Grčki jezik

Grčki jezik (grč. ελληνική γλώσσα) je indoevropski jezik koji se sreće već oko 14. veka p. n. e. u kritskim zapisima poznatim kao Linearno B pismo. Mikenski grčki ovog perioda se razlikuje od kasnijeg klasičnog ili antičkog grčkog iz 8. veka p. n. e. i kasnije, kada su tekstovi već zapisivani grčkim alfabetom.

grčki
ελληνική
Izgovor	[eliniˈka]
Govori se u	Grčka Kipar
Region	južna Evropa
Broj govornika	13 miliona (2012)
Jezička porodica	indoevropski helenski grčki
Pismo	grčki alfabet
Zvanični status
Službeni jezik u	Grčka Kipar Evropska unija
Priznati manjinski jezik u	Albanija Jermenija Italija Rumunija Ukrajina Turska
Jezički kodovi
ISO 639-1	el
ISO 639-2	gre (B) ell (T)
ISO 639-3	Razno: grc – antički grčki ell – savremeni grčki pnt – pontski gmy – mikenski grčki cpg – kapadokijski grčki tsd – cakonski
Rasprostranjenost grčkog jezika   Većinski jezik   Manjinski jezik
Dijalekti savremenog grčkog jezika

Savremeni grčki je živi jezik i jedan od najbogatijih jezika današnjice, sa fondom od preko 600.000 reči. Neki stručnjaci prenaglašavaju njegovu sličnost sa hiljadama godina starijim klasičnim grčkim. Razumevanje između ova dva jezika je stvar rasprave. Jezik iz helenskog i vizantijskog perioda je mnogo bliži savremenom grčkom. U periodu od 1834. do 1976. pritisak je vršen da se u zvaničnoj upotrebi koristi katarevusa (grč. Καθαρεύουσα [katha’revusa]), 'puristički' jezik kojim su zanemarivani vekovi prirodnih lingvističkih promena i kojim se želelo vratiti grčki na klasični oblik. Ovaj oblik je bio prisutan u zvaničnim dokumentima, kao i u štampanom obliku, ali svakodnevni govor Grka je bio drugačiji. On je napokon prihvaćen kao zvanični jezik 1976. i poznat je kao dimotiki (grč. Δημοτική [Dimoti’ki]). Ipak, mnoge reči su ostale neizmenjene tokom vekova i ušle su i u druge jezike. Tipični primeri ovakvih reči su astronomija, demokratija, antropologija, teatar...

Istorija

Poreklo

Postoji mnogo teorija o nastanku grčkog jezika. Jedna od njih govori da je nastao migracijom protogrčkog stanovništva u današnju Grčku, što se datira između 3200. i 1900. p. n. e. Druga smatra da je jezik evoluirao iz ranog indoevropskog jezika.

Linearno B pismo

Glavni članak: Linear B

Prvo poznato pismo grčkog jezika je linearno B pismo, po prirodi slogovnik, korišćeno u arhaičnom mikenskom dijalektu. Linearno B nije dešifrovano sve do 1953. Nakon pada mikenske civilizacije, u periodu od oko 500 godina pisanje ili nije postojalo, ili su svi zapisi uništeni. Od ranog klasičnog perioda, grčki jezik se piše grčkim alfabetom, za koji se pretpostavlja da je potekao od feničanskog. Ovo se desilo otprilike u Homerovo vreme.

Antički grčki dijalekti

Glavni članak: Antički grčki dijalekti

U arhajskom i klasičnom periodu izdvajala su se tri dijalekta grčkog jezika, aeolski, jonski i dorski, što odgovara trima glavnim grčkim plemenima, Aeolijancima (pretežno naseljenim na Egejskim ostrvima), Joncima (naseljenim u današnjoj Turskoj) i Dorcima (stanovnici Peloponeza, kao što su Spartanci). Homerovi Ilijada i Odiseja su pisani vrstom književnog jonskog dijalekta uz pozajmice iz nekoliko drugih dijalekata. Jonski je, stoga, postao primarni književni jezik drevne Grčke sve do uspona Atine u kasnom 5. veku. Dorski je bio standardni za lirsku poeziju, kao što su horske ode grčkih tragičara.

