1863–1905. bili su:[4]

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b „Nastanak i razvoj Univerziteta”. www.bg.ac.rs. Arhivirano iz originala 19. 06. 2023. g. Pristupljeno 2020-07-30. 
  2. ^ „www.glas-javnosti.co.yu”. arhiva.glas-javnosti.rs. Pristupljeno 2020-07-30. 
  3. ^ Srpsko Nasledje
  4. ^ Jordanović 1988.

Literatura uredi

  • Jordanović, Branislava (1988). Rektori Liceja, Velike škole i Univerziteta u Beogradu. Beograd: Univerzitet u Beogradu, Savremena administracija. ISBN 978-86-387-0072-1. 

Spoljašnje veze uredi