Zabranjeno pušenje

група

Zabranjeno pušenje je bosanskohercegovačka i nekadašnja jugoslovenska rok i pank grupa osnovana u Sarajevu 1980. godine. Muzički stil grupe uglavnom se prepoznaje kao poseban garažni rok zvuk sa uticajima narodne muzike, često s inovativnom produkcijom i složenim pripovedanjem. Grupa sada ima pet članova, a to su saosnivač grupe, pevač i gitarista Davor Sučić, dugogodišnji bubnjar grupe Branko Trajkov, gitarista Toni Lović, bas-gitarista Dejan Orešković, te violinista i klavijaturista Robert Boldižar.

Zabranjeno pušenje
Zabranjeno pušenje 2021. godine
Muzički rad
Aktivni period1980—1990.
1996—danas
Osnivanje1980. u Sarajevu
Žanr
Izdavačke kuće
Članovi
Sadašnji članovi
Bivši članovipogledajte bivše članove
Ostalo
Povezani članci
Veb-sajtwww.zabranjeno-pusenje.com

Zabranjeno pušenje se formira suprotno od tada preovlađujućeg jugoslovenskog pank roka i novog talasa, usko povezano sa kulturnim pokretom novi primitivizam i radio i TV satirično-humorističkom emisijom Top lista nadrealista. Tokom 1980-ih godina grupa je bila jedna od najznačajnijih muzičkih pojava na prostoru nekadašnje Jugoslavije; imali su izuzetno posećene koncerte i prodali su na stotine hiljada ploča. Mnogo puta su došli u nevolje sa komunističkim vlastima zbog svoje, obično blage i simpatične kritike socijalističkog sistema i navike otvaranja pitanja koja su u to vreme bila osetljiva. Prvi sastav grupe, u početku poznate kao Pseudobluz bend Zabranjeno pušenje, činili su gitarista Davor Sučić (Sejo Sekson) i pevač Nenad Janković (Nele Karajlić), bubnjari Zenit Đozić (Zena/Fu-Do) i Predrag Rakić (Šeki Gayton), bas-gitarista Mladen Mitić, klavijaturisti Dražen Janković (Seid Mali Karajlić) i Zoran Degan, saksofonista i flautista Ognjen Gajić i gitarista Mustafa Čengić (Mujo Snažni). Njihov debitantski studijski album Das ist Valter (1984), u početku objavljen u malom tiražu a na kraju prodan u 100.000 primeraka, postavio je rekord za prekoračenje početnog izdanja za 30 puta. Njihov sledeći album Dok čekaš sabah sa šejtanom (1985), takođe u izdanju zagrebačkog Jugotona, bojkotovali su glavni mediji zbog problema sa komunističkim vlastima i poznatog slučaja "Crk'o Maršal". Godine 1986. Rakić, Mitić i Čengić odlučuju da napuste grupu, a pridružuju im se bubnjar Faris Arapović, bas-gitarista Darko Ostojić (Minka), gitarista Predrag Kovačević (Kovalski) i klavijaturista Jadranko Džihan.[1] Tokom druge polovine osamdesetih godina grupa je sa novom postavom objavila dva albuma, Pozdrav iz zemlje Safari (1987) i Male priče o velikoj ljubavi (1989) u izdanju sarajevskog Diskotona.

Tokom 1992. godine, s početkom Rata u Bosni i Hercegovini, Nenad Janković se seli u Beograd gde nastavlja karijeru sa sastavom pod imenom Nele Karajlić & Zabranjeno pušenje (kasnije Emir Kusturica & No smoking orkestra), a Sučić i drugi članovi se ponovo okupljaju u Sarajevu i koristeći izvorno ime nastavljaju rad grupe[2] objavljujući peti studijski album Fildžan viška (1997) sa promenjenom postavom. Sastav tokom 1990-ih pored Sučića čine i vođa novog primitivizma Mirko Srdić (Elvis Džej Kurtović), pevač Marin Gradac, gost sa albuma iz 1987. Predrag Bobić (Bleka), gitarista Sejo Kovo i violinista Bruno Urlić. Nakon jednog privremenog bubnjara, Branko Trajkov dolazi u grupu 1996. godine. Ovaj sastav je snimio i šesti album Agent tajne sile (1999). Godine 2000. Srdić, Kovo i Gradac napustili su grupu dok se gitarista i producent Dragomir Herendić pridružio i nastupio na njihovom narednom albumu Bog vozi Mercedes (2001). Pet godina kasnije izlazi novi dupli album Hodi da ti čiko nešto da (2006). Sredinom 2000-ih, Herendić, Bobić i Urlić su odlučili da napuste Zabranjeno pušenje, a gitarista Toni Lović, basista Dejan Orešković i violinista Robert Boldižar dolaze na njihova upražnjena mesta. Deveti studijski album grupe Muzej Revolucije (2009) objavljen je na isti dan u gotovo svim bivšim jugoslovenskim republikama na godišnjicu Oktobarske revolucije. Grupa je objavila svoj jubilarni deseti studijski album, Radovi na cesti, 2013. godine. Jedanaesti studijski album Šok i nevjerica objavljen je u 2018. godini.

