Mihailo Madžarević
Mihailo I. Madžarević (Murgaš, 13. januar 1894[2] — Libertivil, 20. februar 1965[3]) bio je srpski oficir i ratnik iz balkanskih i Prvog svetskog rata.[4]
Mihailo Madžarević | |
---|---|
Lični podaci | |
Nadimak | Mika[1] |
Datum rođenja | 13. januar 1894. |
Mesto rođenja | Murgaš, Kraljevina Srbija |
Datum smrti | 20. februar 1965.71 god.) ( |
Mesto smrti | Libertivil, SAD |
Vojna karijera | |
Služba | 1912—1920. |
Vojska | Kraljevina Srbija Kraljevina SHS Kraljevina Jugoslavija |
Čin | major |
Učešće u ratovima | Prvi balkanski rat Drugi balkanski rat Prvi svetski rat |
Odlikovanja | Orden Karađorđeve zvezde sa mačevima Orden belog orla sa mačevima, Albanska spomenica Nacionalni orden Legija časti engleski Ratni krst |
Nosilac je tri Karađorđeve zvezde,[5] Srebrne i Zlatne medalje za hrabrost, Ordena belog orla sa mačevima, Albanske spomenice, Ordena Legije časti, engleskog Ratnog krsta.
Balkanski ratovi
urediRatni put Mihailo Madžarević započeo je kao tek svršeni devetnaestogodišnji pitomac i podnarednik srpske vojske, u oktobru 1912. godine koji se poklapa sa početkom Prvog balkanskog rata. Prvi rat i prvo vanredno unapređenje, koje je zaslužio ispoljenom hrabrošću. Iz Drugog balkanskog rata je izašao kao potporučnik i pored preležane kolere, za hrabrost i zasluge u bici na Bregalnici.
Prvi svetski rat
urediPočetak Prvog svetskog rata ga je zatekao na službi u Skoplju, ali je odmah bio prebačen u okolinu Loznice, gde se istakao u borbama u toku bitke na Gučevu i bio ranjen u okolini Kamenice kod Valjeva. Kao rezultat zarobljavanja većeg broja oficira austrougarske vojske koje je zarobio sa svojom jedinicom, Mihailo je dobio zlatnu medalju za hrabrost.
„Lovac na žive jezike”
urediDobijanjem medalje i nizom sledećih događaja u toku rata, postao je „živa legenda” srpske vojske i dobio naziv „lovac na žive jezike”.[6] Ostaće upamćen po specijalnoj operaciji izviđanja na Mačvanskom frontu, gde je u noći između 8. i 9. maja 1915. kao mladi oficir sa 16 vojnika u tri čamca prešao reku Savu nedaleko od Vladimiraca i na suprotnoj strani zarobili odeljenje izviđača sa starešinom i prebacili na srpsku stranu. Istragom su dobijeni važni podaci o protivničkim snagama. Madžarević je za taj podvig odlikovan Ordenom Karađorđeve zvezde sa mačevima 4. reda, a njegovi vojnici Obilićevom medaljom za hrabrost.
Slična akcija ponovljena je 22. maja u rejonu Novog Sela, kada su zarobljeni jedan podnarednik, kaplar i sedam redova.
U noći između 26. i 27. maja potporučnik Madžarević je sa grupom od tridesetak dobrovoljaca neopaženo prešao Savu kod sela Provo nadomak Vladimiraca. Zarobili su jednog neprijateljskog vojnika koji ih je obavestio o snazi i rasporedu svoje jedinice. Napadači su opkolili njihovu zemunicu u koju su se smestili po povlačenju iz rovova i zarobili osmoricu. Čamcima su prebacili zarobljenike na srpsku obalu, a Madžarević i deo dobrovoljaca vratili su se i uhvatili još jedno austrougarsko odeljenje na lokaciji naspram Beljina. Nakon ovih poduhvata saznao je da su neprijatelji ucenili njegovu glavu na 50.000 kruna.
– Alo. – Ovde Petar. |
Prema knjizi „Kroz sjaj i senke rata” (Beograd, 1933) |
Solunski front
urediSledio je slom srpske vojske i on se sa srpskom vojskom povlači preko Albanije do Krfa, da bi nakon oporavka, učestvovao u akcijama na Solunskom frontu. Posle susreta sa regentom princom Aleksandrom Karađorđevićem, bio je sa njegove strane, vanredno unapređen u čin kapetana.
