Parlamentarni izbori u Srbiji 2003.
Vanredni izbori za narodne poslanike Republike Srbije održani su 28. decembra 2003. godine. Oni su nastali kao posledica pada vlade početkom novembra nakon što je DOS izgubio većinu poslanika napuštanjem DSS-a i NS-a .
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Rezultati po opštinama. Ovo je spisak stranaka koje su prešle cenzus od 5%. Pogledajte potpune rezultate ispod. | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Uvod uredi
Zoran Đinđić, predsednik Vlade i glavni lider vladajuće koalicije je 12. marta je ubijen u atentatu ispred zgrade Vlade. Za novog predsednika Vlade izabran je Zoran Živković, tadašnji zamenik predsednika Demokratske stranke i savezni ministar policije. Njegova vlada se razlikovala od Đinđićeve samo po izboru novog potpredsednika Vlade — Čedomira Jovanovića.
Oktobra meseca, Skupština Srbije počela je raspravu o izglasavanju nepoverenja Vladi, koju je inicirala opozicija. Usred te rasprave, 13. novembra, tadašnja v. d. predsednika Republike, Nataša Mićić, raspustila je parlament i raspisala vanredne skupštinske izbore za 28. decembar.
Demokratska stranka odlučila je da samostalno ide na izbore i za nosioca liste istakla Borisa Tadića, potpredsednika stranke i saveznog ministra odbrane. To je bio kraj DOS-a, jer stranke iz te koalicije nisu zajednički nastupile na izborima.
Prema izveštaju OEBS-a, na četiri izborne liste su se našli kandidati za poslanike koji su optuženi za ratne zločine, od kojih su u tri slučaja oni bili i nosioci liste.[1]
Rezultati uredi
Partija | Glasovi | % | Mandati | +/– |
---|---|---|---|---|
Srpska radikalna stranka — dr Vojislav Šešelj | 1.056.256 | 27,61 | 82 | +59 |
Demokratska stranka Srbije — Vojislav Koštunica
zajedno sa kandidatima iz: |
678.031 | 17,72 | 53 | +8 |
Demokratska stranka — Boris Tadić
zajedno sa kandidatima iz: |
481.249 | 12,58 | 37 | -25 |
G17 plus — Miroljub Labus
zajedno sa kandidatima iz: |
438.422 | 11,46 | 34 | +34 |
Srpski pokret obnove — Nova Srbija — Vuk Drašković i Velimir Ilić | 293.082 | 7,66 | 22 | +14 |
Socijalistička partija Srbije — Slobodan Milošević | 291.341 | 7,61 | 22 | -15 |
Zajedno za toleranciju — Čanak-Kasa-Ljajić | 161.765 | 4,22 | 0 | -19 |
Demokratska alternativa — Nebojša Čović | 84.463 | 2,2 | 0 | –6 |
Za narodno jedinstvo — SSJ-NSS | 68.537 | 1,79 | 0 | –10 |
Otpor | 62.545 | 1,63 | 0 | 0 |
Samostalna Srbija — Vladan Batić | 45.211 | 1,18 | 0 | –7 |
Socijalistička narodna stranka — Narodni blok — General Nebojša Pavković | 27.596 | 0,72 | 0 | 0 |
Liberali Srbije | 22.852 | 0,59 | 0 | – |
Reformisti Vojvodine | 19.464 | 0,5 | 0 | –4 |
Odbrana i pravda | 18.423 | 0,48 | 0 | –9 |
Privredna snaga Srbije i dijaspore — Branko Dragaš | 14.113 | 0,36 | 0 | – |
Laburistička partija Srbije | 4.666 | 0,12 | 0 | – |
Jugoslovenska levica | 3.771 | 0,09 | 0 | – |
Savez Srba u Vojvodini | 3.015 | 0,07 | 0 | – |
Nevažeći listići | 49.755 | – | – | – |
ukupno | 3.824.557 | 100,00 | 250 | 0 |
Saziv parlamenta i nova vlada uredi
Konstitutivna sednica srpskog parlamenta održana je 27. januara 2004. godine. Predsedavao je najstariji poslanik, Velimir Simonović iz DSS-a. Novi predsednik Skupštine nije izabran, već su na toj sednici potvrđeni mandati novoizabranim poslanicima.
Na sledećoj sednici, 4. februara, poslanici DSS, G17 plus, koalicije SPO—NS, uspeli su, uz pomoć poslanika SPS, da izaberu Dragana Maršićanina (DSS) za predsednika parlamenta Srbije.
Sredinom februara, lider DSS, Vojislav Koštunica, dobio je mandat za sastav nove Vlade Srbije. On je uspeo da sklopi koalicioni sporazum sa G17 plus i SPO—NS.
Uskoro je Koštunica obezbedio podršku socijalista za formiranje nove Vlade. Sa njima je dogovoreno da poslanici SPS podržavaju Vladu u parlamentu, ali da njihovi predstavnici ne dobiju ministarska mesta. Time su stečeni uslovi za formiranje manjinske vlade.
3. marta, nova Vlada Srbije stupila je na dužnost.
Reference uredi
- ^ Izveštaj OEBS/KDILjP Misije za posmatranje izbora; parlamentarni izbori 28. decembar 2003. godine (PDF). OEBS. 2003. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 01. 2019. g. Pristupljeno 17. 01. 2019.