Istorija grupe uredi

Prve godine (1980–1983) uredi

Ono što će na kraju postati Zabranjeno pušenje započeli su 1979. godine tada 16-godišnji Nenad Janković (kasnije postao poznat kao Dr Nele Karajlić) i 18-godišnji Davor Sučić (kasnije Mr Sejo Sekson), dva prijatelja i komšije koji su zajedno pohađali Drugu gimnaziju u Sarajevu, a živeli u istoj stambenoj zgradi u ulici Fuada Midžića u sarajevskom naselju Koševo. Uveliko zaljubljeni i duboko uronjeni u rokenrol, dvojac je apsorbovao različite muzičke uticaje u Jugoslaviji i iz inostranstva dok su očajnički pokušavali da dostignu osnovni nivo tehničke veštine na svojim instrumentima. U toj fazi Janković je svirao klavir a Sučić gitaru. Sučić i Janković ubrzo šire postavu grupe dovođenjem Ognjena Gajića, još jednog prijatelja iz naselja, koji je već imao osnovna znanja stečena pohađanjem muzičke škole.[3] Budući da su sve tri člana grupe, neformalno poznate kao Pseudobluz bend, živela sa svojim roditeljima — tako su se i probe održavale u stanovima njihovih roditelja.[3] Nakon nekog vremena, Sučić za bubnjara benda dovodi Zenita Đozića (u početku poznat kao Zena, kasnije kao Fu-do), novog kolegu iz Druge gimnazije koji se preselio iz Bugojna u Sarajevo.

U jesen 1980. godine grupa je dobila još jednog novog člana, gitaristu Mustafu Čengića (Muče ili Mujo Snažni), koji opet dovodi Mladena Mitića (Munja ili Mitke) koji je svirao bas-gitaru.[3] Tih godina grupu su povremeno pratili i Mirko Srdić (kasnije postao poznat kao Elvis Džej Kurtović), Zoran Degan, Boris Šiber, Samir Ćeremida itd. Krajem 1980. godine sastav je uspeo ući u program Želimira Altaraca "Čička" koji je organizovao predstavljanje novih muzičkih nada u Domu mladih u Sarajevu.[3] Ovaj događaj, održan pod mantrom "Nove nade, nove snage", bio je prvi javni nastup grupe koja tu nastupa pod nazivom "Pseudobluz bend Zabranjeno pušenje". Nakon nekog vremena, brišu prvi deo naziva i nastavljaju da koriste samo naziv "Zabranjeno pušenje". Njihova prva snimka, pesma "Penzioneri na more idu zimi", napravljena je za Radio Sarajevo početkom osamdesetih godina.[4] Od maja 1981. godine Janković i nekoliko članova grupe dodatno su se uključili u Top listu nadrealista, emisiju na radiju koja se sedmično emitovala kao deo Primus programa na drugom kanalu Radija Sarajevo.

Proboj i sve veća popularnost u Jugoslaviji (1984–1989) uredi

Zabranjeno pušenje je nastupalo po sarajevskim klubovima dve godine pre nego što su u jesen 1983. godine počeli sa snimanjem prvih pesama za svoj debitantski album. Proces snimanja pesama, u skromnom studiju producenta "Paše" Ferovića, trajao je sedam meseci pre nego što je u aprilu 1984. godine objavljen album Das ist Valter.[5] Zagrebački Jugoton album prvo izdaje u samo 3.000 primeraka, što je jasno ukazivalo na izrazito niska tržišna očekivanja. U tom momentu postava grupe je nešto promenjena, klavijaturista je Nenadov mlađi brat Dražen Janković (Seid Mali Karajlić) dok je bubnjar Predrag Rakić (Šeki Gajton). Iako je album bio objavljen u malom tiražu, konačni broj prodanih primeraka od 100.000 postavlja rekord za prekoračenje početnog tiraža; za 30 puta je premašen prvi tiraž. Grupa 1984. godine kreće na koncertnu turneju od 60 koncerata po najvećim dvoranama u nekadašnjoj Jugoslaviji i vrlo brzo postaju najveća rok atrakcija nakon samo jednog objavljenog albuma.[6]

Tokom spomenute turneje, na koncertu održanom 27. novembra 1984. godine u Rijeci[7] Nenad Janković je rekao, govoreći o pojačalu koje se u tom momentu pokvarilo, "Crk'o Maršal... mislim na pojačalo", što je prepoznato kao pošalica na račun smrti Maršala Tita. Ovaj događaj je doveo grupu u nevolje.[4] Mediji su ih kritikovali, a kampanja protiv njih dovela je do otkazivanja koncerata i uklanjanja Top liste nadrealista iz televizijskog programa.[8] Skandal je čak privukao pažnju i UDBA-e. Spasili su ih neki od vodećih liberalnih intelektualca, kao i časopisi poput Poleta, Mladine i Slobodne Dalmacije koji su podigli svoj glas u odbranu članova grupe tako da se ta afera završava bez zatvorskih kazni.[7]

U takvoj atmosferi, grupa je snimila svoju drugu, dvostruku ploču Dok čekaš sabah sa šejtanom[7] u zagrebačkom SIM studiju, koji je objavljen u julu 1985. godine.[9] Album je dobio priznanje javnosti i kritičara, ali bojkotovali su ga mediji. Promotivna turneja imala je velikih poteškoća zbog straha organizatora i enormnog prisustva policije, kao posledica Maršalove afere.[4] Uprkos nekoliko vrhunskih koncerata, kao što su oni u Hali Pionir u Beogradu, Poljudu u Splitu ili Domu sportova u Zagrebu, kao i desecima hiljada prodatih ulaznica, turneja je imala prilično razočaravajući završetak jer su grupu napustili Predrag Rakić i Mustafa Čengić u potrazi za sigurnijom egzistencijom. Krajem 1986. godine grupu je napustio i basista Mladen Mitić dok su radili na trećem studijskom albumu.[6]

Ostatak grupe radio je na novom albumu te je polako sastavio novu postavu s bubnjarom Farisom Arapovićem i gitaristom Predragom Kovačevićem (Kova ili Kovalski) kao i basistom Emirom Kusturicom. U to vreme Kusturica je bio poznati filmski režiser koji je osvojio Zlatnu palmu na Kanskom filmskom festivalu 1985. godine za film Otac na službenom putu, a bio je i nominovan za Oskara za najbolji strani film.[10] Ova osvežena postava u saradnji s nekim studijskim muzičarima, kao što su basista Predrag Bobić i prateći vokali Jadranko Džihan i Darko Ostojić, 1987. godine objavljuje novi album Pozdrav iz zemlje Safari u izdanju sarajevskog Diskotona.[11] Diskotonovi urednici su imali neke primedbe, tako da je pesma "Naš prijedlog za Euroviziju" morala da bide preimenovana budući da je sadržavala komentare o depresivnom stanju privrede i nedostatku slobode izražavanja. Album je ponovo uključivao brojne hit pesme, kao što su "Pišonja i Žuga", "Hadžija ili bos", "Fikreta", "Dan Republike", tako da je vratio Zabranjeno pušenje u sam vrh domaće rok scene. Sam album je snimljen u Sarajevu, a miksan u Londonu, dok je producent bio Sven Rustempašić, Sarajlija koji živi u Sijetlu. Prateća turneja, koja je uključivala 87 koncerata, bila je najveća turneja grupe do tada. Grupa nastupa u gradovima koji do tada nisu nikad imali priliku videti koncert Zabranjenog pušenja uživo. Turneja je bila presudna za sticanje najšireg kruga publike i lansirala je grupu u krug najvećih domaćih rok imena, rame uz rame sa Azrom, Bijelim dugmetom i Parnim valjkom. U januaru 1988. godine grupa dobija "Zlatnu ploču" za prodatih 100.000 primeraka.[6] Grupu napušta Kusturica zbog snimanja svog novog filma Dom za vešanje.

U oktobru 1988. godine grupa je objavila svoj četvrti album pod nazivom Male priče o velikoj ljubavi.[12] Pesme je uglavnom napisao i producirao Sučić. Na albumu su gostovali i operska pevačica Sonja Milenković, violinista Dejan Sparavalo, kao i Goran Bregović kao prateći vokal i gitarista. Album je ostvario prosečan uspeh. Grupa kreće na turneju sa Top listom Nadrealista i grupom Bombaj štampa, takođe jednim od pionira Novog primitivizma. Program je kombinacija teatra i rokenrola i ostvaren je po Sučićevoj ideji. Na 60-ak koncerata program je gledalo preko 200.000 posetilaca, a turneja je proglašena najuspešnijom turnejom na estradi 1989. godine, ostavivši iza sebe čak i takva imena kao što su Bijelo dugme i Lepa Brena.[6]

Politička neslaganja, raspad grupe i prelazni period (1990–1995) uredi

Odnos između vodećeg dvojca grupe Davora Sučića i Nenada Jankovića, postaje sve hladniji početkom 1990. godine, naročito za vreme velike turneje sa Bombaj štampom i Top listom nadrealista tako da je turneja, iako izuzetno komercijalno uspešna, samo pogoršala njihov razlomljeni poslovni i prijateljski odnos.[7] Grupa staje sa radnom krajem leta 1990. godine kada Sučić obaveštava Jankovića kako više nije zainteresovan za saradnju sa njim. Tako su Sučić kao i Darko Ostojić i Faris Arapović napustili grupu, više zbog različitih pogleda na viziju grupe nego zbog razlika u političkim pogledima na jugoslovensko političko vođstvo s kraja 1980-ih.[7] U to vreme, Sučić i Ostojić rade na samostalnom projektu za Diskoton, ali taj studijski album nije objavljen zbog početka Rata u Bosni i Hercegovini.[13] Arapović se pridružio sarajevskom alternativnom rok bendu Sikter.[6]

S početkom rata u aprilu 1992. godine Janković se seli u Beograd gde nastavlja karijeru sa sastavom pod imenom Nele Karajlić & Zabranjeno pušenje (kasnije preimenovan u No smoking orkestra), dok u opkoljenom Sarajevu ostaju Sučić, Mirko Srdić, Zenit Đozić, Boris Šiber i dizajner omota albuma Zabranjenog pušenja Srđan Velimirović, te pokreću ratno izdanje Top liste Nadrealista.[1] Krajem juna iste godine Top lista Nadrealista počinje da radi 15-minutne radio-emisije. U avgustu 1993. godine, nakon 50 radijskih emisija, grupa snima i emituje četiri televizijske epizode. Sa dolaskom struje u Sarajevu Top lista Nadrealista počinje sa scenskom, muzičkom i video produkcijom. Sučić je producirao muziku za TV seriju i pozorišnu predstavu TLN lajv, koju je na besplatnim nastupima videlo 20.000 Sarajlija.[13] Nakon rata, Sučić se preselio u Zagreb, gde je živeo neko vreme. Kasnije se vratio u Sarajevo i zajedno sa Srdićem, koji je tokom osamdesetih povremeno radio na pesmama grupe te gostovao na koncertima, obnovio Zabranjeno pušenje. Nakon ponovnog spajanja grupe 1996. godine Srdić i Sučić paralelno s pripremanjem albuma rade i na nastupima Top liste Nadrealista, koja nakon ratnog iskustva u BiH pa sve do 1998. godine radi preko 300 nastupa po BiH, Hrvatskoj, Sloveniji, Nemačkoj, Austriji, Danskoj i Švajcarskoj pod pokroviteljstvom Američke agencije za međunarodni razvoj.[10]

Novi počeci na području nekadašnje Jugoslavije (1996–2001) uredi

Godine 1996. Sučić i Srdić zajedno sa članova pratećeg benda Top liste Nadrealista i njenim članovima kao što su Sejo Kovo, Đani Pervan, Dušan Vranić i Samir Ćeremida postaju jezgra nove postave Zabranjenog pušenja. U to vreme grupa radi na svom novom studijskom albumu. Tako se peti album Zabranjenog pušenja Fildžan viška izdaje 1997. godine u izdanju Dalas rekordsa i Nimfa saunda. Sučić je uz pomoć Srdića napisao sve pesme te producirao album. Sa ovog albuma predstavljena su četiri singla, i to "Možeš imat' moje tijelo", "Mile Hašišar", "Pubertet" i naslovna pesma "Fildžan viška" za koje su snimljeni i spotovi koje su producirali sami članovi grupe. Produkcijsko iskustvo iz TLN-a pokazalo se dragocenim u snimanju spotova, koji bivaju vrlo dobro ocenjeni u Hrvatskoj, BiH i Sloveniji gde je grupa redovno nastupala. Na promotivnoj turneji su pored spomenutih Sučića i Srdića sudelovali i Predrag Bobić, Zoran Stojanović, Nedžad Podžić, Marin Gradac, Bruno Urlić i Branko Trajkov, a povremeno i Samir Ćeremida i Đani Pervan. Ista postava je 1998. godine realizova i prvi uživo koncertni album Hapsi sve!, snimljen 17. oktobra 1997. godine u zagrebačkom Domu sportova sa Dariom Vitezom, novim menadžerom grupe, u ulozi organizatora koncerta i izvršnog producenta albuma.[1]