U toku borbi na Solunskom frontu, tokom bitke na Kajmakčalanu, desio se njegov najblistaviji momenat u vojničkoj karijeri. Posle uspešne akcije, kojom je rukovodio, uništeno je mitraljesko gnezdo i omogućeno osvajanje najvišeg vrha Kučkov kamen (2525 nm).[7] Toj akciji su prisustvovali budući kralj Aleksandar, vojvoda Živojin Mišić i francuski general Moris Saraj, posle koje su ga prestonaslednik i general nagradili svojim odlikovanjima Ordenom Karađorđeve zvezde i Ordenom legije časti, a vojvoda Mišić, vanredno unapredio u čin majora.
To se sve dogodilo u dvadesetčetvrtoj godini Mihaila Madžarevića, tako da je on postao najmlađi major u srpskoj vojsci i jedini oficir kojeg su vanredno unapredili Kralj Petar, Regent Aleksandar i Vojvoda Mišić.[8]
Posle ranjavanja i oporavka u Bizerti, vratio se i učestvovao u proboju Solunskog fronta i oslobađanju Srbije. Kod Rekovca su vodili poslednju borbu u Prvom svetskom ratu.
Posleratni period
urediPri kraju rata, u Bijeljini je upoznao svešteničku kći, sa kojom se oženio i izrodio troje dece. Demobilisan je 1920. godine, da bi 1933. godine objavio knjigu sećanja „Kroz sjaj i senke rata”, samo sa potpisom major Madžarević.
Kada je izbio Drugi svetski rat, nakon sloma naše vojske, odbio je poziv da pristupi formacijama Nedićeve Srbije. Posle hapšenja i boravka u logoru Banjica, odveli su ga u zarobljeništvo u Nemačku.
Po završetku rata odbio je da se vrati u komunističku Jugoslaviju, i otišao je u Ameriku. Umro je 1965. godine u Libertivilu, gde je i sahranjen u porti manastira Svetog Save.
Izvori
uredi- ^ „Centar akademske reči, Šabac/Kako je Mika branio Srbiju”. Arhivirano iz originala 01. 12. 2018. g. Pristupljeno 18. 05. 2016.
- ^ Srpski biografski rečnik, tom 6, Matica srpska, Novi Sad 2014. godine, ISBN 978-86-7946-149-0. str. 329, COBISS.SR 293768967
- ^ Milorad Radojčić: Mihailo Madžarević - junak ratova 1912-1918, „Glasnik”, Istorijski arhiv, Valjevo, 2015. godine
- ^ Telegraf/NAJVEĆI, ZABORAVLJENI SRPSKI JUNAK: Ono kad vas kralj lično zvrcne telefonom da vam se zahvali!
- ^ Iskra/VITEZOVI KARAĐORĐEVE ZVEZDE: Mihajlo je pred kraljem uništio bugarsko mitraljesko gnezdo
- ^ „Vaseljenska/Lovac na „žive jezike””. Arhivirano iz originala 16. 05. 2016. g. Pristupljeno 17. 05. 2016.
- ^ Blic/On je slomio Bugare
- ^ „Moj nedeljnik/Zaboravljeni oficir čijoj su se hrabrosti divili Kralj Petar, Regent Aleksandar i Vojvoda Mišić”. Arhivirano iz originala 12. 05. 2016. g. Pristupljeno 17. 05. 2016.
Spoljašnje veze
uredi- Milorad Radojčić: Mihailo Madžarević - junak ratova 1912-1918, „Glasnik”, Istorijski arhiv, Valjevo, 2015. godine
- Gradska biblioteka Ljig/Mihailo Madžarević, najveći junak velikog rata iz kolubarskog okruga
- Aleksinačke vesti/Zaboravljeni srpski junak Mihailo Madžarević
- Srbin info/Srbin koji je slomio Bugare
- Lovac na žive jezike („Politika”, 14. maj 2016)
- Mihailovoj hrabrosti divio se i kralj Petar („Večernje novosti”, 2. decembar 2018)
- Ratna sreća („Politika”, 5. januar 2019)
- Ko je nama bio Mihailo Madžarević? („Valjevskaposla”, 23. april 2018)