Olga Jovičić Rita (Užička Požega, 3. februar 1921Duge, kod Prozora, 11. jul 1942) bila je učesnica Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije. Prva je žena politički komesar u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije.

olga jovičić
Olga Jovičić Rita
Lični podaci
Datum rođenja(1921-02-03)3. februar 1921.
Mesto rođenjaUžička Požega, Kraljevina SHS
Datum smrti11. jul 1942.(1942-07-11) (21 god.)
Mesto smrtiDuge, kod Prozora, ND Hrvatska
Profesijastudent tehnike
Delovanje
Član KPJ od1940.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od20. decembra 1951.

Biografija uredi

Rođena je 3. februara 1921. godine u Užičkoj Požegi. Otac Dušan, krojač, bio je poznati komunista, pa je porodica morala da se zbog policijskog progona ubrzo po Olginom rođenju, preseli u Kraljevo, gde je Olga završila osnovnu školu i gimnaziju. U petom razredu gimnazije uključila se u levo orijentisani omladinski pokret, a u šestom razredu je postala istaknuti član SKOJ-a. Godine 1939. godine otišla je na studije u Beograd, gde je studirala tehnologiju. Na fakultetu je brzo izbila u prve redove naprednih studenata. Decembra 1939. učestvovala je u studentskim demonstracijama i sukobima sa policijom. U članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ) primljena je 1940. godine.[1][2]

Okupatorska policija je hapsi posle napada Nemačke na Sovjetski Savez, jula 1941. godine. Uprkos zlostavljanju Olga se u zatvoru dobro držala. Avgusta 1941. pobegla je iz zatvora sa jednom drugaricom i drugom. Olga je prešla Ibar i pobegla na planinu Goč. Tada je stupila u Kraljevački partizanski odred „Jovan Kursula“. Olga i njena drugarica bile su prve partizanke u Kraljevačkom odredu. U Odredu postaje rukovodilac za agitaciju i propagandu, odlazi u sela, drži govore i sastanke.[2]

Za vreme Prve neprijateljske ofanzive povlači se sa glavninom partizanskih jedinica u Sandžak. Pri formiranju Prve proleterske udarne brigade, u Rudom, 21. decembra 1941. godine, na zahtev svih boraca Kraljevačkog odreda, imenovana je za političkog komesara Prve čete Četvrtog (kraljevačkog) bataljona. Olga je bila prva žena politički komesar u Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije.

Olga je hrabro izdržala sve borbe koje je vodio Četvrti (kraljevački) bataljon Prve proleterske brigade. Bolje nego ostali borci ona izdržava napore Igmanskog marša, borbi na Jahorini, u Drugoj i Trećoj neprijateljskoj ofanzivi, u pohodu na Bosansku krajinu i u pokretu ka slivu Neretve. Olga je opravdala poverenje koje se joj dali borci Kraljevačkog bataljona izborom za komesara čete.[2]

Kada je neprijatelj opkolio partizanske jedinice na Romaniji, u zimu 1942. godine, i nastojao da ih uništi, Prva četa Četvrtog bataljona dobila je zadatak da zatvori pravac od Rogatice. Olga je bila bolesna, sa visokom temperaturom, komandir čete i borci jedva su je nagovorili da ostane u ambulanti. Posle nekoliko kilometara Olga je stigla četu, nije mogla da ostane u ambulanti dok njena četa ide na tako važan i odgovoran zadatak. Te noći zajedno sa četom probijala se kroz snežne nanose na Romaniji, ka Jahorini, i učestvovala u svim borbama.

Jula 1942. godine, u vreme borbi za Prozor, dugo je ubeđivala muslimanske žene u selu Duge, gde je bio smešten Četvrti (kraljevački) bataljon, da pomognu i prihvate borce. Kada se vraćala na položaj svoje čete, iz neutvrđenog pravca je ispaljen na nju mitraljeski rafal. Pala je teško ranjena. Drugovi su je odneli u selo Duge gde je uskoro podlegla ranama. Prvobitno je sahranjena u selu Duge, potom je preneta u Kraljevo i sahranjena u porodičnoj grobnici, a 1977. njeni posmrtni ostaci su preneti u Aleju nosilaca Partizanske spomenice 1941. na Starom groblju.[2][3]

Odlikovana je Ordenom zasluge za narod, a ukazom Prezidijuma Narodne skupštine FNR Jugoslavije 20. decembra 1951. proglašena je za narodnog heroja.[2][4]

Reference uredi

  1. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 349.
  2. ^ a b v g d Srpski biografski rečnik. Knj. 4, I-Ka. Novi Sad: Matica srpska. 2009. str. 683. ISBN 978-86-7946-037-0. 
  3. ^ „Sanacija posle više od 40 godina”. www.rts.rs. 27. 4. 2017. 
  4. ^ Narodni heroji 1 1982, str. 350.

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi