Veljko Milanković

Veljko Milanković (Kremna, 5. januar 1955Beograd, 14. februar 1993) je bio osnivač i komandant bataljona Vukovi sa Vučijaka.[1]

Veljko Milanković
Veljko Milanković
Lični podaci
Datum rođenja(1955-01-05)5. januar 1955.
Mesto rođenjaKremna, NR BiH, FNR Jugoslavija
Datum smrti14. februar 1993.(1993-02-14) (38 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija, SR Jugoslavija
Vojna karijera
Služba Republika Srpska
1991—93
VojskaVojska Republike Srpske
KomandantVukovi sa Vučijaka
Učešće u ratovimaRat u Bosni i Hercegovini

Rat u Hrvatskoj

Predratni život uredi

Veljko je rođen u selu Kremna kod Prnjavora, 5. januara 1955. godine. Po profesiji je bio saobraćajni tehničar. Neko vreme pre rata je proveo u zatvoru. Kako za njega navodi Nemanja Vasić, ratni predsednik opštine Prnjavor, Veljko je je bio "i heroj, i kriminalac. Narod ga je obožavao, ali ga se i plašio".[2]

Rat uredi

Na Vidovdan 28. juna 1991. godine, odlučuje da pomogne svom narodu u ratu koji je tada zahvatio Jugoslaviju. Ide u mesto Golubić, kod Knina, i tamo završava obuku kod Kapetana Dragana.[1] Milanković se isticao na obuci kao veoma disciplinovan i dobar vojnik i po završetku obuke dobija čin poručnika. U rodnom kraju formira jedinicu "Vukovi s Vučijaka".[1] Ubrzo on i njegovi „Vučjaci“ postaju istaknuti borci i junaci. Bili su svuda gde su se vodile teške borbe, Modriča, Derventa, Jasenovac, Pakrac, Okučani, Bosanska i Kninska Krajina.[1]

Avgusta 1991. godine sa svojom oslabljenom jedinicom zauzeo je Jasenovac, bilo ih je svega 46 u toj akciji. Zarobili su 2 neprijateljska M-84 tenka, jedan oklopni transporter, veće količine pešadijskog naoružanja i municije, kompletno naoružanje, oprema i municija iz ojačane stanice ustaške policije. Oslobodioci nisu imali gubitaka. Kada je ova poruka stigla do majora JNA, koji je bio poveren generalu Nikoli Uzelcu, nisu mogli da poveruju - ''Nemoguće! Pa njih je, posle prekjučerašnje odbrane Okučana, ostalo svega četrdeset šestorica!''. Ubrzo nakon toga stiže i pismo da je ojačani vod Vukova sa Vučijaka savladao hrvatske snage na Bročicama, pri čemu su ubili 37 neprijatelja i ranili više desetina. Snage Veljka Milankovića prošle su bez gubitaka. Iste večeri, Veljko Milanković šalje pismo iz Jasenovca u kome piše sledeće: ''Imamo pouzdana saznanja da Novsku u ovom trenutku ne brani više od sto dva­deset ustaša. Tome treba dodati i izvestan broj onih koji su se u rasulu povukli iz rejona Jasenovca ka Novskoj. Ovo je jedinstvena prilika da se, bez velikih problema, uspostavi naša kontrola nad ovim važnim mestom. Tražimo hitno odobrenje za napad."[3][4]

Krajem februara 1992. godine je ranjen tokom borbi kod sela Smrtić u Zapadnoj Slavoniji, odakle je prebačen u Banju Luku gde je operisan i prevezen na VMA radi lečenja.

Veoma značajnu, ako ne i presudnu, ulogu je imao u probijanju „Koridora Života“. Iako je imao gips na nozi, odbijao je da ode iz borbe, i sa svojim vojnicima je prvi bio u probijanju „čvrstog koridora“. Kao komandant jedinice tokom probijanja koridora vodio je borbe kod Dobor Kule (1. jul 1992.), Bijelog Brda, Jakeša, Čardaka, Cera, Modriče (26. jun 1992.) i Odžaka (12. jul 1992.).

Junaštvo Veljka i njegovih boraca ostaće zapamćeno u analima ovog rata: „Momci „večitog poručnika Milankovića“ izveli su jedini klasičan juriš „na nož“ viđen u ratu 1992. godine. Krećući u napad na zabunkerisano brdo Jakeš razvili su se u strelce, izneli zastavu u prve redove i posle komande „NOŽ NA PUŠKE“ poleteli grudima na neprijateljske rovove… Devet ih je poginulo, dvadesetak ranjeno – Jakeš je pao.”

Teško je ranjen u uličnim borbama u selu Kašić (opština Benkovac) 4. februara 1993. godine kada je tokom dejstva artiljerije u operaciji Maslenica[5] pogođen u desnu stranu grudi. Umro je 14. februara na VMA u Beogradu. Tri dana kasnije sahranjen je na rodnoj Kremni.

Dana 23. juna 1993. posmrtno je odlikovan ordenom Miloša Obilića.

Reference uredi

  1. ^ a b v g „Srpski ratni veterani”. Srpski ratni veterani (na jeziku: srpski). Pristupljeno 15. 1. 2022. 
  2. ^ „Naslovna | Sense Transitional Justice Center”. arhiva.sensecentar.org. Pristupljeno 17. 4. 2022. 
  3. ^ „Vecni duh srpskih Obilića | lpbr-Prnjavor” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 17. 4. 2022. [mrtva veza]
  4. ^ „Komandant Veljko Milankovic i Vukovi sa Vucijaka - Prnjavor.info Forum”. www.prnjavor.info. Pristupljeno 17. 4. 2022. 
  5. ^ „Rat u Hrvatskoj iz pera obavještajca, strana 137” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 25. 9. 2013. g. Pristupljeno 10. 3. 2013. 

Spoljašnje veze uredi