Mara Naceva Drljević (Kumanovo, 28. septembar 1920Kumanovo, 1. jul 2013), učesnica Narodnooslobodilačke borbe, društveno-politička radnica SFR Jugoslavije i SR Makedonije i narodni heroj Jugoslavije.

mara naceva drljević
Mara Naceva
Lični podaci
Datum rođenja28. septembar 1920.
Mesto rođenjaKumanovo, Kraljevina SHS
Datum smrti1. jul 2013.(2013-07-01) (92 god.)
Mesto smrtiKumanovo, Makedonija
Profesijadruštveno-politička radnica
Porodica
SupružnikSavo Drljević
Delovanje
Član KPJ od1939.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije
Heroj
Narodni heroj od29. novembra 1953.

Odlikovanja
Orden narodnog heroja
Orden narodnog oslobođenja Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden za hrabrost
Partizanska spomenica 1941.

Biografija uredi

Rođena je 28. septembra 1920. godine u Kumanovu, u siromašnoj radničkoj porodici. Osnovnu školu završila je u rodnom gradu. Za dalje školovanje njena porodica nije imala materijalnih mogućnosti. Kad je navršila 15 godina, postala je tekstilna radnica. U isto vreme aktivirala se u radničkom pokretu. Godine 1936, Mara je bila rukovodilac štrajka u radionici belog rublja u Kumanovu. Štrajk je uspeo, ali je Mara dobila otkaz. Tada je primljena za člana Saveza komunističke omladine Jugoslavije, a 1939. godine i za člana Komunističke partije Jugoslavije. Nakon toga se intenzivnije posvetila radu u Ujedinjenim radničkim sindikatima Jugoslavije i u SKOJ-u. Godine 1939., prešla je u Niš gde se zaposlila u tekstilnoj radionici i bila aktivna u sindiklanom pokretu i KUD-u „Abrašević“. Početkom 1940. godine postala je članica Mesnog komiteta KPJ u Nišu.

Zbog svoje revolucionarne aktivnosti u Nišu, bila je uhapšena dva puta. Prvi put je u zatvoru bila mučena dva meseca. Prilikom drugog hapšenja na njoj su bile primenjivane najteže policijske metode mučenja radi izvlačenja priznanja. Mara je izdržala sva mučenja i nije ništa priznala. Kad je izašla iz istražnog zatvora, postala je sekretar Mesnog komiteta u Nišu, a prilikom formiranja Okružnog komiteta u Nišu postala je njegov organizacioni sekretar. Kao delegat KPJ za Srbiju, učestvovala je na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ u Zagrebu, oktobra 1940. godine.

Posle okupacije Jugoslavije, postala je članica Pokrajinskog komiteta KPJ za Makedoniju. Tada se u strogoj ilegalnosti kretala kroz Makedoniju i održavala sastanke sa partijskim organizacijama i rukovodstvima. U leto 1942. godine, kada je ustanak u Makedoniji dobio na zamahu i kada su počeli da se formiraju partizanski odredi, pripadnici bugarske okupatorske policije uspeli su da je uhapse. Posle mučenja i ispitivanja, poslali su ju u koncentracioni logor kod Asenovgrada. Zbog provale na terenu, više je puta bila vraćana u istražni zatvor u Skoplju radi suočavanja.

Kada je u martu 1943. godine osnovana Komunistička partija Makedonije, u odsustvu je bila izabrana za organizacionog sekretara Centralnog komiteta KPM. Iste godine u novembru birana je za većnika na Drugom zasedanju Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije.

Po povratku iz logora prebačena je na slobodnu teritoriju Kumanova. U prolećnoj ofanzivi u Makedoniji, učestvovala je zajedno sa Centralnim komitetom KPM, Glavnim štabom za Makedoniju i Trećom makedonskom udarnom brigadom kroz sve borbe. Bila je birana za poslanika na Prvom zasedanju Antifašističkog sobranja narodnog oslobođenja Makedonije.

Posle oslobođenja zemlje, vršila je niz društveno-političkih funkcija. Na Petom kongresu KPJ birana je za kandidata za člana Centralnog komiteta, a na Prvom kongresu KPM za člana Centralnog komiteta KPM. Bila je potpredsednica Centralnog odbora Antifašističkog fronta žena Jugoslavije, poslanik u republičkoj i Saveznoj skupštini, sekretar Kontrolne komisije CK KPJ, članica Revizione komisije CK KPJ, potpredsednica SUBNOR Jugoslavije i članica Saveta federacije.

Po odlasku u penziju, živela je u Beogradu, sa suprugom generalom Savom Drljevićem. Nekoliko godina pred smrt, vratila se u rodno Kumanovo. Umrla je 1. jula 2013. godine u Kumanovu i sahranjena na gradskom groblju.[1]

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih jugoslovenskih odlikovanja, među kojima su Orden narodnog oslobođenja, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem i dr. Ordenom narodnog heroja odlikovana je 29. novembra 1953. godine.

Reference uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi