Evropska zelena stranka

Evropska partija zelenih (engl. European Green Party) je politička partija zelene ideologije na evropskom nivou. Pre osnivanja Evropske partije zelenih 2004. godine, partije zelenih Evrope, bile su u koordinaciji od 1979. do 1993. g. i u federaciji od 1993. do 2004.[1] godine.

Evropska partija zelenih
European Greens
Logo Evropske partije zelenih
PredsednikMelani Vogel i Tomas Valc
Generalni
sekretar
Benedeta De Marte
Osnovana21. februar 2004.
SedišteBrisel
Evropska unija
IdeologijaEkologizam
Politička pozicijalevi centar do levica
Međunarodno članstvoGlobalni zeleni
Grupa u Evropskom parlamentuZeleni — Evropski slobodni savez
Boje  zelena
  žuta
Evropski parlament
52 / 705
Veb-sajt
europeangreens.eu

Koordinacija evropskih zelenih i radikalnih partija organizovana je posle Evropskih parlamentarnih izbora 1979. godine. Međutim, usled razlike između nekih zelenih i radikalnih grupa, nije došlo do stvaranja zajedničke platforme sa kojom bi se izašlo na izbore. Tako da, zeleni nisu ušli u Evropski parlament.

Zeleni, ponovo izlaze na izbore 1984. godine. U proleće 1984. godine na kongresu u Liježu, gde se stvara restrukturirana Evropska zelena koordinacija (EZK). Posle ovih izbora jedanaest poslanika zelenih ulazi u Evropski parlament[2]. Formiraju Evropsku zelenu vezu. Ova grupa je bila mala tako da nije ispunjavala uslove za dobijanje novca iz fondova i rad u komitetima Parlamenta. Zbog toga poslanička grupa zelenih ulazi u grupu Duga, koju čine regionalisti, danski Narodni pokret protiv Evropske zajednice, i neke radikalne i socijalističke stranke. Ovim je pozicija zelenih bila jako oslabljena usled principa rotiranja, gde su neki poslanici bili menjani nakon polovine mandata. Na izborima za Evropski parlament 1989[3]. godine Zeleni osvajaju 26 poslaničkih mesta, ali zbog prethodnih unutrašnjih sukoba, napuštaju grupu Duga, i osnivaju Zelenu grupu u Evropskom parlamentu.

U junu 1993. godine formirana je Evropska federacija zelenih partija u finskom gradu Kirkonumiju. Ovim je organizacija dobila veću strukturnu povezanost i formirani su Kongres, Veće i izvršni komitet. Na izborima 1994[4]. godine Zeleni osvajaju 20 mesta u Parlamentu. U poslaničku grupu su ušli i po jedan predstavnik Danske Socijalističke narodne partije, kao i po jedan predstavnik Italijanskih Južno tirolske narodne partije i stranke Mreža.

Na izborima 1999[5]. godine zeleni su poboljšali rezultat i osvojili 38 mesta. Formirali su poslaničku grupu sa članovima Slobodne alijanse, koja je predstavljala regionalističke stranke, i koja je ranije delovala pod nazivom Evropska radikalna alijansa.

Monika Frasoni

Evropska zelena partija osnovana je na četvrtom kongresu Evropske federacije zelenih partija koji je bio održan u februaru 2004. godine u Rimu i kome je prisustvovalo preko 1000 delegata. Dve trećine zelenih partija iz cele Evrope je ušlo u novoosnovanu pan-Evropsku partiju. Tako su zeleni prvi formirali svoju partiju na Evropskom nivou, ostale federacije su osnovane između 2004. i 2006. godine.

Izbori 2004. godine donose zelenima 35 mesta u Evropskom parlamentu, a izbori 2009. godine 46 mesta, što je najbolji rezultat u tridesetogodišnjoj istoriji Zelene partije.

Ideologija uredi

Evropska zelena partija je uvek bila posvećena osnovnih vrednostima zelene politike, kao što su ekološka mudrost (ekozofija), politička sloboda, različitost, socijalna pravda, rodna ravnopravnost, održivi razvoj i nenasilje[6]. Međutim, odnos između zelenih stranaka i Evropske unije se dramatično menjao kroz istoriju. Sedamdesetih i osamdesetih godina Evropski zeleni su pokazivali veliku skeptičnost prema evropskoj politici i ekonomskoj integraciji, koja je bila u suprotnosti sa socijalnim i interesima životne sredine. Takođe, na samom Evropskom nivou, postoje različita mišljenja među strankama članicama, od proevropski nastrojenih Luksemburške partije Zelenih, do evroskeptične Švedske zelene partije. U sferi politike kada je Internet u pitanju, Evropski zeleni — Evropska slobodna alijansa, je poznata po snažnoj podršci slobodnom informisanju.

