Ivan Šubašić (Vukova Gorica, 7. maj 1892Zagreb, 22. mart 1955), hrvatski i jugoslovenski političar i pravnik. Bio je funkcioner Hrvatske seljačke stranke, blizak dinastiji Karađorđević. Posle stvaranja Banovine Hrvatske postao je njen ban. Nakon Aprilskog rata izbegao je iz zemlje i bio član emigrantske vlade. Bio je predsednik poslednje emigrantske vlade Kraljevine Jugoslavije, koja je postigla sporazum sa NKOJ. U toku rata 1944. vratio zemlju, a marta 1945. postao potpredsednik u vladi Tito-Šubašić.

Ivan Šubašić
Ivan Šubašić, pravnik i političar
Lični podaci
Datum rođenja(1892-05-07)7. maj 1892.
Mesto rođenjaVukova Gorica kod Karlovaca, Austrougarska
Datum smrti22. mart 1955.(1955-03-22) (62 god.)
Mesto smrtiZagreb, FNRJ
Politička karijera
Politička
stranka
Hrvatska seljačka stranka
predsednik, ministar spoljnih poslova i ministar finansija Vlade Kraljevine Jugoslavije u egzilu
1. jun 1944 — 7. mart 1945.
MonarhPetar II Karađorđević
PrethodnikBožidar Purić
NaslednikKraljeva vlada ukinuta
ministar vojske, mornarice i vazduhoplovstva
1. jun 1944 — 11. septembar 1944.
MonarhPetar II Karađorđević
Predsednik vladeon sam
PrethodnikDragoljub Mihailović
NaslednikBorisav Ristić
24.avgust 1939 — 13.jun 1943.
MonarhPetar II Karađorđević (do 1941)
Predsednik vladeDragiša Cvetković (do 1941)
PrethodnikFunkcija uspostavljena
NaslednikFunkcija ukinuta

Biografija

uredi

Rođen je 7. maja 1892. u Vukovoj Gorici, blizu Karlovca.

Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Zagrebu. Nakon toga, upisao je Teološki fakultet. U vreme Prvog svetskog rata mobilisan u Austrougarsku vojsku i učestvovao u borbama na Drini 1914. Nakon toga, poslat na Istočni front. Tu je stupio u dobrovoljačke jedinice Srpske vojske i učestvovao u proboju Solunskog fronta. Odlikovan je Ordenom Belog orla sa mačevima, pohvaljen je armijskom pohvalnicom komandanta Prve armije jer je 3. (16.) septembra "bombama prodro kroz 'Koburgov redut'".[1]

Regent Aleksandar ga je darivao Ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima drugog reda.

Po završetku rata, studirao i doktorirao pravo na Zagrebačkom sveučilištu. Otvorio svoju advokatsku kancelariju u Vrbaskom. Tu se upoznao i sa vođom HSS, Vlatkom Mačekom i ubrzo pristupio istoj stranci. Za narodnog poslanika izabran je 1938. godine.

Ban Banovine Hrvatske

uredi

Kao ugledan čovek, radio je kao posrednik između Dvora princa Pavla Karađorđevića i Vlatka Mačeka o rešenju hrvatskog pitanja. Imenovan je za bana Banovine Hrvatske posle sporazuma Cvetković-Maček u jesen 1939. godine.

Za vreme Aprilskog rata boravio u Zagrebu. Odbio da pusti na slobodu zatvorene komuniste pre nemačkog ulaska u Zagreb.

U izbegličkoj vladi

uredi

Bio je usko povezan sa vladom generala Simovića i sa njom je napustio zemlju. Posle većih ostavka pojedinih ministra Simovićeve vlade, dobio je mesto jednog od kraljevog namesnika. Posle kraćeg boravka u Londonu, otputovao je u SAD u sastavu vladine delegacije. U Americi ostaje sve do početka 1944. kada na podsticaj premijera Čerčila prihvata da sastavi novu vladu 1. juna 1944.

U ovoj vladi, dr Šubašić je vršio osim funkcije predsednika vlade i funkcije ministra inostranih poslova, ministra finansija. Takođe je imenovan zastupnikom ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva do izbora novog ministra, divizijskog generala Borisava Ristića.

Na predlog Čerčila upućen je u Jugoslaviju da se sporazume sa predstavnicima NKOJ-a i maršalom Titom o formiranju zajedničke vlade.

Povratak u Jugoslaviju

uredi
 
Ivan Šubašić razgovara sa kraljem Petrom II Karađorđevićem nakon sastanka sa Titom

Boravi na Visu od 1417. juna 1944, gde je potpisao sa Titom Viški sporazum. Nakon toga, odlazi u Bari gde izveštava premijera Čerčila o rezultatima sporazuma. Na ponovno insistiranje Čerčila, odlazi po drugi put u Jugoslaviju.

Boravi u Beloj Crkvi oktobra 1944, a zatim u Vršcu oktobra gde ima opsežne razgovore sa Titom o sastavu nove vlade. Po formiranju privremene vlade DFJ, 7. marta 1945. u Beogradu, dr Šubašić je dobio resor spoljnih poslova. Već oktobra 1945. podneo je ostavku zbog neslaganja sa političkim kursom u zemlji i napustio vladu.

Po pobedi snaga JNOF-a na izborima, dr Šubašić odlazi u Zagreb gde je i umro 22. marta 1955.

Vidi još

uredi

Reference

uredi
  1. ^ "Vreme", 17. jan. 1940, str. 6 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (29. avgust 2020). digitalna.nb.rs

Literatura

uredi


Spoljašnje veze

uredi