Atički grčki

Glavni članak: Atički grčki

Atički grčki, subdijalekt jonskog, je bio vekovima jezik Atine. Većina klasične grčke književnosti koja nam je danas dostupna je napisana atičkim grčkim, uključujući tekstove Platona i Aristotela.

Kini grčki

Glavni članak: Kini grčki

Kako su Grci kolonizovali područje od Male Azije do Egipta i od Gibraltara do Srednjeg istoka, tako se i grčki razvijao u mnogobrojne dijalekte. Aleksandar Makedonski (356. p. n. e.-323. p. n. e.) je bio presudan činilac u ujedinjavanju ovih dijalekata u jedinstveni oblik zvan Kini, arh. Koine (grč. Κοινή [Ki’ni – Koi’ne]), prema grčkoj reči koja znači 'zajednički'. Kini grčki se često naziva i grčkim Novog zaveta jer je njime napisan prvi prevod ovog dela sa aramejskog i koji je bio osnova za većinu drugih, kasnijih, prevoda. Uvođenjem zajedničkog dijalekta, Aleksandrova vojska je lakše komunicirala međusobno. Jezik su učili i stanovnici okupiranih zemalja, čime je grčki postao svetski jezik.

Od Helenskog do Otomanskog perioda

Grčki jezik je nastavio da se razvija i nakon Aleksandra, tokom Helenskog perioda (323. p. n. e. – 281. p. n. e.). Tokom ovog perioda se pojavila Septuaginta, grčki prevod hebrejske Biblije (Tanah). Tokom vekova, grčki je bio 'lingva franka' celog Rimskog carstva. Tokom rimskog perioda se pojavila i grčka verzija Novog zaveta. Nakon pada Carstva 476. n. e, grčki je nastavio da se koristi kao zvanični jezik Istočnog rimskog carstva (kasnije Vizantije) sve do pada Carigrada u turske ruke 1453. Tokom Otomanskog perioda, grčki u pisanom i govornom obliku je potisnut i umnogome se promenio. Ovaj period se završio propašću Carstva u Prvom svetskom ratu i formiranjem nove grčke države 1919.

Savremeni grčki jezik

Glavni članak: Savremeni grčki jezik

Iz ovih osnova je nastao savremeni grčki jezik. On ima dva oblika, jedan donekle veštački, konzervativni zvan katarevusa (grč. Καθαρεύουσα; koji sadrži mnogo antičkih reči izgovorenih na moderniji način) koji je bio zvaničan do 1976. godine i drugi, 'narodni', zvan dimotiki (grč. Δημοτική — 'narodni', od Δημος — 'narod'), koji je danas zvaničan jezik Grčke.

Gramatika

Grčki, kao i mnogi stariji indoevropski jezici je vrlo 'izmenjiv' jezik, odnosno, imenice se menjaju u pet padeža (nominativ, genitiv, dativ, akuzativ i vokativ) tri gramatička roda (muški, ženski i srednji rod), tri gramatička broja (jednina, dvojina ili dual i množina). Glagoli imaju četiri gramatička stanja, tri glagolska odnosa (pasiv, aktiv, subjektiv), kao i tri gramatička broja. Grčki je jedan od retkih indoevropskih jezika koji je očuvao tzv 'sintetički' pasiv. Dimotiki je izgubio dativ, osim u par izraza kao εν τάξει [en ’daxi] što znači 'u redu'. Ostale primetne promene u gramatici su i gubitak infinitiva, duala kao i pojednostavljenje sistema gramatičkih prefiksa.

Fonologija

U grčkoj fonologiji postoje određena 'sandi' pravila, neka pisana, a neka ne. Tako se, na primer, ν pred bilabijalnim i velarnim suglasnicima izgovara kao m i ng, respektivno, i piše se μ (npr. u συμπάθεια) i γ (npr. u συγχρονίζω) ako do promene dolazi unutar reči. Arhaična reč ἐστὶ [es’ti] sa značenjem jeste, u savremenom jeziku dobija ν u akuzativnom članu (τον i την) koje se gubi zavisno od slova kojim počinje sledeća reč. Ovo pravilo se naziva nepostojano ni. U τον πατέρα, prva reč se izgovara [tom], a s obzirom da se kombinacija m+p čita kao mb, cela ova kombinacija se čita [tom ‘batera].

Istorijske fonetske promene

Glavne fonetske promene između klasičnog i savremenog grčkog se ogledaju u pojednostavljenju sistema samoglasnika i promeni nekih suglasnika u frikative. Klasični grčki je imao pet kratkih i sedam dugih samoglasnika, kao i brojne diftonge. Ovo je umanjeno na jednostavan pet-suglasnički sistem. Najočoglednija je promena zvukova i, ē, y i oi u jednostavan samoglasnik i. Suglasnici b, d i g su postali v, dh [ð] i gh [gʰ]. Aspiranti ph, th, kh su postali f, th [þ], kh [χ].

Pismo

Glavni članak: Grčki alfabet

Grčki se piše grčkim alfabetom koji potiče iz 8. veka p. n. e. On se sastoji od 24 slova, i to:

Αα Ββ Γγ Δδ Εε Ζζ Ηη Θθ Ιι Κκ Λλ Μμ Νν Ξξ Οο Ππ Ρρ Σσς Ττ Υυ Φφ Χχ Ψψ Ωω

Primer

Gospodnja molitva (Oče naš) na grčkom (prema Mat. 6:9-13):

Πάτερ ἡμῶν ὁ ἐν τοῖς οὐρανοῖς ἁγιασθήτω τὸ ὄνομά σου·

ἐλθέτω ἡ βασιλεία σου· γενηθήτω τὸ θέλημά σου, ὡς ἐν οὐρανῷ καὶ ἐπὶ τῆς γῆς·

τὸν ἄρτον ἡμῶν τὸν ἐπιούσιον δὸς ἡμῖν σήμερον·

καὶ ἄφες ἡμῖν τὰ ὀφελήματα ἡμῶν, ὡς καὶ ἡμεῖς ἀφίεμεν τοῖς ὀφειλέταις ἡμῶν·

καὶ μὴ εἰσενέγκῃς ἡμᾶς εἰς πειρασμόν, ἀλλὰ ρῦσαι ἡμᾶς ἀπὸ τοῦ πονηροῦ.

Ὅτι σοῦ ἐστιν ἡ βασιλεία καὶ ἡ δύναμις καὶ ἡ δόξα εἰς τοὺς αἰῶνας·

ἀμήν.

Literatura

• Alexiou, Margaret (1982). „Diglossia in Greece”. Ur.: Haas, William. Standard Languages: Spoken and Written. Manchester: Manchester University Press. str. 156—192. ISBN 978-0-389-20291-2. 
• Androutsopoulos, Jannis (2009). „'Greeklish': Transliteration Practice and Discourse in a Setting of Computer-Mediated Digraphia”. Ur.: Georgakopoulou, Alexandra; Silk, Michael. Standard Languages and Language Standards: Greek, Past and Present (PDF). Aldershot: Ashgate Publishing Limited. str. 221—249. 
• Atkinson, Quentin D.; Gray, Russel D. (2006). „Chapter 8: How Old is the Indo-European Language Family? Illumination or More Moths to the Flame?”. Ur.: Forster, Peter; Renfrew, Colin. Phylogenetic Methods and the Prehistory of Languages. Cambridge: McDonald Institute for Archaeological Research. str. 91—109. ISBN 978-1-902937-33-5. 
• Babiniotis, George (1992). „The Question of Mediae in Ancient Macedonian Greek Reconsidered”. Ur.: Brogyanyi, Bela; Lipp, Reiner. Historical Philology: Greek, Latin and Romance. Amsterdam and Philadelphia: John Benjamins Publishing Company. str. 29—40. 
• Beekes, Robert Stephen Paul (2009). Etymological Dictionary of Greek. Leiden and Boston: Brill. ISBN 978-90-04-17418-4. 
• Browning, Robert (1983) [1969]. Medieval and Modern Greek. Cambridge, UK: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-23488-7. 
• Dawkins, Richard McGillivray; Halliday, William Reginald (1916). Modern Greek in Asia Minor: A Study of Dialect of Silly, Cappadocia and Pharasa with Grammar, Texts, Translations and Glossary. Cambridge: Cambridge University Press. 
• Dosuna, Julián Víctor Méndez (2012). „Ancient Macedonian as a Greek Dialect: A Critical Survey on Recent Work”. Ur.: Giannakis, Georgios K. Ancient Macedonia: Language, History and Culture (na jeziku: Greek). Thessaloniki: Centre for the Greek Language. str. 65—78. CS1 održavanje: Neprepoznat jezik (veza)
• Gamkrelidze, Tamaz V.; Ivanov, Vyacheslav (mart 1990). „The Early History of Indo-European Languages”. Scientific American: 110—116. Arhivirano iz originala 6. 1. 2014. g. 
• Georgiev, Vladimir Ivanov (1981). Introduction to the History of the Indo-European Languages. Sofia: Bulgarian Academy of Sciences. 
• Gray, Russel D.; Atkinson, Quentin D. (2003). „Language-tree Divergence Times Support the Anatolian Theory of Indo-European Origin”. Nature. 426 (6965): 435—439. PMID 14647380. doi:10.1038/nature02029. 
• Hamp, Eric P. (avgust 2013). „The Expansion of the Indo-European Languages: An Indo-Europeanist's Evolving View” (PDF). Sino-Platonic Papers. 239. 
• Holm, Hans J. (2008). „The Distribution of Data in Word Lists and its Impact on the Subgrouping of Languages”. Ur.: Preisach, Christine; Burkhardt, Hans; Schmidt-Thieme, Lars; Decker, Reinhold. Data Analysis, Machine Learning, and Applications. Proceedings of the 31st Annual Conference of the Gesellschaft für Klassifikation e.V., Albert-Ludwigs-Universität Freiburg, March 7–9, 2007. Berlin-Heidelberg: Springer-Verlag. str. 628—636. ISBN 978-3-540-78246-9. 
• Hooker, J.T. (1976). Mycenaean Greece. London: Routledge & Kegan Paul. 
• Jeffries, Ian (2002). Eastern Europe at the Turn of the Twenty-First Century: A Guide to the Economies in Transition. London and New York: Routledge (Taylor & Francis). ISBN 978-0-415-23671-3. 
• Ralli, Angeliki (2001). Μορφολογία [Morphology] (na jeziku: Greek). Athens: Ekdoseis Pataki. CS1 održavanje: Neprepoznat jezik (veza)
• Renfrew, Colin (1973). „Problems in the General Correlation of Archaeological and Linguistic Strata in Prehistoric Greece: The Model of Autochthonous Origin”. Ur.: Crossland, R. A.; Birchall, Ann. Bronze Age Migrations in the Aegean; Archaeological and Linguistic Problems in Greek Prehistory: Proceedings of the first International Colloquium on Aegean Prehistory, Sheffield. London: Gerald Duckworth and Company Limited. str. 263—276. ISBN 978-0-7156-0580-6. 
