Parteš

Насеље у Србији

Parteš (alb. Partesh ili Parteshi) je naseljeno mesto u opštini Gnjilane, u Kosovskopomoravskom okrugu, Kosovo i Metohija, Srbija. Celokupno stanovništvo čine Srbi. Parteš je sedište istoimene UNMIK-ove opštine Parteš, izdvojene iz opštine Gnjilane.

Parteš
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaKosovo i Metohija
Upravni okrugKosovskopomoravski
OpštinaGnjilane
UNMIKParteš
Geografske karakteristike
Koordinate42° 24′ 06″ S; 21° 25′ 56″ I / 42.401635° S; 21.432268° I / 42.401635; 21.432268
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina473 m
Parteš na karti Srbije
Parteš
Parteš
Parteš na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj38251
Registarska oznakaGL

Istorija uredi

U doba kneza Lazara kao topografski naziv pominje se „Parteš Kladenac“. Po narodnoj tradiciji na ovom mestu selo nije nikada postojalo sve do oko 1750. godine, kada su se tu nastanili neki doseljeni Albanci. Zbog blata na ovom mestu „oni se promene sa nekim srpskim rodovima iz sela Žegovca, pa odu u planinu, a Srbi siđu i nastane se u Partešu“.

Srpski konzul Todor Stanković, Srbin iz Niša, na putu ka Uroševcu, 1871. godine, prolazi kroz pomoravska sela i u svom putopisu pominje Parteš i u njemu 34 srpskih i 6 arnautaških kuća: "U Gnjilanu prenoćih a sutra dan 25. juna u 6¾ sahati pođoh za Ferizoviće. Za po časa već smo bili u selu Donjem Livoču, u kojem žive Arnautaši, a odavde za po sahata stigosmo u selo Parteš, koje je do samog druma, na levoj strani istog i u kojem ima 34 srpske i 6 arnautaških kuća."[1]

U selu se nalazi crkva Svete Trojice, podignuta 1996. godine.

Demografija uredi

Popis po nacionalnoj pripadnosti uredi

Etnički sastav prema popisu iz 2011.[2]
Srbi*
  
478 100,00%
Ukupno: 478
  • Srbi su delimično bojkotovali popis pa tačan broj nije poznat

Poreklo stanovništva po rodovima uredi

Podaci iz 1929. godine[3][4]:

Srpski rodovi:

  • Pavičići (12 k., Sv. Jovan), preseljeni iz Žegovca oko 1750. godine. Simonići (5 k.) i Kovačovci (18 k.) su postali od Pavičića i imaju istu slavu.
  • Kulići (4 k., Sv. Jovan), doseljeni iz Žegovca sa Pavičićima.
  • Savići ili Kikerci (1 k., Sv. Jovan), doseljeni iz Žegovca posle Pavičića. „Raselili“ se, jer su ubili nekog ćehaju.
  • Kalauzići (12 k., Sv. Jovan), doseljeni iz Žegovca kad i gornji.
  • Karadžići (9 k., Sv. Nikola), doseljeni posle Savića i Kalauza iz Karadžinca sa Kosova.
  • Nikići/Melezi (4 k., Sv. Nikola), doseljeni oko 1810. godine sa Kopaonika. Prvo se nastanili u Vlaštici, pa boravili u Vladovu i oko 1860. godine su preseljeni u Partešu. Melezima su prozvani što su prilikom doseljavanja sa Kopaonika znali albanski jezik, dok u Gornjoj Moravi taj jezik od Srba još niko nije govorio.
  • Grbelići (6 k., Sv. Marko). Gospodari Džinići ih doveli iz Makedonije oko 1830. godine. U početku su 7 godina živeli u Cernici i bavili se stočarstvom i „vođenjem mečke“. Džinići ih presele u ravnicu i nagnaju na zemljoradnju.
  • Ivanovci (1 k., Sv. Arhanđel), preseljeni iz Šilova 1895. godine na imanje svoje majke.
  • Adži-Perci (1 k., Sv. Đorđe), preseljeni iz Pasjana 1904. godine od istoimenog roda na nasleđeno imanje. Starinom su iz susednog sela Nosalja.
  • Prezimena koja se javljaju u selu su: Simić, Stolić, Stošić, Savić, Stanković, Stević, Stojković, Stojanović, Jović, Jocić, Jovanović, Marković, Mitrović, Mirković, Milošević, Novaković, Tasić, Trifunović, Perić, Petković, Gavrilović, Vasić, Aksić (Zafirović), Lazić, Đokić, Živković, Cvetković, Karadžić, Dimić, Kecić, Dajić, Pavić, Tomić, Menković i druga.

Vidi još uredi

Napomene uredi

  1. ^ Republika Kosovo (alb. Republika e Kosovës) jednostrano je proglašena država na teritoriji Republike Srbije, protivno Ustavu Srbije i Rezoluciji 1244 Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija. Prema Rezoluciji 1244, cela teritorija Kosova i Metohije, pravno gledano, nalazi se u sastavu Srbije dok ne bude postignuto konačno rešenje. Srbija ne priznaje jednostrano otcepljenje, po međunarodnom pravu, njene teritorije, preciznije autonomne pokrajine pod privremenom upravom Ujedinjenih nacija (UNMIK). Vlada sa sedištem u Prištini ima defakto vlast nad većinom teritorije, dok pojedine strukture Srbije funkcionišu na severu i u srpskim enklavama.

Reference uredi

  1. ^ „Projekat Rastko Kosovo i Metohija: Todor P. Stanković : Putne beleške po Staroj Srbiji 1871—1898”. www.rastko.rs. Pristupljeno 2020-06-25. 
  2. ^ Etnički sastav stanovništva Republike Kosov 2011. godine pop-stat.mashke.org (jezik: albanski)
  3. ^ Atanasije Urošević — Gornja Morava i Izmornik, strana 201 i 202 (Naselja i poreklo stanovništva (knjiga 28) — Srpski etnografski zbornik (knjiga LI), Beograd 1935.)[1][2]
  4. ^ Poreklo prezimena, selo Parteš (Gnjilane) poreklo.rs (jezik: srpski)

Spoljašnje veze uredi