Ilija Latinović
Ilija Latinović (Vrtoče, kod Petrovca, 15. jul 1914 — Miškovci kod Dervente, 2015) bio je srpski stogodišnjak, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i nosilac Partizanske spomenice.
| ilija latinović | |
|---|---|
 Ilija Ljuban Latinović | |
| Lični podaci | |
| Datum rođenja | 15. jul 1914. |
| Mesto rođenja | Vrtoče, kod Petrovca, Austrougarska |
| Datum smrti | 2015. |
| Mesto smrti | Miškovci, kod Dervente, Republika Srpska, BiH |
| Delovanje | |
| Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba |
| Odlikovanja |  |
Biografija uredi
Ilija Ljuban Latinović je rođen 15. jula 1914. godine[1] u Vrtoču (zaselak Kula),[2] kod Petrovca. Otac mu je bio Đuro Đuran, zvani Đuđo i Liđo. Majka mu je bila Mika Pilipović Dajanović iz Vrtoča, koja je bila Đuđina prva žena. Nakon njene smrti Đuđo se ponovo oženio.[3][4] Ilija je odrastao u višečlanoj porodici sa četiri brata i dvije sestre. Braća Pero i Nikola su takođe bili borci NOR-a. Potiče iz zemljoradničke porodice. Oženio je Jovanku Kalanj iz Vrtoča, sa kojom je dobio sina Neđeljka Neđu i ćerke Dušanku, Mirjanu i Slavicu.[4] Imao je petoro unučadi i četvoro praunučadi.[1]
Po okupaciji Jugoslavije, uključio se u pripreme oružanog ustanka. 27. jula 1941. Od prvih dana učestvovao je u ustaničkim i gerilskim akcijama. Važio je za nekog ko nije težio ka bilo kakvim funkcijama i nagradama.[3]
U ratu nije težio ka bilo kakvim funkcijama. Početkom rata bio je poslužilac na mitraljezu, a potom je do kraja rata bio strelac. Borio se u sastavu vrtočke čete (kasnije 2. čete 1. bataljona) Treće krajiške brigade.[3]
Nakon rata, sa porodicom je ostao živjeti u rodnom selu. Živio je sa suprugom Jovankom i porodicom sina Neđe. Penzionisan je 1965. godine. Supruga mu je umrla 1993. Do progona 1995. godine živio je u Vrtoču, a onda je izbjegao u derventsko selo Miškovce, gdje je živio ostatak života. Sa 97 godina je oslijepio, a tad je i prestao pušiti.[1]
Više puta je odlikovan.[1] Nosilac je Partizanske spomenice 1941.[3]
Posljednje godine života živio je u Miškovcima. U Miškovcima je i umro 2015. godine, u 101. godini života.[3] U trenutku smrti bio je najstariji stanovnik Dervente.[1]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b v g d Zlaja (2014-08-03). „Ilija Latinović napunio stotu godinu života”. Derventa Cafe (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-08-06.
- ^ Pilipović - Dajanović, Nikica (2011). Sabor u Vrtoču (2. prerađeno i dopunjeno izd.). Vrtoče: Grafomark Laktaši. str. 135—136, 294. ISBN 978-99955-57-36-2.
- ^ a b v g d „CIP - Katalogizacija u publikaciji - Narodna biblioteka Srbije, Beograd 94(497.11)"1939/1945"(047.53) KAKO se stvara(la) istorija... : lične priče uče – PDF Besplatno skidanje”. docplayer.rs. Pristupljeno 2022-03-09.
- ^ a b Pilipović - Dajanović, Nikica (1989). Sabor u Vrtoču. Mjesna zajednica Vrtoče. str. 119.