• Renfrew, Colin (2003). „Time Depth, Convergence Theory, and Innovation in Proto-Indo-European: 'Old Europe' as a PIE Linguistic Area”. Ur.: Bammesberger, Alfred; Vennemann, Theo. Languages in Prehistoric Europe. Heidelberg: Universitätsverlag Winter GmBH. str. 17—48. ISBN 978-3-8253-1449-1. 
• Renfrew, Colin (1990) [1987]. Archaeology and Language: The Puzzle of Indo-European Origins. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-38675-3. 
• Scheler, Manfred (1977). Der englische Wortschatz [English Vocabulary] (na jeziku: German). Berlin: E. Schmidt. ISBN 978-3-503-01250-3. CS1 održavanje: Neprepoznat jezik (veza)
• Tsitselikis, Konstantinos (2013). „A Surviving Treaty: The Lausanne Minority Protection in Greece and Turkey”. Ur.: Henrard, Kristin. The Interrelation between the Right to Identity of Minorities and their Socio-economic Participation. Leiden and Boston: Martinus Nijhoff Publishers. str. 287—315. 
• Allen, W. Sidney (1968). Vox Graeca – A Guide to the Pronunciation of Classical Greek. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-20626-6. 
• Crosby, Henry Lamar; Schaeffer, John Nevin (1928). An Introduction to Greek. Boston and New York: Allyn and Bacon, Inc. 
• Thrace, Dionysius of. Τέχνη Γραμματική [Art of Grammar] (na jeziku: Greek). CS1 održavanje: Neprepoznat jezik (veza) oko 100 BC
• Holton, David; Mackridge, Peter; Philippaki-Warburton, Irene (1997). Greek: A Comprehensive Grammar of the Modern Language. London and New York: Routledge. ISBN 978-0-415-10002-1. 
• Horrocks, Geoffrey (1997). Greek: A History of the Language and Its Speakers. London and New York: Longman Linguistics Library (Addison Wesley Longman Limited). ISBN 978-0-582-30709-4. 
• Krill, Richard M. (1990). Greek and Latin in English Today. Wauconda, IL: Bolchazy-Carducci Publishers. ISBN 978-0-86516-241-9. 
• Mallory, James P. (1997). „Greek Language”. Ur.: Mallory, James P.; Adams, Douglas Q. Encyclopedia of Indo-European Culture. Chicago, IL: Fitzroy Dearborn Publishers. str. 240—246. 
• Newton, Brian (1972). The Generative Interpretation of Dialect: A Study of Modern Greek Phonology. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-08497-0. 
• Sihler, Andrew L. (1995). New Comparative Grammar of Greek and Latin. New York: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-508345-3. 
• Smyth, Herbert Weir; Messing, Gordon (1956) [1920]. Greek Grammar. Cambridge: Harvard University Press. ISBN 978-0-674-36250-5. 

Spoljašnje veze

• Vikipedija:Transkripcija sa grčkog jezika (i starogrčkog)
• Naučite grčki – zvanični sajt Grčkog instituta za jezik i govor
• Sajt o grčkom jeziku
• Kratka istorija grčkog jezika
• Projekat 'Perzej'
• Besplatni izvori za učenje kako klasičnog tako i savremenog grčkog
• font Athena, javni politonski grčki font
• Gentium Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. april 2006) Unikod font koji sadrži i politonska grčka slova
• Greek Language
• The Greek Language Portal
• Ancient Greek Tutorials
• Center for Neo-Hellenic Studies

Učenje jezika

• Hellenistic Greek Lessons
• Greek dictionary, tutorial and hangman program with texteditor
• A Website for the support of people who are being taught the Greek language.
• New Testament Greek Архивирано на сајту Wayback Machine (6. фебруар 2009)
• Books on Greek language that are taught at schools in Greece (page in Greek)
• USA Foreign Service Institute Modern Greek basic course
• Ask any question about the Greek language and a qualified Greek teacher answers you

Rečnici

• Greek Lexical Aids
• The Greek Language Portal
• S. C. Woodhouse's English–Greek dictionary, 1910