Organizacija uredi

Evropska zelena partija sastavljena je od političkih partija iz zemalja Evrope. Najvažnija tela EZP su Kongres, Veće i Komitet.[7]

Kongres čine 400 predstavnika partija članica kao i poslanici u Evropskom parlamentu. Svaka partija članica mora imati najmanje četiri predstavnika. Kongres daje konačnu reč o politici EZP.

Veće se sastoji od poslanika u EP i partija članica, manje partije imaju jednog, veće dva predstavnika. Veće je odgovorno za vođenje politike između dva Kongresa, i odlučuje o organizacionim pitanjima, kao što su izbori za Komitet, aplikacija za članstvo i posmatrački status, i statut EZP.

Komitet čine devet članova, uključujući i dva portparola (jednog muškarca i jednu ženu), generalnog sekretara i blagajnika. Oni su odgovorni za dnevno politička pitanja, izvršavanje odluka Veća i aktivnosti generalnog sekretara.

Sva tela odlučuja dvotrećinskom većinom.

Evropski zeleni organizovani su i u nekoliko regionalnih mreža, kao što su: Zelena ostrvska mreža (mreža zelenih partija Britanije, Irske), Zeleni Baltičkog mora, Zelena Mediteranska mreža, Zelena Jadranska mreža, Zeleni Severnog mora.

Partije članice uredi

 
Evropska partija zelenih 2019.
  Države sa punim strankama-članicama
  Države s asociranim strankama
  Države sa strankama-kandidatima

 Albanija

 Austrija

 Belgija

 Bugarska

 Gruzija

  • Gruzijski zeleni (საქართველოს მწვანეთა პარტია)

 Grčka

 Danska

 Engleska

 Estonija

 Irska

 Italija

 Kipar

 Letonija

 Luksemburg

  • Zeleni (Déi Gréng)

 Mađarska

 Malta

 Moldavija

 Nemačka

 Norveška

 Poljska

 Portugal

  • Zeleni (Os Verdes)

 Rumunija

  • Zelena partija (Partidul Verde)

 Rusija

 Severna Irska

 Slovačka

  • Zelena partija (Strana zelených)

 Slovenija

 Turska

  • Zeleni (Yeşiller)

 Ukrajina

 Finska

 Francuska

  • Zeleni (Les Verts)

 Holandija

 Češka

 Švajcarska

  • Zeleni (Grüne /Les Verts /La Verda /Verdi)

 Švedska

  • Ekološka partija zelenih (Miljöpartiet de Gröna)

 Škotska

 Španija

Reference uredi

  1. ^ history of the European Green Party Arhivirano na sajtu Wayback Machine (15. maj 2009) at europeangreens.org
  2. ^ 7 for the German Greens, 1 for the Dutch Political Party of Radicals, 1 for the Dutch Pacifist Socialist Party, an ally of the PPR, 1 for Ecolo and 1 for Agalev
  3. ^ 7 for the German Greens, 8 for French Greens, 2 for the Dutch GroenLinks, 2 for Ecolo and 1 for Agalev, 1 for the Spanish IP, 2 for the Italian Rainbow Greens and 2 for the Italian Federation of Greens
  4. ^ 12 for the German Greens, 1 for the Dutch GreenLeft, 1 for Ecolo and 1 for Agalev, 1 for the Luxembourgish Dei Greng IP, 2 for the Italian Federation of Greens and 2 for the Green Party
  5. ^ 7 for the German Greens, 4 for the Dutch GreenLeft, 3 for Ecolo and 2 for Agalev, 1 for the Luxembourgish Dei Greng, 2 for the Italian Federation of Greens, 2 for the Green Party, 9 for Les Verts, 2 for the Austrian Greens, 2 for the Finnish Green League, 2 for the Swedish Green Party and 2 for the Green Party of England and Wales
  6. ^ charter of the European Green Party Arhivirano na sajtu Wayback Machine (5. mart 2007) at europeangreens.org
  7. ^ statutes of the European Green party Arhivirano na sajtu Wayback Machine (12. maj 2008) at europeangreens.org

Spoljašnje veze uredi