Građanski rat u Tadžikistanu

Građanski rat u Tadžikistanu (tadž. Ҷанги шаҳрвандии Тоҷикистон) je počeo u maju 1992, kada su se etničke grupe iz oblasti Garm i Gorno-Badakšan, koje su osećale da nisu adekvatno predstavljene u vlasti podigle protiv vlade predsednika Emomalija Rahmona, u kojoj su dominirali ljudi iz oblasti gradova Lenjinabada i Kuljaba. Politički, nepovezane grupe su predstavljali liberalni demokratski reformisti[4] i islamisti, koji su se zajedno borili i kasnije organizovali pod zastavom Ujedinjene tadžičke opozicije (UTO). Do juna 1997, pedeset do sto hiljada ljudi je ubijeno.[5][1]

Građanski rat u Tadžikistanu
Vreme5. maj 199227. jun 1997.
Mesto
UzrokPolitička borba između vladajuće elite Tadžikistana i opozicije.
Ishod primirje pod okriljem Ujedinjenih nacija, potpisan sveobuhvatni mirovni sporazum, Rahmonov pobedio na predsedničkim izborima 1999, a IRP dobila 30% ministarskih mesta.[3]
Sukobljene strane

 Tadžikistan
 Rusija
 Uzbekistan[1]
 Kirgistan[2]
 Kazahstan[2]
 Ujedinjene nacije

Ujedinjena tadžička opozicija
AVG Avganistan
Komandanti i vođe
Tadžikistan Emomali Rahmon (predsednik Tadžikistana)
Uzbekistan Islam Karimov
Rusija Boris Jeljcin

Sajid Abduloh Nuri (UTO)
Mohamed Šarif Himatzade (IRP)
Šadman Jusuf (Demokratska partija)

Juma Namangani (IMU)
Jačina
Nepotnata brojnost uzbečkih i tadžikistanskih vojnika; 15.000 ruskih vojnika u Tadžikistanu od 100.000 do 200.000 vojnika
Žrtve i gubici
Nepoznato Nepoznato
50.000 do 100.000 ubijenih, 1,2 miliona raseljenih

Predsednik Rahmon, vođa UTO, Sajid Abduloh Nuri, i specijalni predstavnik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Gerd Berem su potpisali Opšti sporazum o uspostavljanju mira i nacionalne sloge u Tadžikistanu i Moskovski protokol 27. juna 1997, u Moskvi, Rusija, čime je okončan rat.[6]

Vidi još uredi

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi