Luka Radetić (Ćukovac, kod Skender Vakufa, 15. mart 1917Mostar, 7. februar 1982), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

luka radetić
Luka Radetić
Lični podaci
Datum rođenja(1917-03-15)15. mart 1917.
Mesto rođenjaĆukovac, kod Skender Vakufa (danas Kneževo), Austrougarska
Datum smrti7. februar 1982.(1982-02-07) (64 god.)
Mesto smrtiMostar, SR Bosna i Hercegovina, SFR Jugoslavija
Profesijavojno lice
Delovanje
Član KPJ od1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Jugoslovenska narodna armija
19411952.
Činkapetan prve klase
Heroj
Narodni heroj od23. jula 1952.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja Partizanska spomenica 1941.

Biografija

uredi

Rodio se u Ćukovcu, kod Skender Vakufa, 15. marta 1917. godine u zemljoradničkoj porodici. U NOB je stupio 27. jula 1941. godine, pristupivši četi koju je predvodio Dujko Komljenović. U KPJ je primljen u oktobru 1941. godine. [1]

Učestvovao je u borbama za oslobođenje Skender Vakufa, Šipraga, Maslovara, Vrbanjca i Obodnika 1941. godine. Sledeće godine u februaru, istakao se u oslobođenju Kotor Varoši. U napadu na ustaško uporište u Sokolini u blizini Kotor Varoši zajedno sa grupom svojih boraca ubili su 15 ustaša i zarobili više pušaka. Zahvaljujući ovim akcijama, u martu 1942. godine postavljen je za komandira Maslovarske partizanske čete. U decembru iste godine borio se u proleterskim brigadama za oslobođenje Teslića i tom prilikom je ranjen. Nakon oporavka postao je komandir čete u Banjalučkom odredu.[1]

Ratovao je u više navrata za oslobođenje Kotor Varoša, a u julskim borbama 1943. godine sa ustašama i četnicima na prostoru Lišca sa svojim odredom držao je položaj i štitio slobodnu teritoriju. U decembru 1943. godine istakao se u borbama za oslobođenje Banja Luke i kao rezultat toga postao je komandant bataljona, a zatim i Banjalučkog odreda. U proleće 1944. godine ubio je komandanta četničke jedinice u selu Rađevcu nakon čega se ona raspala. Učestvovao je u gonjenju četnika u dolini Neretve 1945. godine.[1]

Nakon oslobođenja obavljao je niz dužnosti u JNA, a penzionisan je 1952. godine sa dužnosti načelnika Vojnog odseka u Bugojnu u činu kapetana prve klase. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više odlikovanja.[1]

Ukazom predsednika FNR Jugoslavije Josipa Broza Tita, 23. jula 1952. godine, proglašen je za narodnog heroja.[2][1]

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d Srpski biografski rečnik 2014, str. 141-142.
  2. ^ Narodni heroji Jugoslavije 1982, str. 498.

Literatura

uredi