Početkom 1999. godine, neposredno nakon završetka promotivne turneje za Fildžan viška, započelo je pisanje pesama za sledeći album hrupe u Olimpijskom centru Bjelolasica u Gorskom kotaru. Album Agent tajne sile je snimljen u Rentakau studiju u Amsterdamu, Holandija, u martu 1999. godine, a producirali su ga Sučić i Zlatko "Džef" Hadžić. Agent tajne sile objavljen je u junu 1999.[14] u izdanju TLN-Europa, nezavisne izdavačke kuće koju je osnovao Sučić. Sa albuma su izbačena četiri singla; "Pos'o, kuća, birtija", naslovni "Agent tajne sile", "Jugo 45" i "Pupoljak". Treći singl sa albuma, pesma "Jugo 45" odmah je zasela na najviša mesta top lista hitova u BiH i Hrvatskoj. Grupa je odmah po izlasku albuma krenula na promotivnu turneju u sastavu: Sučić, Srdić, Gradac, Bobić, Urlić, Dragomir Herendić i Trajkov. Međutim, naporni ritam turneje kao i druge obaveze vrlo brzo dovode do toga da grupu napuštaju Gradac i Srdić. Gradac završava Muzičku akademiju u Sarajevu i pridružuje se orkestru Radija Sarajeva, dok je Srdić počeo pisati svoj samostalni album.[15]

Početkom 2000. godine grupa ponovo odlazi na Bjelolasicu gde organizuje privremeni studio te u mesec dana, u vlastitoj produkciji, priprema materijal za naredni album Bog vozi Mercedes. U međuvremenu, grupa je dobila novog člana, udarkaljaša Albina Jarića, poznatijeg kao Džimi Rasta, koji je ranije radio sa poznatim muzičarima kao što su Dejv Stjuart i Erik Klepton. Novi album Bog vozi Mercedes je sniman u improvizovanim studijima u Bjelolasici i Ivanić-Gradu od marta do juna 2001. godine. Album je bio zamišljen kao odmak od velikih muzičkih projekata tako da se nije očekivalo da će to da postane najprodavaniji album Zabranjenog pušenja nakon rata,[16] koji se prodao u više od 35.000 primeraka. Album je objavljen u decembru 2001. godine u izdanjima TLN-Europa i Menarta. Sučić je napisao i producirao četiri spota, od ukupno šest objavljenih.[13] Za pesmu "Arizona drim" grupa je osvojila nagradu Davorin za najbolju rok pesmu 2002. godine.[17] Koncertna turneja grupe za promociju njihovog sedmog studijskog albuma imala je 250 koncerata.

Godine 2001. članovi grupe učestvuju u jednom društveno-odgovornom projektu u kojem su organizovali muzičke radionice za decu i mlade koji su bili žrtve mina.[18][19] Projekat su podržale ambasade Kanade, Norveške i SAD u Zagrebu.[1]

Nastavak uspeha (2002–2011) uredi

Zabranjeno pušenje je 2002. godine otišlo na severnoameričku turneju na kojoj je 26. maja snimilo svoj drugi lajv album na koncertu u Sent Luisu.[20] Godine 2004. grupa je objavila lajv album Lajv in Sent Luis.[20] Za promociju albuma snimljena su dva nova muzička spota: "Zenica bluz" i "Posljednja oaza (Fikreta)", od kojih je spot za pesmu "Zenica bluz", veliki hit 1980-ih, objavljen tačno 20 godina po objavljivanju ove pesme. Muzički spot je snimljen u zatvoru u Zenici. Kruna ovog perioda je nastup na festivalu Baščaršijske noći u Sarajevu, gde na otvorenom koncertu Zabranjeno pušenje svira pred 15 hiljada ljudi, za koji su bili i nagrađeni.[1] Tokom 2004. godine Albin Jarić, Bruno Urlić i Dragomir Herendić napustili su grupu zbog drugih obaveza. Jarić se posvetio porodičnom životu u Kranju, u Sloveniji. Herendić završava svoj muzički studio u Ivanić-Gradu i usmerava se na svoju producentsku karijeru. Urlić je preuzeo vođenje makedonskog etno sastava Ezerki & 7/8 iz Zagreba,[21] i radi kao studijski muzičar i muzički producent.

