Kelti
Kelti su indoevropski narod[1][2] koji se još u kameno doba većinom naseljavao između sadašnje Francuske i Češke,[3] a bilo ih je i na Balkanu u severnoj Srbiji i Slavoniji. Keltsko pleme Skordisci je osnovalo grad na mestu današnjeg Beograda koji su nazvali Singidunum ili Singidunos što u prevodu najverovatnije znači grad Singa pošto dun na keltskom znači grad, tvrđava. Pod pritiskom Germana bili su prinuđeni da se pomeraju ka zapadu i jugu (Britanija, sev. Španija, sev. Italija, zap. Francuska). Na prvi pogled izgleda čudno da su Kelti stalno ratovali jedni protiv drugih i nikada nisu mogli da se ujedine. Ipak, mora ce uzeti u obzir da, verovatno o pojmu keltske nacije nisu bili ni svesni. Kelti su živeli u malim seoskim zajednicama. Radije su se bavili stočarstvom nego zemljoradnjom. U borbi su bili vrlo hrabri, ali nisu umeli da se bore po uputstvima. Kada bitka počne svaki Kelt bi se borio sam za sebe. Keltska civilizacija održala se do danas u Irskoj, Škotskoj, Bretanji, Velsu, delimično u Kornvolu i na ostrvu Man.
U klasičnom antičkom dobu su Rimljani u doba republike imali prve dodire i sukobe s Keltima već u severnoj Italiji, gde su se keltski Gali u 6. i 5. veku naselili severno od reke Po. Potom su se Rimljani u daljem osvajanju današnje Francuske sukobili s glavninom Kelta u Galiji pod njihovim najjačim vojskovođom Vercingetoriksom, pa o tim Galskim ratovima sve do Cezara postoji niz rimskih zapisa s najviše detalja o Keltima, među kojima je najpoznatiji i najopsežniji latinski tekst De bello Gallico u više tomova.
Negde oko 600. p. n. e. plemena koja su koristila gvožđe predvođena bogatim vođama iz Galije (Francuska) su se proširila do središnje Evrope. Govorili su keltskim jezikom, pretkom ili davnim rođakom irskog jezika kakav danas poznajemo. Bila je to grupa različitih naroda povezanih zajedničkim jezikom i sličnim izgledom, načinom odevanja i života, koje su Grci poznavali pod nazivom Keltoi, odnosno Kelti. Dugo su vremena dominirali srednjom i zapadnom Evropom, a napadali su i Grčku i Rim. Proširili su se na jugozapadu do Španije i Portugalije, na istoku do Ukrajine te Male Azije, i na sever do Velike Britanije i Irske. Zapisi o Keltima se mogu naći zahvaljujući starim rimskim i grčkim dokumentima, te srednjovekovnim piscima iz Irske.
Jedan od važnijih zapisa o britanskim Keltima načinio je Tacit, rimski istoričar i zet prvog rimskog namesnika u Britaniji koji je napisao da je stanovništvo koje je živelo u Britaniji „varvarsko”, naglašavajući pritom da je razjedinjeno. Strabon, rimski geograf i istoričar napisao je da je stanovništvo Britanije proizvodilo pšenicu, stoku, zlato, srebro, gvožđe, kalaj, životinjske kože, robove i pse za lov. Važno je naglasiti da Rimljani nisu osvojili celu Britaniju, pa stoga nisu imali uvid u sva keltska plemena. Gaj Julije Cezar smatrao je da „najciviliziraniji stanovnici” žive u obalskim područjima Kenta, gde se on iskrcao. Cezar je verovao da najveći deo plemena u unutrašnjosti nije uzgajao pšenicu, nego da je živeo na mleku i mesu i da su se odevali u životinjsku kožu. Najjači utisak je ostavilo njihovo neustrašivo držanje u borbi. Nosili su duge keltske mačeve i borili se bez oklopa na telu. Cezar govori da svi Briti boje telo sačem koje im daje modru boju. Nose dugu kosu i briju celo telo osim glave i gornje usne.
Društvo uredi
Keltska plemena imala su tri glavne klase: ratnike, druide i ratare. Ratovanje je bilo važan deo života pa su ratnici sa sofistikovanim oružjem pripadali aristokratiji. Rimljani su identifikovali 12 plemena u delovima Britanije koje su osvojili. U svakom je plemenu na jednom kraju društvenog spektra bila aristokratija koja je verovatno bila oslobođena svakodnevnih poslova u polju, a na drugom kraju bili su ratari. U društvenoj organizaciji izdvaja se sveštenički stalež druida, koji ima (donekle slično indijskim brahmanima) i snažnu javnu i opštu kulturnu funkciju. Druidi su bili svešteničko društvo mudraca ili proroka koji su, osim što su podučavali mladež, mogli da donose i presude u sporovima među odraslima. Oni su imali javnu ulogu u zajednici i za to su bili plaćeni u novcu ili naturi. Cezar je verovao da su imali svetilišta u prirodi, u hrastovim šumama, gde su Mesec i hrastova stabla (i katkad imela) igrali važnu ulogu u njihovim obredima. Bili su i verske vođe koji su često vladali životom i smrću ostalih pripadnika plemena. Druidi su razvili i vlastito (prvobitno tajno) ogamsko pismo. Ratari su uzgajali stoku i obrađivali zemlju gvozdenim oruđem te održavali kompletnu privredu. Kelti su živeli u utvrđenim logorima zvanim hilfort. Iako su građene za odbranu, ta utvrđenja su i ujedno i mesto trgovine i verska svetilišta - neka su čak prerasla i u gradove. Svako je pogansko keltsko pleme imalo svoga kralja, a možda čak i svoje bogove. Vešti metalci verovatno su imali visok status. Cezar je bio prvi koji je opisao i tamošnje žene, te je utvrdio da ih dele skupine od 10 do 12 muškaraca, uglavnom očeva i sinova.[4]
Keltska kultura uredi
Kelti jesu bili vrlo ratoboran narod, međutim i njihova kultura je bila vrlo razvijena. Od Grka i Rimljana naučili su da prave keramičke i bronzane posude. Uglavnom su ih ukrašavali apstraktnim i geometrijskim oblicima. Bronzane broševe i štitove ukrašavali su raznobojnim emajlom.
Pravili su veoma lepo oružje, dizali veoma složene tvrđave, kovali bakarni novac, bili su dobri pesnici i pevači. Kelti koji su živeli pri moru (Francuska i Belgija; Britanija) bili su dobri mornari, kao i brodograditelji. Međutim, u bici kod zaliva Kviberon, pokazalo se da ovi brodovi nisu dobri za ratovanje. Ratnička odeća Kelta sastojala se od metalnog šlema sa životinjskim rogovima, grudnih oklopa, pantalona. Oružje se sastojalo od dugih mačeva, kopalja, lukova i strela.
Gali i Rimljani uredi
Rimljani su Kelte na teritoriji današnje Francuske nazivali Galima. Sa njima su često dolazili u sukob. Pri seobi Kelta, jedan deo krenuo je ka Italiji i u 4 veku p. n. e. nekoliko plemena je naselilo dolinu reke Po. Ti krajevi su kasnije postali poznati pod latinskim imenom Cisalpinska Galija. Godine 390. p. n. e. ili 387. p. n. e. pod vođstvom Brena, Kelti (lat. Celtae) su savladali Rimljane u bici na Aliji, upali u Rim i opustošili ga. Rimljani su uspeli da odbiju Kelte i sve do Julija Cezara, Kelti su ostali u granicama Galije i Britanije. Kada je Cezar postao konzul zatražio je da se njemu dodeli provincija Galija koju je tek trebalo osvojiti. Za vreme Cezara, jedini Kelti koji su imali nezavisnost su Škotski i Irski Gali (Pikti i Gelski Kelti). Dok je bio u Britaniji 52 god. p. n. e. dignut je opšti ustanak u Galiji pod vođstvom Vercingetoriksa. Vercingetoriks je čak postigao pobedu nad Cezarem kod Gergovije, što je jedina poznata izgubljena Cezareva bitka. Vercingetoriks je tada poveo vojsku u Aleziju, gde je utvrdio položaj čekajući pojačanje iz drugih delova Galije. Cezar ga je opkolio nizom rovova, te nije moglo biti bega. Vercingetoriks je nameravao da dovede Cezarovu vojsku između svoje dve vojske, međutim kada je Galima stiglo pojačanje spoljni prsten Cezarove vojske porazio ga je, a tada je ostatak Rimljana krenuo na utvrđenje (vidi: opsada Alezije). Vercingetoriks se tada predao i ustanak je konačno ugušen. To je bio i poslednji ustanak Gala. Nakon toga prihvatili su rimsku upravu i Galija je kasnije ustrojena u rimsku provinciju.
Britanski Kelti uredi
Tokom Galskih ratova britanski Kelti su pomagali svoje saplemenike na kopnu. Cezar je zato preduzeo pohod na Britaniju 54 god. p. n. e. i tom prilikom je nametnuo klijentelski status nekolicini keltskih poglavara. Međutim, gotovo vek kasnije car Klaudije je 43. godine naše ere naredio osvajanje Britanije koja je Rimljane privlačila zbog rudnog bogatstva i mogućnosti izvoza robova. U drugoj polovini 1. veka Rimljani su redovno upadali na teritoriju današnje Škotske, ali siromaštvo tih krajeva ih nije privlačilo da tamo i osnuju trajnija uporišta. Najzad, severnu granicu rimske Britanije utvrdio je car Hadrijan (117—138) čuvenim Hadrijanovim zidom. Britanija je brzo umirena i jedini veći ustanak lokalnih plemena, ustanak kraljice Icena Budike 60. godine, Rimljani su posle prvobitnih teškoća lako ugušili. Tek Oko 410 god n. e. rimske legije povukle su se iz Britanije pod naredbom cara Honorija. Nakon odlaska Rimljana, Kelti u Britaniji su nastavili da ratuju jedni protiv drugih sve do dolaska Angla, Saksonaca i Jita.
Na Britanskim ostrvima žive grupe keltskih naroda. Gelski Kelti koji žive u Irskoj (istorija Irske) i Škoti koji su živeli u Škotskoj (istorija Škotske) Bretonski Kelti koji žive u Velsu (istorija Velsa) i Kornvolu.
Keltska mitologija uredi
Kelti su bili mnogobošci. Prinosili su bogovima i ljudske žrtve, sve dok ih Rimljani nisu odvratili od toga. Njihova religija zabranjivala im je da jedu guske, zečeve i piliće. Njihovi sveštenici nazivali su se druidi. Oni su obično smatrani za mudre ljude, i vršili su ulogu poglavice i sudije. Škoti su primili hrišćanstvo krajem 6. veka, a Irci još u 5. veku.
Religija uredi
Današnji keltski narodi se u verskom smislu dele na:
Reference uredi
- ^ „Celt”. Encyclopædia Britannica Online. Arhivirano iz originala 11. 7. 2018. g. Pristupljeno 11. 7. 2018.
- ^ Koch 2005, str. xix–xxi
- ^ Waldman & Mason 2006
- ^ Opća i nacionalna enciklopedija - Kelti
Literatura uredi
- Koch, John (2005). Celtic Culture: a historical encyclopedia. Santa Barbara: ABC-Clio. str. xix—xxi. ISBN 978-1-85109-440-0. Pristupljeno 9. 6. 2010.
- Waldman, Carl; Mason, Catherine (2006). Encyclopedia of European Peoples. Infobase Publishing. str. 144. ISBN 978-1-4381-2918-1. „"CELTS location: Greater Europe time period: Second millennium B.C.E. to present ancestry: Celtic"”
- Alberro, Manuel and Arnold, Bettina (eds.), e-Keltoi: Journal of Interdisciplinary Celtic Studies, Volume 6: The Celts in the Iberian Peninsula, University of Wisconsin–Milwaukee, Center for Celtic Studies, 2005.
- Collis, John (2003). The Celts: Origins, Myths and Inventions. Stroud: Tempus Publishing. ISBN 978-0-7524-2913-7.. Historiography of Celtic studies.
- Cunliffe, Barry (1997). The Ancient Celts. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-815010-7..
- Cunliffe, Barry (2004). Iron Age Britain. London: Batsford. ISBN 978-0-7134-8839-5.
- Cunliffe, Barry. The Celts: A Very Short Introduction. 2003
- Freeman, Philip Mitchell The Earliest Classical Sources on the Celts: A Linguistic and Historical Study. Diss. Harvard University, 1994. (link)
- Gamito, Teresa J. "The Celts in Portugal", E-Keltoi: Journal of Interdisciplinary Celtic Studies, 6 (2005).
- Haywood, John. Historical Atlas of the Celtic World. 2001.
- Herm, Gerhard. The Celts: The People who Came out of the Darkness. New York: St. Martin's Press, 1977.
- James, Simon. The World of the Celts. New York: Thames & Hudson, 1993. 3rd edn. 2005.
- James, Simon (1999). The Atlantic Celts – Ancient People Or Modern Invention?. Madison: University of Wisconsin Press, August. ISBN 978-0-299-16674-8..
- James, Simon & Rigby, Valerie (1997). Britain and the Celtic Iron Age. London: British Museum Press. ISBN 978-0-7141-2306-6. .
- Kruta, Venceslas, Otto Hermann Frey, Barry Raftery and M. Szabo., ur. (1991). The Celts. New York: Thames & Hudson. ISBN 978-0-8478-2193-8. . A translation of Les Celtes : Histoire et dictionnaire 2000.
- Laing, Lloyd (1975). The Archaeology of Late Celtic Britain and Ireland c. 400–1200 AD. London: Methuen. ISBN 978-0-416-82360-8.
- Laing, Lloyd and Jenifer Laing. Art of the Celts, London: Thames and Hudson. 1992. ISBN 978-0-500-20256-2.
- MacKillop, James (1998). A Dictionary of Celtic Mythology. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-280120-3.
- Maier, Bernhard: Celts: A History from Earliest Times to the Present. University of Notre Dame Press. 2003. ISBN 978-0-268-02361-4.
- McEvedy, Colin (1985). The Penguin Atlas of Ancient History. New York: Penguin. ISBN 978-0-14-070832-5.
- Mallory, J. P (1991). In Search of the Indo-Europeans: Language, Archaeology and Myth. London: Thames and Hudson. ISBN 978-0-500-27616-7..
- O'Rahilly, T. F. Early Irish History Dublin Institute for Advanced Studies, 1946.
- Powell, T. G. E (1980). The Celts. New York: Thames & Hudson, 3rd edn. 1997. ISBN 978-0-500-27275-6..
- Raftery, Barry (1994). Pagan Celtic Ireland: The Enigma of the Irish Iron Age. London: Thames & Hudson. ISBN 978-0-500-27983-0..
Spoljašnje veze uredi
- Prolazak keltskog konjanika (RTS Obrazovno-naučni program - Zvanični kanal)
- Otkriveno veliko keltsko svetilište u Velikom Gradištu (Svetislav Mirković, Blic, 19. maj 2015)
- Ancient Celtic music – in the Citizendium
- Essays on Celtiberian topics
- Ancient Celtic Warriors in History
- Celts descended from Spanish fishermen, study finds
- Discussion
Geografija
- An interactive map showing the lands of the Celts between 800 BC and 305 AD.
- Detailed map of the Pre-Roman Peoples of Iberia (around 200 BC), showing the Celtic territories
- Map of Celtic lands Архивирано на сајту Wayback Machine (25. фебруар 2021)
Organizacije