Gradska opština Palilula (Beograd)
Opština Palilula je gradska opština Grada Beograda. Zauzima površinu od 44.661 ha, na kojoj prema popisu iz aprila 2011. godine živi 173.521 stanovnika. Prema podacima sa poslednjeg popisa 2022. godine u opštini je živelo 182.624 stanovnika[1]
Gradska opština Palilula (Beograd) | |
---|---|
Osnovni podaci | |
Država | Srbija |
Upravni okrug | Grad Beograd |
Grad | Beograd |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | 182.624 (2022)[1] |
Geografske karakteristike | |
Površina | 451 km2 |
Ostali podaci | |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Predsednik opštine | Aleksandar Jovičić (SNS) |
Veb-sajt | www |
Naziv je nastao po tome što je, u vreme vladavine Turaka, u varoši bilo zabranjeno pušenje i bilo kakva upotreba duvana na ulicama, zbog opasnosti od požara. Oni koji nisu mogli bez lule, da bi je zapalili, morali su da idu van gradskih zidina. Jedno od tih mesta gde su odlazili bila je i današnja Palilula. Kao beogradska opština postoji od 1956. godine.
Slava opštine Palilula je Markovdan, 8. maj.
Položaj
urediVeći deo opštine se prostire na levoj, banatskoj, obali Dunava. Ta teritorija je ograničena Dunavom sa zapada i juga, Tamišom sa istoka i kanalom Karaš sa severa. Zemljište je ravno, ritsko i močvarno. Ispresecano je kanalima a postoje i velike bare i jezera. Na površini ove opštine je i veliko poljoprivredno dobro PKB.
Poreklo imena
urediIme je dobila po tome što je bila jedno od mesta u kojoj su žitelji mogli da zapale lule jer je tokom turske vladavine bilo zabranjeno pušenje zbog opasnosti od požara. Naziv potiče iz prve polovine 19. veka jer su kuće bile uglavnom drvene i lako zapaljive. Tada su još prosečene veoma široke ulice ovim krajem da ne bi dolazilo do požara. Palilulom su često šetali strastveni pušači sa lulama i čibucima. Ostao je i zapis Romana Zmorskog, poljskog književnika, koji je 1855. posetio Beograd i opisao Palilulu. Opisao ju je kao groblje s malom crkvom, u blizini Beograda, gde je stanovao grnčar koji je pravio lule od pečene gline. Grnčara su zvali Palilula i tako je čitav kraj dobio po njemu naziv.[2]
Palilula je bila predgrađe Beograda koje je vezir Marašli Ali-paša naselio "za svoju poslugu". Palilulci su se bavili zemljoradnjom i rabadžilukom, prodavali su bivolje mleko Turcima.[3]
Naselja
urediNaselja na desnoj obali Dunava
urediNaselja na levoj strani Dunava
urediGradske četvrti
urediGradske četvrti na desnoj obali Dunava
uredi- Ada Huja
- Bogoslovija
- Viline vode
- Višnjica
- Višnjička Banja
- Deponija
- Karaburma
- Lešće
- Rospi Ćuprija
- Tašmajdan
- Ćalije
Gradske četvrti na levoj obali Dunava
urediDemografija
urediNacionalni sastav opštine Palilula:
- Srbi - 135.586 (86,97%)
- Romi - 3.897 (2,50%)
- Jugosloveni - 2.279 (1,46%)
- Crnogorci - 1.858 (1,19%)
- Bara Reva
- Borča Greda
- Veliko Selo
- Višnjica
- Višnjička Banja
- Despot Stefan Lazarević
- Dunavski venac
- Jovan Cvijić
- Karaburma - Dunav
- Kotež
- Nadežda Petrović
- Nova Borča
- Ovča
- Padinska Skela
- Rospi Ćuprija
- Slanci
- Stara Borča
- Stara Karaburma
- Stara Palilula
- Starine Novak
- Stevan Hristić
- Tašmajdan
- Filip Višnjić
- Hadžipopovac
Galerija
uredi-
Panorama Karaburme
-
Beogradski pamučni kombinat
-
Naselje Borča
-
Crkva u Ovči
-
Pravni fakultet
Reference
uredi- ^ a b „Konačni rezultati popisa stanovništva, domaćinstava i stanova 2022. (knjiga 1, nacionalna pripadnost opštine i gradovi)”. popis2022.stat.gov.rs. Pristupljeno 21. 12. 2022.
- ^ „Palilula”. Beogradski krajevi. Arhivirano iz originala 27. 01. 2020. g. Pristupljeno 27. 1. 2020.
- ^ "Politika", 21. mart 1939
Spoljašnje veze
uredi- Internet portal stanovnika leve obale Dunava u Beogradu
- Zvanična stranica Gradske opštine Palilula
- Info portal građana Palilule
- Zvanična stranica Grada Beograda
- Bogdan Lj. Popović: Nastanak profesorske kolonije u Beogradu i njeni stanovnici
- Digitalna platforma GeoSrbija Arhivirano na sajtu Wayback Machine (28. februar 2021)
- Gradska opština Palilula na sajtu OpenStreetMap