U kratkom vremenskom periodu bez gitariste i violiniste, Sučić, Trajkov i Bobić otpočinju pisanje i rad na skicama onog što će za tri godine da preraste u dupli album. U kratkom vremenu grupi su se pridružili violinista Robert Boldižar i gitarista Toni Lović.[1] Boldižar je u kraćem periodu tokom 1997. godine svirao na turneji dok je violinista benda Urlić je bio na usavršavanju u Parizu. Nova postava počinje sa snimanjem pesama za predstojeći album te odlazi i na kratku turneju. U međuvremenu se i klavijaturista Paul Kempf priključio grupi. Godine 2005. nakon što se muzički producent Denis Mujadžić "Deniken" pridružio radu na novom albumu, Sučić je dobio priliku da napiše filmsku muziku za bosanskohercegovačku akciju-komediju Nafaka koji izlazi 2006. godine u režiji Jasmina Durakovića.[15] Na tom projektu grupa dolazi u priliku da sarađuje ​​i sa renomiranim muzičarima različitih žanrova, kao što su Halid Bešlić, Arsen Dedić, Lucija Šerbedžija i hor Arabeske. 26. juna 2006. godine objavljuje se pesma "Nema više", prvi singl s nadolazećeg albuma i saundtreka Nafaka, i zaseda na 1. mesto mnogih radio stanica. Sučić je napisao ovu pesmu sa bosanskohercegovačkim piscem Nenadom Veličkovićem. Šest meseci posle, 26. novembra, Zabranjeno pušenje je objavilo svoj osmi studijski album Hodi da ti čiko nešto da,[22][23] prvi dvostruki album nakon Dok čekaš sabah sa šejtanom iz 1985. godine.

Iako je koncertna turneja stvarno bila uspešna kao i ranijih godina, period posle izdanja albuma 2006. godine, i pored australijske turneje i koncerata u Parizu i Londonu, grupi je doneo dva velika razočaranja, i to otkaze značajnih koncerata u Beogradu i Sarajevu. Prvo se desilo otkazivanje sarajevskog koncerta kao posledica nezajažljivosti ljudi iz uprave Sarajevskog filmskog festivala koji su uspeli preusmeriti sponzorska sredstva namenjena koncertu u njihov budžet.[4][24] Sledeći udarac grupi bila je uzurpacija koncerta 29. novembra od strane bivših članova grupe u Beogradu, okupljenih oko sastava No smoking orkestra. Grupa je planirala projekat manifestacije Dan Republike sa ciljem da to postane tradicionalni termin koncerta za beogradske fanove.[24]

U septembru 2008. godine dugogodišnji basista Predrag Bobić napustio je grupu nakon oproštajnog koncerta na zagrebačkom jezeru Bundek.[25] Nakon toga, gitarista Dejan Orešković, bivši basista Divljih jagoda, pridružio se grupi i radu na njihovom nadolazećem albumu.[26]

Deveti studijski album Muzej Revolucije[27] objavljen je 7. novembra 2009. godine na 92. godišnjicu Oktobarske revolucije.[28][29] Album je objavljen istog dana kroz različite izdavačke kuće u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji i Sloveniji.[30] S albuma je objavljeno pet singlova i to: "Modni Guru", "Kladimo se", "Kada Sena pleše", "Tvoja bosa stopala" i "Samirtajm". U 2011. godini Sučić je režirao muzički spot za treći singl sa albuma pod nazivom "Kada Sena pleše". Bio je to njegov režiserski debi, a napisao je scenario za taj spot.[31] Grupa je 25. juna 2012. godine objavila muzički spot za "Samir-tajm", koji je bio peti i poslednji singl s albuma Muzej Revolucije.[32][33]

Deseti studijski album i kasnije godine (2012–danas) uredi

Tokom 2012. godine Sučić i Lović su napisali i producirali deset novih pesama koje su se našle na desetom studijskom albumu. Dana 10. oktobra 2013. godine objavljen je album Radovi na cesti u izdanju Kroacija rekordsa i Dalas rekordsa.[34][35][36][37] Album nailazi na većinu pozitivnih kritika od strane kritičara. Objavljuje se i šest singlova: "Boško i Admira", "Ti voliš sapunice", "Tri kile, tri godine", "U Tvoje ime", "Klasa optimist" i "Kafana kod Keke".

Dana 28. decembra 2013. godine Sučić i Zabranjeno pušenje proslavili su 30. godišnjicu rada grupe sa svojim fanovima na koncertu u Skenderiji u Sarajevu.[38][39] U januaru 2016. godine grupi se pridružila saksofonistkinja i flautistkinja Lana Škrgatić. Kao nova članica grupe, Škrgatić se pojavljuje po prvi put u muzičkom spotu za peti singl "Klasa optimist".[40] Klavijaturista Paul Kempf odlučio je da napusti grupu početkom 2017. godine. Tokom 2017. godine grupa je nastupala na novosadskom festivalu Egzit 2017, kao i na Beogradskom festivalu piva.[41][42][43]

Krajem oktobra 2018. godine, Zabranjeno pušenje je objavilo svoj jedanaesti studijski album Šok i nevjerica. Pesme su uglavnom napisali i producirali Sejo Sekson i Toni Lović. Gosti na albumu su bosanska reperka Sasja kao i pevač i kompozitor Damir Imamović.[44][45][46] U novembru 2019. godine Lana Škrgatić je izašla iz grupe i priključila se jednoj ženskoj muzičkoj grupi.[47]

U 2020. i 2021. godini, tokom pandemija kovida 19, članovi benda snimili su 16 novih pesama za novi studijski album. Sve pesme su napisali i producirali Sejo Sekon i Toni Lović, dok aranžman potpisuju zajedno sa ostalim članovima grupe. Prvi put posle 15 godina pauze sarađuju na albumu sa Elvisom J. Kurtovićem, bivšim članom. Tako su u junu 2020. objavili singl i spot za pesmu "Korona hit pozitivan", koji je rađen u saradnji sa Kurtovićem.[48][49] U aprilu 2022. godine izašao je treći uživo album Lajv in Skenderija Sarajevo 2018. Novi studijski album, dvanaesti ali i dupli, Karamba!, izašao je 3. juna 2022. godine.[50][51] Album je najavljen pesmom "Ekrem", za koju je snimljen i spot, koji je ponovo režirao Tomislav Fiket, a u ulozi Ekrema je glumac Asim Ugljen.[52][53][54][55][56]

Muzički stil uredi

Članovi uredi

Sadašnja postava uredi

Bivši članovi uredi

Diskografija uredi

Studijski albumi uredi

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b v g d đ „Uvijek ispred svog vremena”. depo.ba. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  2. ^ „Zabranjeno pušenje at Exit 2017”. exitfest.org. Arhivirano iz originala 26. 08. 2018. g. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  3. ^ a b v g Karajlić, Nele (2014). Fajront u Sarajevu. Beograd: Laguna. ISBN 9788652115648. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  4. ^ a b v g „Sarajevski odgovor na novi val”. jutarnji.hr. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  5. ^ „Zabranjeno Pušenje: Das Ist Walter”. discogs.com. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  6. ^ a b v g d „O Zabranjenom pušenju”. on Croatia Records. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  7. ^ a b v g d Tučkar, Zoran (26. 08. 2009). „Davor Sučić aka Sejo Sexon (Zabranjeno pušenje): "Crk'o je Vox, a ne Marshall". muzika.hr. Arhivirano iz originala 15. 05. 2017. g. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  8. ^ „Kako je i kad nastalo Pušenje?”. zabranjeno-pusenje.com. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  9. ^ „Zabranjeno Pušenje: Dok Čekaš Sabah Sa Šejtanom”. discogs.com. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  10. ^ a b „Kako je i kad nastalo Zabranjeno Pušenje?”. jabuka.tv. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  11. ^ „Zabranjeno Pušenje – Pozdrav Iz Zemlje Safari”. discogs.com. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  12. ^ „Zabranjeno Pušenje: Male Priče O Velikoj Ljubavi”. discogs.com. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  13. ^ a b v „Sejo Sexon Biography in Croatian”. zabranjeno-pusenje.com. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  14. ^ „Zabranjeno pušenje – Agent tajne sile (1999)”. novosti.hr. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  15. ^ a b „RiRock: Kako je nastalo i opstalo Zabranjeno pušenje?”. rirock.com. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  16. ^ „Zabranjeno pušenje na Exitu”. exitfest.org. Arhivirano iz originala 26. 09. 2018. g. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  17. ^ „2002 Davorin Awards”. davorin.ba. Arhivirano iz originala 12. 06. 2018. g. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  18. ^ „ZAVRŠENA RADIONICA ZA DJECU ŽRTVE MINA”. vecernji.hr. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  19. ^ „Predstave o opasnostima od mina i radionice za djecu žrtve mina – dio Festivala prvih”. hcr.hr. Arhivirano iz originala 21. 08. 2018. g. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  20. ^ a b „Zabranjeno Pušenje u Tvornici predstavlja “Live In St.Louis. muzika.hr. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  21. ^ „Bruno Urlić (Ezerki & 7/8): “Gotovo sve nosimo sa sobom – hranu, piće, pa čak i malo publike. mixer.hr. Arhivirano iz originala 28. 08. 2018. g. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  22. ^ „Zabranjeno Pušenje: Hodi Da Ti Čiko Nešto Da”. discogs.com. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  23. ^ „Novi album Pušenja na kioscima Tiska”. muzika.hr. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  24. ^ a b „Kako je i kad nastalo Pušenje?”. zabranjeno-pusenje.com. 
  25. ^ a b „Predrag Bobić Životopis”. sbrock.net. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  26. ^ „Sejo Sexon: Mi smo svačiji i ničiji”. slobodnadalmacija.hr. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  27. ^ „Zabranjeno Pušenje: Muzej Revolucije”. discogs.com. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  28. ^ „Protestno pismo industriji nejednakosti”. muzika.hr. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  29. ^ „'Muzej revolucije'. tportal.hr. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  30. ^ „Zabranjeno Pušenje – Radovi na cesti (2013)”. balkanrock.com. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  31. ^ „Zabranjeno pušenje "Kada Sena pleše". glazba.hrt.hr. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  32. ^ „Pogledajte premijeru spota "Samir-time" Zabranjenog pušenja”. klix.ba. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  33. ^ „Pjesma "Samir-time": Zabranjeno pušenje ima novi spot!”. 24sata.info. Arhivirano iz originala 26. 08. 2018. g. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  34. ^ „Zabranjeno Pušenje: Radovi Na Cesti”. discogs.com. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  35. ^ „“Zabranjeno pušenje” u Zagrebu obilježava 30 godina djelovanja”. zg-magazin.com.hr. Arhivirano iz originala 03. 10. 2018. g. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  36. ^ „Besplatno preuzmite novi album Zabranjenog pušenja - "Radovi na cesti". klix.ba. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  37. ^ „Skinite novi album Zabranjenog pušenja - Radovi na cesti”. radiosarajevo.ba. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  38. ^ „Zabranjeno pušenje večerašnjim koncertom slavi 30 godina rada”. klix.ba. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  39. ^ „30 godina Zabranjenog pušenja i slavljenički koncert u Sarajevu”. radiosarajevo.ba. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  40. ^ „PREMIJERA SPOTA ZABRANJENOG PUŠENJA: Evo kako izgleda kada stari rokeri ‘bare’ mlade sponzoruše”. net.hr. Arhivirano iz originala 26. 07. 2018. g. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  41. ^ „Zabranjeno pušenje 19.05.2017.”. exitfest.org. Arhivirano iz originala 26. 08. 2018. g. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  42. ^ „Zabranjeno pušenje na Exitu: Ovaj festival je jak argument da rock'n'roll još postoji”. klix.ba. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  43. ^ „Direktori, Mortal Kombat, Škrtice i Zabranjeno pušenje na Belgrade Beer Festu”. balkanrock.com. Arhivirano iz originala 26. 08. 2018. g. Pristupljeno 26. 09. 2018. 
  44. ^ „Besplatno skini novi album Zabranjenog pušenja na koji se čekalo čak pet godina”. index.hr. Pristupljeno 3. 12. 2019. 
  45. ^ „Besplatno skinite "Šok i nevjericu", novi album Zabranjenog pušenja”. klix.ba. Pristupljeno 3. 12. 2019. 
  46. ^ „DANAS JE TAJ DAN! Novi album Zabranjenog pušenja je u prodaji, a možete ga i besplatno preuzeti!”. kurir.rs. Pristupljeno 3. 12. 2019. 
  47. ^ „C.U.R.E.: Upoznajte četiri djevojke koje sviraju na otvorenju Adventa kod Matoša”. zadovoljna.dnevnik.hr. Pristupljeno 3. 12. 2019. 
  48. ^ „Zabranjeno pušenje u Zagrebu s 'pozitivnim korona hitom'. tportal.hr. Pristupljeno 4. 6. 2022. 
  49. ^ „Zabranjeno pušenje: Nemamo virus, imamo Korona pozitivan hit”. dalmatinskiportal.hr. Pristupljeno 4. 6. 2022. 
  50. ^ „KARAMBA! 6 životnih lekcija sa novog albuma Zabranjenog pušenja!”. mondo.rs. Pristupljeno 4. 6. 2022. 
  51. ^ „Poslije četiri godine čekanja, Zabranjeno pušenje konačno ima novi album i to dvostruki”. cdm.me. Pristupljeno 4. 6. 2022. 
  52. ^ „Ravnozemljaš "Ekrem" najavljuje novi dvostruki album Zabranjenog pušenja”. klix.ba. Pristupljeno 4. 6. 2022. 
  53. ^ „Ravnozemljaš „Ekrem“ najavljuje novi dvostruki album "Karamba!" Zabranjenog pušenja”. kurir.rs. Pristupljeno 4. 6. 2022. 
  54. ^ „Asim Ugljen u novom spotu "Zabranjenog pušenja": Ja sam poremećeni ravnozemljaš Ekrem”. avaz.ba. Pristupljeno 4. 6. 2022. 
  55. ^ „Ravnozemljaš "Ekrem" najavljuje novi dvostruki album "Karamba!" Zabranjenog pušenja”. index.hr. Pristupljeno 4. 6. 2022. 
  56. ^ „Asim Ugljen postao Ekrem Ravnozemljaš: ‘Skeptičan prema knjizi, a pun povjerenja prema Googleu‘”. gloria.hr. Pristupljeno 4. 6. 2022. 
  57. ^ „Bend Massino Savić”. massimo.hr. Arhivirano iz originala 31. 07. 2018. g. Pristupljeno 26. 09. 2018. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi